Davor Gjenero, politolog i nezavisni analitičar, komentirao je za „Slobodnu Bosnu“ aktualnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini i regiji. Bilo je govora i o crtanju novih karata, podjeli Bosne i Hercegovine, trećem entitetu, ali i promjenama na političkoj sceni u regiji, nakon političkog pada mađarskog premijera Viktora Orbana.
Skup pod nazivom TradFest organizirale su konzervativne udruge u suradnji s međunarodnim partnerima među kojima je Heritage Foundation – utjecajni američki konzervativni think tank povezan s krugovima bliskim Donaldu Trumpu. Iza prezentacije i “crtanja karata” o trećem entitetu u BiH, prikazanih na skupu u Zagrebu stoji Ivan Pepić, docent na Sveučilištu obrane i sigurnosti “Dr. Franjo Tuđman”, a u publici su bila i poznata lica poput kardinala u miru Vinka Puljića. Kome je u interesu ponovno oživljavanje priče o podjeli Bosne i Hercegovine i kakvu, po Vašem mišljenju, poruku šalje Katolička crkva?
-Nakon relativno dugog vremena defanzive i hibernacije skupina hrvatskih konzervativnih udruga ponovno je izašla u javnost, sigurno ne slučajno neposredno prije summita inicijative Tri mora u Dubrovniku, na kojem je reafirmirana transatlantska suradnja. Glavni argument afirmacije ove skupine je njihova povezanost s MAGA pokretom u SAD, koji u Hrvatskoj ne uživa relevantnu naklonost javnosti. U takvim uvjetima skupina okupljena oko udruga Vigilare i Ordo Iuris, konferenciju je započela temom „BiH kao neuspjela država i nužnost trećeg hrvatskog entiteta”.
Činjenica da se nakon mjeseci izbivanja u javnosti hrvatske udruge vraćaju u medijski fokus temom iz susjedne države, u predizbornoj godini, sama po sebi govori o stvarnoj snazi tih udruga. Relevantnost u civilnom društvu se, naime, ne procjenjuje brojem pristaša, odnosno glasova koje je moguće pridobiti otvaranjem neke teme, nego njenom relevantnošću. Hrvatska inačica MAGA pokreta, očito, ne može definirati temu relevantnu za hrvatsko društvo, uz pomoć koje bi definirali svoj društveni mandat, nego tu temu traži u susjednoj državi.
Na konferenciji su prije svega sudjelovali predstavnici populisitčke opozicije, uglavnom iz stranke nastale nakon raskola u Domovinskom pokretu, koji još uvijek, ali bez relevantnog utjecaja, sudjeluje u vladajućoj većini.
Gradnja političkog identiteta na zagovoru formiranja trećeg entiteta u susjednoj državi dodatno kompromitira organizatore, između ostaloga zato što je nakon Washingtonskog sporazuma iz proljeća 1994. godine jasno da temu „trećeg entiteta” odnosno ono što se tada nazivalo „Herceg-Bosnom” nije moguće legitimno vratiti na stol pregovora o unutarnjem uređenju BiH.
Washingtonski sporazum je bio prekretnica u obrani BiH, omogućio je zajedničko djelovanje Armije BiH i HVO, ali je bio prekretnica i u obrani Hrvatske, jer je bio preduvjet za Splitski sporazum i pokretanje zajedničke obrambene akcije BiH i Republike Hrvatske, što je okrunjeno Olujom i oslobođenjem najvećeg dijela hrvatskog teritorija od velikosrpske okupacije. Washingtonski sporazum bio je u temelju svih međunarodnih rješenja odnosa u BiH, ali je činjenica da se u najnovijoj fazi, u vrijeme druge administracije predsjednika Trumpa, zanemarilo njegovo značenje i principijelna rješenja o dencentraliziranoj državi, na kojima se taj sporazum zasnivao.
