Rebrendirani fašizam je došao sa zastavama slobode. On već sada postavlja optiku na protivnike s namjerom anihilacije. “Bez milosti i bez obzira na posljedice”, definirat će doktrine novog poretka vizionar i biznismen Amir Gross Kabiri. Propagator liberalnih vrijednosti. Da bi se postigla potpuna sloboda potrebno je, prema postavljenoj dogmi: likvidirati svaki oblik prijetnje i neslobode, svaku razliku u definiciji slobode, svako drugo mišljenje o slobodi. Stoga, potrebne su dvije negacije za potpunu privatizaciju slobode: bez milosti i bez obzira na posljedice.
Piše: Semir BEHRAM za Proglas
Otkako je u manje od mjesec dana ubijeno 5 hiljada djece u Pojasu Gaze postao sam uvjeren da će liberali biti upravitelji budućih/skorih konclogora.
“Kul wildersi više nego retro orbani” će se zdravo hraniti, prezirat će tuđe vizije slobode, vodit će redovno na povodcima rasne pse da kake po parkovima, čitat će ozbiljna filozofska djela, biće poduzetni i sretni sa vlastitim kolekcijama umjetnina, muzika za njihove uši će biti sama avangarda zvučnih talasa, poezija u određena jutra isključivo angažovana zategnutim stihovima o masturbaciji na spektre odobrene slobode.
Ljudi čija sloboda se razvija isključivo ako se sloboda drugog otkaže ili pospe bijelim fosforom.
Na primjeru genocida u Pojasu Gaze možemo vidjeti realizaciju negacije “bez milosti”. Izrael je u manje od mjesec dana ubio više civila nego je to uradila Rusija u agresiji na Ukrajinu za dvije godine. Izrael kao zapadnjačka paradigma, kao eksperiment novog uređenja, bez milosti ubija. I tu je ključna poenta prve negacije, odnosno kako se ona sprovodi(?!) Kada se kaže “bez milosti” misli se isključivo na ubijanje. Znači, nema milosti za prijetnje i prepreke. Moraju se poubijati sve kritike i svi otpori.
Tek kada se poubijaju subjekti neslobode slijedi realizacija negacije “bez obzira na posljedice”. No, šta mogu biti posljedice? Već sada je jasno da je međunarodno pravo potpuno sakato. Zapravo, ako se kvalitetno – bez milosti – izvrši genocid tada se i posljedice mogu naštimati. Za štelovanje posljedica je zaslužna briselska birokratija, zapadna korupcija i dvoličnost imperije koja propagira demokratske dimenzije.
Mi već možemo primijetiti kako se brisanjem aktuelne stvarnosti postavljaju buduće posljedice.
To nije ništa inovativno u propagandnom djelovanju. Zaborav se koristi kao alat u prepravljanju učinjenog. Recimo, u Mostaru većina mladih već sada nema pojma da je grad bio pod opsadom i da je konstantno granatiran, da je vladala glad jer mjesecima humanitarni konvoji nisu mogli da uđu u enklavu. Priča o tome nije politički korektna, sistemi fondacijske demokratije će na taj narativ aktivirati kulturu otkazivanja.
Kultura otkazivanja je najbitnija metoda za štelenje posljedica preko sistema tzv. fondacijske demokratije.
Prostijim govorom, riječ je o ucjenama. Ako ne prihvatite odobrene agende tada vas jednostavno otkažu i ostanete na ulici. Kod nas u BiH se mora bulazniti o “pomirenju” i “izgradnjama mira”, bez suočavanja sa činjenicama i presudama međunarodnih sudova, dok se u ovim momentima na zapadu mora podržati narativ o “pravu Izraela da se brani” uz šutnju na genocid u Pojasu Gaze.
Kultura otkazivanja je najbolje sredstvo za postizanje zaborava.
Mnogi mladi u Izraelu nemaju pojma da su im očevi ubice, da su njihovi domovi u idiličnim predgrađima podignuti na temeljima palestinskih sela. Zaborav zaista brzo djeluje da se izgubi osjećaj za istinu, pravdu i realnost. Zato je moguće da new ageri naprave psytrance festival na desetak kilometara od konclogora Pojasa Gaze. Kada je Hamas počinio zločin na Supernova Sukkot festivalu nije mi bilo jasno kako neko može plesati ili uzimati psihodelike ispred bodljikave žice konclogora. Zvuči suviše bolesno.
No, neki dijelovi priče o slobodi Izraela toj djeci nisu bili odobreni. Kao što očevi mnoge djece u Mostaru nikada nisu svojim potomcima rekli da su bili čuvari u konclogoru Heliodrom kroz koji je prošlo 10 hiljada ljudi, niti da su provodili sistemsko etničko čišćenje, popularno “protjerivanje”. Danas ti klinci sviraju gitare i idu na yoge, pored objekata gdje su se vršila masovna silovanja, pored nevidljivih linija gdje su tjelesa živih zidova slagala vreće pijeska.
Nismo očekivali da će liberali oživiti fašizam, ali bilo je samo pitanje vremena kada će se potisnuto zlo razbuditi. Zapad se nikada nije ozbiljno suočio sa kolonijalnim grijesima. Nije želio. Nikada se nije ozbiljno distanciralo od bijelog supremacizma. Manipulisao je istinama, dozirao je informacije. Živimo konsekvence iskonstruisanog zaborava.
Uništenje neprihvatljivog je postala opšteprihvaćena norma. Kada se naubija – bez milosti – koliko je potrebno i kada se naštele rezultati za djelovanje poželjnog zaborava, stvore se uslovi za slobodu – odobrenu slobodu novog vrlog svijeta u kojem će ko drugi do liberali biti upravitelji ustanova sa visokim zidovima i bodljikavom žicom.
Da su Pojas Gaze i enklava istočnog Mostara dvije strane istog bliskoistočnog novčića dokaz je mesijanski dolazak iz Tel Aviva u Mostar vizionara i biznismena, Amir Gross Kabirija, ideologa čija doktrina “bez milosti i bez obzira na posljedice” nije samo puka parola nego i putokaz za sljedbenike vođe što je ne tako davno iznajmljivao zatočenike iz konclogora Heliodrom na prisilni rad.
