Deklaracija Domovinskog pokreta donosi zahtjev za hrvatsku federalnu jedinicu u BiH, optužbe o „majorizaciji Hrvata“ i upozorenja da bi, ukoliko takvo rješenje ne bude prihvaćeno, mogla biti obnovljena ideja Herceg-Bosne.
Stranka Domovinski pokret (DP), članica vladajuće koalicije u Hrvatskoj, usvojila je deklaraciju kojom traži redefinisanje političkog položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini, uključujući uspostavljanje posebne hrvatske federalne jedinice, odnosno model koji se u političkoj javnosti godinama opisuje kao „treći entitet“.
Dokument, koji je izazvao brojne reakcije zbog spornih političkih i pravnih formulacija, temelji se na tvrdnji da su Hrvati u Bosni i Hercegovini sistemski politički potisnuti te da su postojeća ustavna rješenja narušila izvorne principe Vašingtonskog i Dejtonskog sporazuma.
U deklaraciji se Hrvatska opisuje kao „potpisnica i garant Dejtonskog sporazuma“, iako Zagreb formalno nije garant mirovnog sporazuma kojim je 1995. godine okončan rat u BiH. Istovremeno, iz Domovinskog pokreta tvrde da je poslijeratni ustavni poredak vremenom mijenjan na štetu hrvatskog naroda te da se Federacija BiH postepeno pretvara u prostor dominacije bošnjačke političke većine.
Poseban dio dokumenta posvećen je interpretaciji položaja nekadašnje Herceg-Bosne. U DP-u navode da su bosanskohercegovački Hrvati, pod pritiskom tadašnjih političkih okolnosti i uz garancije iz Zagreba, pristali da Herceg-Bosnu integrišu u Federaciju BiH, za razliku od Srba koji su, kako tvrde, zadržali vlastiti entitet kroz Republiku Srpsku.
Stranka smatra da koncept građanske države ne može biti osnova političkog sistema u BiH ukoliko omogućava brojnijem narodu da odlučuje o političkim predstavnicima malobrojnijih konstitutivnih naroda. U tom kontekstu ponovo su otvorili pitanje izbora hrvatskog člana Predsjedništva BiH, tvrdeći da se Hrvatima već godinama nameću predstavnici koji nemaju podršku većine hrvatskog biračkog tijela.
Domovinski pokret poziva hrvatske institucije da pitanje položaja Hrvata u BiH tretiraju kao jedno od ključnih nacionalnih pitanja te da, kako navode, iskoriste trenutne međunarodne okolnosti za njegovo rješavanje.
Kao konkretan prijedlog navode uspostavljanje posebne hrvatske izborne jedinice unutar Federacije BiH. Prema njihovom modelu, takva jedinica ne bi morala biti teritorijalno povezana, već bi služila kao mehanizam kojim bi se osiguralo da Hrvati samostalno biraju svoje političke predstavnike.
Najviše polemika izazvao je dio deklaracije u kojem se upozorava da je sadašnji trenutak možda posljednja prilika za političko rješenje hrvatskog pitanja u okviru postojećeg sistema. Kao „kompromisno“ rješenje navodi se stvaranje nove federalne jedinice, dok se istovremeno sugeriše da bi u slučaju odbijanja takvog modela mogla biti aktuelizirana ideja obnove Herceg-Bosne.
Takve formulacije dio političke javnosti tumači kao direktan pritisak na ustavni poredak Bosne i Hercegovine, budući da bi jednostrano proglašenje bilo kakve nove teritorijalne jedinice predstavljalo kršenje važećeg Ustava BiH i Dejtonskog sporazuma.
Deklaracija se završava ponavljanjem zahtjeva za takozvano legitimno predstavljanje Hrvata na svim nivoima vlasti, uz ocjenu da je dosadašnji model političkog funkcionisanja Federacije BiH neodrživ te da je, prema stavu Domovinskog pokreta, neophodno otvoriti pitanje novog ustavnog i izbornog preuređenja zemlje.
Objavljivanje ovog dokumenta dolazi u trenutku pojačanih političkih rasprava o ustavnim reformama u Bosni i Hercegovini, ali i u osjetljivom regionalnom kontekstu, zbog čega bi zahtjevi za teritorijalnom reorganizacijom države mogli dodatno produbiti političke podjele i otvoriti nova pitanja o budućem uređenju BiH.