Upravo zato neki akteri bliski MAGA pokretu misle da je moguće ponovno vratiti u raspravu koncept trodiobe BiH, ne više kao decentralizirane države, nego kao države triju centraliziranih entiteta zasnovanih isključivo na etničkim načelima i rezultatima rata. To je koncept koji odgovara dijelu političkih elita u BiH, ali u Hrvatskoj nema relevantnu potporu. Danas, doduše, nema niti tako otvorenog protivljenja, kakvo je imao još pred desetak godina, kad je tadašnji šef HDZ-a Tomislav Karamarko svojim stranačkim kolegama u HDZ-u BiH jasno rekao da treći entitet nije moguće postići drukčije nego ratom, da oni za rat nisu sposobni, a da Hrvatskoj ne pada na pamet ratovati za njih.
DAVOR GJENERO: Govoriti da je Hrvatska podarila slobodu BiH je glupo i primitivno
Iako je umirovljeni sarajevski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić, kao privatna osoba bio sudionik konferencije, ne treba izravno povezivati Katoličku crkvu s ovim stavovima. Pitanje državne organizacije nije crkveno pitanje, i to je čak jasno rekao i Puljić na konferenciji, a različite strukture unutar Katoličke crkve zastupaju bitno različite koncepcije društvenog uređenja BiH. Naravno, i unutar crkvenih institucija ima zagovornika trećeg entiteta, ali oni nisu dominantni, a tek oni koji više nisu dio službene hijerarhije mogu zastupati takve svoje stavove.
KARTA TREĆEG ENTITETA
Kad govorite o karti koja se pojavila, ona je prije nego u Sarajevu izazvala zabrinutost i nezadovoljstvo u medijima u Hrvatskoj. Doista ju je objavio akter koji je sada dio strukture Sveučilišta obrane i sigurnosti, ali se radi o akteru koji je politički oblikovan unutar institucija bliskih HDZ-u BiH, u Mostaru, a ne o nekome tko pripada nekoj od glavnih struja, bilo političkih ili intelektualnih, unutar hrvatskog društva.
Problem Hrvatske je to što je utjecaj Zagreba na politike Dragana Čovića i HDZ-a BiH vrlo ograničen. Prema medijskim interpretacijama to se jasno vidjelo ovih dana, kad je Čović ime svoje kandidatkinje za izbor Predsjedništva BiH objavio prije susreta s premijerom Plenkovićem, svjestan da Plenković zagovara kandidaturu druge osobe. Neugodno iskustvo za premijera Plenkovića bio je i susret s petorkom opozicijskih hrvatskih stranaka, koje će na izbore izaći sa svojim kandidatom za Predsjedništvo, i to unatoč tome što ih je hrvatski premijer „molio” da podrže Čovićevu kandidatkinju.
Svjedočili smo u zadnjih godinu nekoliko zajedničkih istupa Milorada Dodika i Dragana Čovića u Banjoj Luci, a na jednom od njih, Dodik je kazao kako nema ništa protiv toga da Hrvati dobiju treći entitet. Dodik, nakon ukidanja američkih sankcija, bh. entitet Republika Srpska predstavlja kao „posljednju liniju obrane kršćanskih vrijednosti“ na Balkanu od, kako on navodi, „radikalnog političkog islama“. Koliko taj „narativ“ može biti problematičan kada je u pitanju stabilnost i mir u Bosni i Hercegovini i regiji?
-Problem je da nakon presude Suda BiH, kojom je Milorad Dodik smijenjen sa svih javnih funkcija, njegov „narativ”, dakle njegove brbljarije, uopće dopiru do javnosti. Dodik je otkupljujući kaznu i davši suglasnost za povlačenje zakona zbog kojih je dospio u međunarodnu izolaciju, priznao presude Suda BiH, i konzekvenca toga morala bi biti i njegovo povlačenje s vodeće pozicije u SNSD-u. Budući da to ne želi učiniti, a da mu u održavanju na poziciji moći asistira i sudstvo u manjem entitetu, SNSD više nije stranka u pravom smislu riječi, jer visoki predstavnik Christian Schmidt zabranjuje javno financiranje te organizacije, dok god joj je Dodik na čelu. To je samo još jedna potvrda činjenice da je institucija Visokog predstavnika još uvijek itekako potrebna Bosni i Hercegovini.
