SEKVENCA 1 – Trolejbus (smjer uzvodno)
Vozilo slabije popunjenosti. Intenzitet saobraćaja smanjeog obima. Stanična razmjena putnika također. Osoba ušla. Kretanje suprotno kretanju vozila. Tačno je na u narodu poznatom zglobu. Legura intuicije i iskustva upozorava. Tjelo osjeća. Pokret vozila. Lagano kočenje. Ponovni pokret. Periferni vid uočava. Lagano njihanje subjekta na zglobu. Matrix uživo. Ruka pokušava uhvatiti rukohvat. Milimetri. Pokušaj neuspješan. Tjelo je u bestežinskom stanju. U glavi scenarija nekoliko. Prostor na koji se pada neugodan. Scenario jedan predviđa pad u uski prolazni koridor. Opcija za poželjeti. Scenario dva predviđa pad na jedan od dva čoška koja sužavaju prolazni koridor. Tu se nalaze one, u dijelu naroda ne baš omiljene, stolice okrenute kontra smjera kretanja. Scenario dva otvara mogućnosti za razvoj raznih scenarija. Zavisno od stepena povreda. Moguće i fatalnih. Adrenalin razvlači vrijeme. Da li prisustvujem tragediji – policija, hitna, vještačenja, izjave, svjedoci, sudovi… Doživljeno i zamišljeno isprepliću se u mozgu. Tjelo udara polupovoljno. Glava pošteđena. Kuk nije. Ljudi pomažu. Osoba šepajući prema vozaču kreće. Rasprava kratka. Stanica iduća. Izlazi. Put se nastavlja. Najnormalnije…
Šta je p ušutio si se aaaa
Što šta je bilo neki problem
Šta šta je bilo ba. Eno žalili se, međureligijsko vijeće sazivali.
Eki
Ja ja. Čitali ove pizdarije negdje i uočili da je, iako je riječ o evidentnom bogohuljenju, izostavljen jedan konstituitet. Ko biva spominješ popa hodžu a svećenstva nigdje.
A tooo
Ja ja. Kažu planska i evidentna ugrozdba. Šta god im to značilo.
Csss neznam šta bih ti rek'o iskreno… nisam nešto ni razmišljao vele o tome. Al’ ako je tako može vako nekako
Pisao o pički pisao o sisi
Popahodžu spomenuo svećenika nisi
Zašto bolan tako nepravedan ti si
Hoćeš da te sutra spominju na misi
Nisam razmišljao uopšte u tom smjeru
O'ma neki našli se zbog tog da mi seru
Kažu da sam zbilja prevršio mjeru
Jerbo sam se jako zamjerio kleru
Njima nije strano da koriste bejbi ulje
Šta da kažem neznam al’ ne furam domobulje
Da ne baljezgam dalje ovdje negdje staću
Duge noge ljubim pijem kafu kraću
Ti izgleda baš ho'š belaja matere mi.
Ma jooook zajebancija malo. Opusti se.
Vidjećemo vidjećemo.
SEKVENCA 2 – Kad se izađe iz trolejbusa (ne nužno isti dan)
Stanica Aneks. Odredišete Čvila. Podrazumijeva nizbrdno kretanje. Niz kuća. Pred sam kraj autopraonica. Ispred uvijek predivan pas. Malo niže stepenice. Skreće se u lijevo. Poznat put. Poznate slike. Do ne tako davno kućica. Trentno zgarište. S desna parking i pripadajući neboder. S lijeva toplana. Sve je poznato. Osim neidentifikovanog razliježučeg zvuka. Blago piskutavog. Kontinuiranog. Krećem se dalje. Prilazim izvoru. Gledam. Ne vjerujem. Ni očima. Ni ušima. Ni razumu. S namjerom ili ne, lice dalekoistočne fizionomije (sumnjam Malezija, griješim možda) stoji i puše u nešto nalik zlatnoj trubici. Djeluje kao da odaje nekakvu počast nad zgarištem. Ili je u pitanju nešto religiozno. Okrenut je prema jugu. Neka simbolika. Nemam pojma. Oči sklopljene, stav nekako dostojanstven. Prizor je ako ne nad onda bar podrealan. U napasti sam da doživljeno ovjekovječim. Nisam inače sklon toj navici. Odlučim ne remetiti užitak. Ni tuđi ni vlastiti. Promatram. Puhač je kao u transu. Nisam siguran ni da li me doživljava. Puhati ne prestaje. Lagano nastavljam dalje. Sunce boji oblake odozdo. Zvuk me prati. Utišava ga razdaljina…
INTERMEZZO
