Historija kao učiteljica života nas uporno uči da najbolja demokratija raste nad masovnim grobnicama. Što je više protkanih kostiju kroz korijenje slobode to bolje u stvarnost izlaze plodovi demokratskih vrijednosti. Humus od ljudskih organa je uvijek bila nafta budućnosti. Sloboda govora se može uzgojiti unutar plastenika ravnopravnosti – nekad pod brendom Guantanamo nekad Abu Graib nekad Al Hol – a po nepisanom pravilu logo bude izvezen bliskoistočnom kaligrafijom, sa, dakako, motivima bodljikave žice. Genocid je jednostavno idealan ritual.
Piše: Semir BEHRAM za Proglas
U ovom momentu ja znam za barem pet aušvica na planeti, dakako da je najveći Pojas Gaze, Al Hol u sjevernoj sirijskoj provinciji Hasaka je više na fazon Jasenovca, čak je tu bilo par proboja, a prema zadnjim zvaničnim podacima unutar logora Al Hol je 60 hiljada žena i djece. Tu su već godinama. Znamo da poredak ove civilizacije neće uložiti sredstva u resocijalizaciju terorističke bioostavštine. Treba napomenuti da je 2019’ u logoru bilo 20 hiljada žena i čak 50 hiljada djece.
Donedavno su razine emisije CO2 bile bitnije od ljudskih života, mada su i one manje bitne od apetita državotvornog kahanizma. Konclogore u Mjanmaru za Rohinje ili pak u Xinjiangu za Ujgure nema potrebe spominjati. BBC zna tu i tamo snimiti solidnu reportažu o kampovima za deradikalizaciju, ali samo zato što to odgovara trenutnim geopolitičkim aspiracijama porodice Windsor.
Obredi masovnih egzekucija se prebrzo zaborave, poput 40 hiljada ubijenih civila Mosula. Javnost Zapada je to odobrila. Nije postojala niti jedna osoba u javnom prostoru koja je pokrenula to pitanje sa dozom etičnosti. Naprosto, mi nismo željeli da čujemo tu informaciju sa kojom su nas, nakratko doduše, zasipale organizacije za ljudska prava. Također, nije popularno reći, da je u agresiji na našu zemlju silovano par desetina hiljada žena ili da su bageri lokalnih komunalnih službi po naredbi otvorili utrobu tla za 750 masovnih grobnica.
Znači, ne postoji komunalno preduzeće u manjem entitetu koje u jednom momentu svoga poslovanja – pretežno devedesetih godina, dok su pojedina i duboko nakon Daytona – nije pored održavanja lokalnih zajednica čistim i urednim svoje resurse koristila za otrpavanje i zatrpavanje, pakovanje i prepakiranje par stotina, ili barem desetina raspadnutih ljudskih tijela, kasnije kostura.
Ni danas, mi, kao ljudske kreature podčinjene svakoj nametnutoj potrebi konzumerističkog društva, ne želimo da čujemo da je u roku od mjesec dana brutalno ubijeno preko 10 hiljada civila u Pojasu Gaze, od toga preko 4 hiljade mališana, što je podatak organizacije Save the children. U trenutku pisanja ovoga teksta brojke rapidno rastu. Mi radije čujemo da su to podaci ministarstva pod kontrolom Hamasa, bez obzira što ti podaci ne odudaraju od brojki Ureda Ujedinjenih nacija za koordinaciju humanitarnih poslova (OCHA). Vodeći hrvatski informativni portal Index, ali i mnogi drugi “liberalni” mediji našeg regiona, će po difoltu izbaciti pamflete pune pretpostavki o sumnjama o broju ubijenih u Pojasu Gaze, premda isti nikada pod povećalo sumnjičavosti nisu doveli brojku ubijenih u napadu Hamasa 7/10.
Zaboravljamo, napuckavanje bijesnih pasa na gole i zavezane ljude u predgrađima Bagdada, krađu stoljeća kroz pražnjenje artefakata drevne Ninive u ratu koji je pokrenut prostom i nikada opovrgnutom, čak i priznatom laži o neophodnom obuzdavanju vlade koja ima “oružje za masovno uništenje”. Pa šta sada? Da li će ikada neko pravosudno tijelo ovog poretka podignuti optužnicu za uništavanje jedne zemlje, jednog naroda, i miliona života? Svi znamo da neće. A kako to znamo? Tako što je u svačijoj podsvijesti jasno da živimo nepravedan i zločinački poredak selektivnih istina i pravdi.
Čudno je to kako se oglušeno i ignorantski odnosi prema izvještajima B’TSelema, a riječ je o izraelskoj organizaciji za ljudska prava, koja je okarakterizirala Izrael kao državu aparthejda. Biti protiv Izraela je prema tim ljudima antisemitizam. Dakle, kada im kažete da niste antisemit jer je sefardski element utkan u bosansku naciju, samim tim je i dio mog/našeg identiteta, pa tada vam kažu da samo Jevrej može reći šta je antisemitizam, dok, sa druge strane nema potrebe da musliman definira šta je islamofobija. Naravno da taj stepen hipokrizije neće prihvatiti stav herojskog B’Tselema.
Mi smo medijski preodgojeni da tepamo Izraelu kao jedinoj demokratiji na Bliskom istoku, što je budalaština ravna tezi da će se nakon svrgavanja Muamera Gadafija Libija osloboditi iz tamnice ludog diktatora. I tako, svi smo gledali TV prijemnike i upijali mantru o dolasku slobode i demokratije u tu mediteransku zemlju. Kasnije su tek uslijedili građanski ratovi, rađanje terorizma, podjele društva na svim mogućim osnovama koje još uvijek traju. Zapravo, u sve zemlje je demokratija došla zajahana uzdama jahača apokalipse, čiji reaktor smrti još uvijek pušta emisije krvoprolića.