Dodikova retorika prilagođena je vrijednostima Huntingtonovske paradigme i konceptu sukoba civilizacija. Nažalost, to je retorika prilagođena današnjim političkim okolnostima, ali je jadno da je to jedino što je „politička pamet” koja stoji iza Dodika i njegovog velikosrpskog (srosjisvjetskog, rečeno novom terminologijom u Beogradu) projekta uspjela osmisliti.
INTERVIEW, DAVOR GJENERO: Zoran Milanović je radikalizovao Hrvate u BiH
Nakon pada Viktora Orbana, vlasti u Beogradu i Banjoj Luci oprezni su prema budućem mađarskom premijeru Peteru Magyaru. Magyar je već najavio istrage mutnih poslova bivšeg premijera Orbana s Aleksandrom Vučićem i Viktorom Orbanom, dok mađarski mediji pišu i mogućem Orbanovom bijegu iz zemlje. Kakav je vaš stav o svemu i imaju li Vučić i Dodik razloge za brigu?
-Naravno da imaju. Doduše, prema nekim predviđanjima, dio strukture oligarha okupljenih oko dosadašnjeg premijera Orbana, koja se povlači iz Mađarske i nastoji očuvati imovinu, mogla bi dio svog novca prebaciti u „investicije” upravo u Srbiju u manji BiH entitet. Međutim, Beograd i Banja Luka nisu Cipar, a mađarski oligarsi nisu dio strukture carstva, nego europske države srednje veličine i srednje razine razvoja, pa nije moguće na njihovu kapitalu zasnivati budući razvoj. Sigurno je da će ubuduće financijska injekcija Dodikovu proračunu iz Budimpešte izostati, a očito je da njegove vlasti sve teže osiguravaju financiranje svog deficita i da je to financiranje sve skuplje.
Vučića sigurno brine što će se događati vezano uz pregovore o vlasništvu nad NIS-om, koji se odvijaju između Gazproma i MOL-a, jer su ti pregovori nakon smjene vlasti u Mađarskoj pod velikim pitanjem. Nije jasno kako će novi premijer Magyar uspostaviti kontrolu nad dijelom državi bliskih kompanija, koje su financirale Orbanovu administraciju (MOL, OTP banka, MVM), a i MOL i OTP banka imale su važne „regionalne operacije”.
Nije jasno kako će Magyar razgraditi Orbanov i FIDESZ-ov utjecaj na Mađare u susjednim državama, dakle i na Savez vojvođanskih Mađara i Balinta Pasztora. Ako bi se dogodile ozbiljne promjene, cijela struktura lokalnih i pokrajinskih vlasti u Vojvodini, koje su sada pod dominacijom Vučićeve SNS, mogla bi doći u pitanje. Nije jasno kako će se razvijati odnosi između Mađarske i Rusije, a to bi moglo dramatično utjecati na energetsku poziciju Srbije.
Vrlo je vjerojatno da je projekt produljenja naftovoda Družba do rafinerije u Pančevu sada definitivno mrtav, a čini se da Dodik ne razumije da je veliko pitanje hoće i preživjeti Turski tok, prema kojem bi on gradio „sjevernu interkonekciju”, kako bi svoj entitet održao u okviru ruske energetske zone. Za sada ipak više otvaraju pitanja, nego što su razvidni odgovori, a odgovori će se početi ocrtavati nakon što Peter Magyar formira novu mađarsku administraciju.
INTERVIEW, JASMIN MUJANOVIĆ: Politika Hrvatske prema BiH je kolonijalistička
