Partnerstvo Rusije i Irana posljednjih godina prerasta u jednu od važnijih geopolitičkih veza, posebno kroz saradnju u oblasti dronova, obavještajnih podataka, vojne tehnologije i zaobilaženja sankcija.
U intervjuu za Radio Slobodna Evropa, Nikol Grajevski, stručnjakinja za rusko-iranske odnose sa Sciences Po i Carnegie Endowment for International Peace, govori o tome kako su rat u Ukrajini i sukobi na Bliskom istoku sve više povezani te koliko je Moskva spremna podržati Teheran.
Od Šaheda do satelitskih podataka
Prema njenim riječima, Iran je Rusiji tokom rata u Ukrajini isporučivao dronove Šahed, dok je Moskva Teheranu pružala satelitske snimke, obavještajne podatke, obuku i drugu operativnu podršku.
„Postoji svojevrsna sinergija nastala tokom rata u Ukrajini, koja se sada prenosi i na ovaj sukob“, kaže Grajevski, ističući da se dva rata ne mogu posmatrati potpuno odvojeno jer ih povezuju tehnologija, resursi i isti akteri.
Rusija, međutim, prema dostupnim podacima, nije Iranu isporučila velike kompletne sisteme naoružanja. Pomoć se više ogleda u komponentama i tehnologijama koje mogu unaprijediti iranske dronove, radarske sisteme i elektronsko ratovanje.
Moskva neće otvoreno u rat
Grajevski smatra da Rusija zasad nema namjeru direktno se uključiti u rat na strani Irana.
Moskva podršku pruža tako da zadrži mogućnost poricanja. Satelitski snimci, obavještajna razmjena i tehnološka pomoć omogućavaju joj da unaprijedi iranske vojne kapacitete, ali bez slanja ruskih vojnika na teren.
„Ne bih rekao da je Rusija pasivna“, kaže Grajevski. „Ona pruža podršku na način koji joj omogućava da zadrži mogućnost poricanja.“
Ipak, u slučaju potpunog unutrašnjeg haosa u Iranu, građanskog rata ili kolapsa vlasti, Moskva bi, smatra ona, mogla intervenirati ograničenim angažmanom specijalnih snaga ili drugih formacija. Veliko rusko vojno raspoređivanje poput onog u Siriji ne smatra vjerovatnim.
Rusija i Iran nisu pravi ekonomski saveznici
Uprkos političkom približavanju, ekonomski odnosi dvije zemlje ostaju relativno slabi.
Obje države su veliki izvoznici energenata i međusobno se takmiče na tržištima. Rusija je nakon početka rata u Ukrajini ušla na tržišta na kojima je Iran ranije prodavao naftu, uključujući kinesko tržište, a proširila je i vlastitu „flotu iz sjene“.
Energetska konkurencija tako ostaje jedna od najslabijih tačaka njihovog partnerstva. Istovremeno, zajedničko zaobilaženje zapadnih sankcija otvorilo je nove kanale saradnje.
SAD: Kina dala Iranu satelitske snimke za napad na Amerikance?
Kina ima drugačiji interes
Za razliku od Rusije, Kina ima snažan interes za stabilnost u Perzijskom zaljevu. Peking je važan kupac i ruske i iranske nafte, ali istovremeno ima razvijene odnose sa zaljevskim monarhijama i zavisi od energenata iz tog regiona.
Zbog toga Kina nastoji biti opreznija i djelovati na smirivanju tenzija. Rusija, smatra Grajevski, takvu ulogu više ne može igrati jer se u zaljevskim državama sve više doživljava kao bliska Iranu.
Moskva pomaže i iranskom sigurnosnom aparatu
Saradnja nije ograničena na vojnu sferu. Iran je godinama preuzimao iskustva Rusije u kontroli informacija i represiji, dok je od Kine usvajao metode kontrole interneta.
Dvije zemlje imaju i sporazume između sigurnosnih službi, uključujući sporazum o informacionoj sigurnosti iz 2021. godine koji predviđa podršku i razmjenu podataka.
Sankcije nisu prekinule saradnju
Iako su Rusija i Iran suočeni sa snažnim zapadnim sankcijama, one nisu dovele do izolacije njihovih režima.
Naprotiv, Moskva i Teheran razvili su nove načine za zaobilaženje sankcija i razmjenu iskustava. Iran je pritom decenijama razvijao metode prilagođavanja sankcijama, iz kojih je Rusija nakon početka rata u Ukrajini mnogo naučila.
Partnerstvo Moskve i Teherana zato nije formalni vojni savez, ali postaje sve važniji dio šire mreže saradnje država koje pokušavaju smanjiti utjecaj Zapada i prilagoditi se dugotrajnom pritisku sankcija.
INTERVIEW, TINA FORDAM: Trump želi mir, Iran diktira tempo pregovora