No, sada znamo, pa očito je, da napadi na Irak, Libiju i Siriju, nisu bili radi oslobađanja tamošnjeg stanovništva. Da se razumijemo, da nije svrgnut Mursi, i Egipat bi gorio bakljama podobne i ušminkane slobode. Naravno da su tim zemljama vladali autokrati i negativci poput krvnika i zlikovca Bašara Al Asada. Ali, Bijela kuća je samo iskoristila te činjenice stavljajući se na stranu nekolicine izigranih pravednika što su kao zadnje naivčine podigle revoluciju. Dokaz je tako lagano odustajanje od podrške Slobodnoj sirijskoj vojsci, što znači da nikada i nije bio cilj podrška revoluciji nego čisto fingiranje zarad vlastitih planova. Dovoljna je i destabilizacija Damaska, pa neka ostane Bašar, samo da se smanje nivoi opasnosti prema Izraelu.
Prelako je počela mantra o “iskoristljivom dijelu Sirije”, tako brutalno podlo prema tamošnjem običnom čovjeku. Rusiji je dat urbani dio zemlje, ali su sebi priskrbili naftna i gasna polja u provinciji Deir ez Zor, koja im čuvaju zatucani Kurdi, koje ovi koriste kao jeftino ljudsko meso hraneći ih konzerviranom nadom o mitskom (nemogućem) Kurdistanu. Nažalost, u svakom ratu je potrebno jeftino ljudsko meso, tako u Ukrajini zločinački Kremlj trijebi istočne narode, dok je Zapad u ukrajinskoj bezizlaznosti pronašao besplatno topovsko meso za svoj proksi rat.
Očito je, kako rekoh, da su napadi na Irak, Siriju i Libiju bili isključivo da se razoružaju, eliminiraju ili oslabe te vrlo funkcionalne države. One bi sada, a to je tako jasno, reagirale na aktuelni genocid u Pojasu Gaze. To što radi Bijela kuća jeste proces koji traje i koji će trajati dekadama. Cilj jeste sigurno okruženje i dominacija Izraela, bez obzira na posljedice. Ostale zaljevske zemlje mudro šute jer su svjesne da bi čak i oštrije osude ili ne daj bože prijetnja prema Izraelu, značile propitivanje: njihove demokratičnosti, prava seksualnih manjina, i dakako, prava žena. Sve dok su zaljevske zemlje blagonaklone prema Izraelu, njihovo barbarstvo i srednjovjeknovni principi neće predstavljati apsolutno nikakav problem za demokratske vrijednosti koje su, je li, samo šarena laža zločinačko-imperijalnog režima.
Kao što mrtva usta ne govore, tako i uništene države Bliskog istoka ne mogu reagovati na serije krvoprolića i genocida pred svojim kapijama. Ovde se radi o klasičnom iživljavanju. Još je neophodno riješiti Tursku i Iran. Za sada Turska ne predstavlja nikakvu prijetnju prema Tel Avivu, ali dugoročno gledano itekako bi mogla. Zbog toga i jeste bio pokušaj puča u julu 2016. Uvijek se, naravno, mogu iskoristiti PKK teroristi da destabiliziraju zvaničnu Ankaru. Sa druge strane, retorika Teherana je problem.
Ipak, genocid u Pojasu Gaze jeste veliki test iskrenosti za Teheran. Da li je sve ove godine bilo riječi o jedinom iskrenom prijatelju palestinskog naroda ili je posrijedi bio sami populizam sa svrhom dominacije nad islamskim sentimentom? Ostaje da se vidi. Kako stvari stoje, populizam preovladava, mada i strah od mnogo jačeg neprijatelja tjera Iran na defanzivne položaje.
Pao je poredak.
120 članica je u Generalnoj skupštini UN-a glasalo za rezoluciju kojom se poziva na trenutno humanitarno primirje i zaustavljanje neprijateljstva u Gazi. No glas 120 zemalja ne može demokratskim pristupom učiniti ništa protiv krvoloka. 120 bilo za mir, 14 protiv mira (da zanemarimo 45 suzdržanih), i konačna odluka je u rukama manjinske grupe. Zašto? Zato što su Ujedinjene nacije pomnožene s nulom.
Uglavnom, pao je poredak civilizacije utemeljene na demokratiji i ljudskim pravima. Izrael je pokazao da taj svijet više ne postoji. Vjerovatno je gral poretka rođenog u Ujedinjenim nacijama zaklan i pokopan u Bosni devedesetih, ali djeca rokenrola su odbila to vjerovati.
Odbilo se vjerovati i nakon pet, šest, sedam, osam agresija na nezavisne države. Vrag će ga znati koliko je invazija bilo, što direktno, što preko vazala. 30 godina je predator uništavao civilizaciju dok su djeca društvenih mreža i new age kulture svoje percepcije maglili alkoholom i halucinogenim drogama, robovanjem algoritmima poker aparata i raznih piar agencija, trijumfima sportskih kolektiva i destrukcijom masovne seksualne frustracije.
Parolu novog svijeta je obznanio Bibi Netanyahu kada je napisao da je ovo sukob između djece svjetla protiv djece mraka. Izrael je samo pokazao kako stvari stoje, tako bahato i direktno, vučićevski: za jednog Jevreja, stotinu Arapa. Više se ljudsko meso ne vaga u rukavicama. Svijet koji ne može spriječiti pomor 39 beba na intenzivnoj njezi u bolnici Al Shifa zbog nedostatka kisika i ne treba da postoji.
