Čovječanstvo.
Ako je vjerovati teoriji bez Velikog praska, kao opštestvarajućeg spoznajnog totaliteta
postojanosti, polazna je tačka života kojeg živimo. Svojevrsno prarođenje.
Piše: Chaga BURRU za Proglas
Čovjek.
Djelić promijenjive sveukupnosti, malo manji Veliki prasak doživi, pretpostavljam, rođenjem.
Život, osim ako nije po rođenju napušten, započinje u okruženju znanom kao porodica.
Zajednica.
Vrloodređujuća teškoteretna činjenica koja u mnogome oblikuje i usmjerava CV pojedinca.
Porodica, rodbina, suseljani, sugrađani, etnija, nacija, religija…
U ciklusu početaka i krajeva pojedinaca i zajednica, postoje prelomne tačke.
Veliki događaji.
Jedan takav, u vlastiti i živote pripadajućih zajednica, donio je potpuno novi život.
Komšija, na primjer, postao je komšija sa spiskom. Ime, odjednom, nije više bila riječ koja
označava osobu. Ta riječ, kao nekom magijom, dobila je dubinu i širinu. I mnoge riječi, na
primjer, iznenada su nestale. Pojavile su se neke nove.
Barikade, policijski čas, redukcija, kandilo, bodljikava žica, geler, embargo, kontakt grupa,
unproforci, haubica, humanitarna pomoć…
Odjednom prozor može i bez stakla. Folija. Podrum s pripadajućim mirisima nije mjesto za
odlaganje stvari. Dnevna i spavaća soba. Struja, nema. Voda, nema. Plin, nema. Problema… Nema. Volje ima. Snalazi se i ko zna i ko ne zna. Nauči.
Opisujuće riječi iz domena najgorih teško izgovorivih. Sve što ide uz Veliki događaj. Crno da
crnje biti ne može.
Teško se živi, lako se umire.
Čovjek se uprkos svemu uspije i nasmijati. Fakat. To ga održava. Kao jedan od najblistavijih trenutaka vječnog mraka Velikog događaja, izdvaja se rodbinsko okupljanje povodom prijema paketa od dijela rodbine koja je imala sreću da je u Njemačkoj. Još i prije nego se Veliki događaj uopšte dogodio. Svi u nevjerici kao da je meteor u stan uletio. Otvaranje paketa prate pogledi gladnih. Oči svjetlucaju poput sunca na uzburkanom moru. Pomno se prati svaki predmet koji se vadi. Djeca u ekstazi mirišu neotpakovane čokolade. Stariji grle i miluju konzerve.
Jedan predmet izaziva pometnju. Srebrena kesica koja teksturom podsjeća na astronautsko odijelo. Bez vidljivih oznaka sa nalijepljenim papirićem. Muškarci u nevjerici. Ma jel’ moguće ovo pitaju se dok pažljivo oblijeću oko predmeta. Daj brzo čašu vode čuje se dok se dlanovi trljaju od ushićenja. Ma ovo je… Ako ovo bude… Već su opijeni srećom. Ne postoji ništa osim pogleda punih nade dok makaze režu kesicu. Sve je stalo. Prah se pada po vodi. Kašika. Mješanje… Mješaj jače… De još malo… Ništa ovo… Trebalo bi bar malo zapjeniti jebem mu… Dodaj još malo… Mješaj… Probaj… Ništa.
Daj to vamo govore žene. Gledaju, čitaju, škilje… Smijeh. Dahooduzimajući smijeh. Zbunjeni pogledi… Pa nije vam ovo piva hajvani jedni. Piše pire u prahu. Nego vi vidjeli šta vam je guzica poželjela…