Kadar krupan. Balerina u maskirnom kostimu pleše. Kadar se lagano širi. Više nego prorijeđeni sastav filharmonije. Potpuno goli. Samo priglavke na stopalima. Sjede u narandžastim stolicama iz nekadašnjih domova zdravlja. Sviraju temu iz emisije ‘Opstanak’. Kadar se širi jos malo. U pozadini goruća deponija. Psi, mačke, lisice, vukovi, medvjedi, vrane, galebovi, golubovi otimaju se oko ostataka. Kadar i dalje klizi u proširenje. U desnom uglu ukazuju se djevojčica i dječak. Hipnotisano posmatraju ples balerine. Kadar se još uvijek širi. Pored djece ukazuje se nekoliko izgladnjelih ljudi. Guraju se oko ostataka hrane. Kadar ulazi u završnu fazu širenja. Skroz desno je hastal. Sjede tri grmalja u zlatnom, srebrenom i bronzanom odijelu. Na sred stola kleče plavuša, crnka i brineta. Okružene golilom hrane i pića. Opslužuju grmalje koji se naljevaju i prežderavaju. Zlatni baca komad pečenja izgladnjelima. Istresa nos u njihovom pravcu. Za stolom sveopšte oduševljenje. U pozadini kamioni, bageri i rovokopači. Istovaraju i uništavaju kocertni klavir, knjige i kipove. Rez. Crni ekran. Bijeli natpis Kultura o(p)staje. Nešto niže manjim fontom u potpisu Ministarstvo kulture i sporta KS.
Pa dobro jesi ti imalo normalan matere ti
Što šta je bilo
Pa gdješ ženi reć da je ko žara ba
A tooooo pa šta fali ono žara opasna pravo peče prži neugodna al ljekovita pravo to ti je ono kao višeslojan rafiniran kompliment kontaš
Ti ko da u rafinerijii radiš j te ž čuj rafiniran e svašta pa šta ona kaže na sve to
Kaže hoš me u jufku il šme u ćušpajz j ti m ludu šta će reći
Aaaaa dobro ti je šuknula matere mi i šta ti na to
Ja na to čaj
Šta čaj b te j
Pa reko ja bi te u čaj ono kao da mi griješ tijelo dušu da mi hraniš i to tako od kad sam te popio ja sam bolji momak ko singerica dušo sad mi radi stomak tako malo romantika pod prozorom pjesma kontaš
Grozan si to je sve što kontam i što imam za reći
SEKVENCA 3 – Trolejbus (smjer nizvodno)
Večernja varijanta. Drugosmjenaši, povratnici s posla i mlađarija iz centra pretežno. Popunjenost donja granica neugodnosti. Podrazumijeva ne baš puhanje za vrat, ali i ne baš pretjeran komfor. Vrlo izvjesno i situaciju poznatu kao ‘nemoš nečut’. Njih je dvoje. Rane dvadesete. Razgovor nehajan. Tonski volumen isto. Jednostavno su preblizu. Dovoljno glasni i jasni. Priča ona. Sluša on. Kaže neku noć sa starim gledala ona neki dokumentarni film o hrani. Pravili, kaže, neki baš strašan ragu. Svega, kaže, stavili. Kuha se to satima. Vino, začini čuda razna. Mesa nekoliko vrsta. Kaže i klempo ide. Obradovah se što je klempo još uvijek u opciji za verbalnu u potrebu. Mlađi uglavnom imaju svoj neki sleng. Malo me je i iznenadilo iskreno. Nastavlja ona s pričom. Kaže sve to tako ljudi s ljubavlju skuhali i sve to tako izgleda da bi ona naprosto to morala probati. On uglavnom govori ja ja i smješka se. E, onda se, kaže, pojavila stara. Sjela s njima. Šta to gledate. Vidi što dobro izgleda, šta je ovo i tako to. Ona njoj prepriča ukratko. I kako se i koliko kuha i možeš misliti kako je ukusno i vino i začini i čuda. Međutim, kazuje dalje, kad je stara čula da ide klempo… Ništa od te priče. Smiju se oboje. Razgovor je otišao u nekim drugim pravcima i smjerovima. Kako se stari izjasnio po tom pitanju… Čuo nisam.
ODJAVNA ŠPICA
Upitatelj: imalsličizazasjeckooou
Trafikantica: Molim?
Upitatelj: imalsličizazasjeckooou
Trafikantica: …(Oči razrogačene, pokušava shvatiti)
Glas iz pozadine: Ima li ovih slikica za ovo prvenstvo
Trafikantica: Aaaaa nema sine, nema.
Proglas ™ ©
