Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kojom je zabranjeno finansiranje lobiranja za nezavisnost Republike Srpske otvorila je pitanje kako će institucije tog entiteta provesti zabranu i šta bi se dogodilo ukoliko pokušaju nastaviti iste aktivnosti preko drugih kanala.
Prema ocjeni eksperta za ustavno pravo Davora Trlina, BiH ima mehanizme kojima može spriječiti takvo finansiranje, uključujući mogućnost krivične odgovornosti odgovornih osoba.
Ustavni sud BiH je 25. septembra zabranio vlastima Republike Srpske da iz budžeta finansiraju ugovor s izraelsko-kanadskom kompanijom Dickens & Madson Canada Inc., ali i druge lobističke aktivnosti čiji je cilj zagovaranje nezavisnosti RS-a.
Trlin za Radio Slobodna Evropa ocjenjuje da je ovom odlukom prvi put jasno povučena granica između dozvoljenog predstavljanja interesa entiteta u inostranstvu i aktivnosti koje Sud smatra djelovanjem protiv ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.
Desetine miliona maraka pod lupom Suda
Odluka je donesena nakon zahtjeva Denisa Zvizdića, prvog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, koji je osporio budžetska sredstva namijenjena predstavništvima Republike Srpske u inostranstvu i povezanim lobističkim aktivnostima.
Ustavni sud utvrdio je da su, u dijelu koji se odnosi na sporni ugovor i slične aktivnosti, neustavne budžetske stavke od 49 miliona KM iz drugog rebalansa budžeta RS-a za 2025. godinu i 15 miliona KM iz budžeta za 2026. godinu. Sud je istovremeno naložio obustavu svih isplata po ugovoru koji su 6. septembra zaključili direktor Predstavništva RS-a u Beču Mladen Filipović i predsjednik kompanije Dickens & Madson Ari Ben-Menashe.
Za sada nema zvanične reakcije vlasti Republike Srpske niti odgovora na pitanje hoće li odluka biti provedena.
Šta je bilo sporno u ugovoru?
Republika Srpska je od 2015. godine, prema dokumentima registriranim u američkom sistemu FARA, izdvojila najmanje 8,3 miliona dolara za lobističke aktivnosti u SAD-u. Međutim, posljednji ugovor s Dickens & Madson sadržavao je formulacije koje su ga izdvojile od ranijih aranžmana.
Na prvoj stranici ugovora navodi se da je jedan od ciljeva osiguravanje podrške za Milorada Dodika i „nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine“. U nastavku se kao ciljevi navode i podrška smjeni visokog predstavnika, osporavanje njegovih odluka te ukidanje sankcija Dodiku, njegovim saradnicima i subjektima povezanim s RS-om.
Upravo je eksplicitno zagovaranje nezavisnosti, prema Trlinovoj ocjeni, ključna razlika u odnosu na ranije slučajeve.
„Entiteti mogu trošiti sredstva na opće predstavljanje i informisanje u inostranstvu, budžetski novac se ne smije koristiti za lobiranje čiji su definirani ciljevi secesija ili narušavanje ustavnog poretka države“, kaže Trlin.
Odluka obavezuje institucije RS-a
Nakon objavljivanja u službenim glasilima odluka Ustavnog suda postaje obavezujuća za institucije i zvaničnike na koje se odnosi.
Sud je izričito naložio Narodnoj skupštini RS-a, entitetskoj vladi, nadležnim organima i predstavništvima Republike Srpske u inostranstvu da obustave aktivnosti povezane s finansiranjem spornog ugovora i drugih sličnih aranžmana.
Trlin smatra da bi obaveza morala obuhvatiti i institucije kroz koje prolaze finansijske transakcije. U slučaju rizika od zabranjenih uplata, navodi, finansijske, policijske i inspekcijske institucije, kao i banke, morale bi reagirati kako ne bi učestvovale u izvršenju protivpravnih radnji.
INTERVIEW, DAVOR TRLIN: Diskriminacija kao ustavni poredak, Strasbourg protiv Daytona
Posrednici ne bi zaobišli zabranu
Poseban problem bio bi eventualni pokušaj da se novac prema stranim lobistima šalje preko domaćih kompanija, fondacija ili drugih posrednika.
Trlin upozorava da promjena formalnog kanala plaćanja sama po sebi ne bi uklonila pravni problem. Ako bi budžetski novac bio preusmjeren posredniku koji bi ga potom uplatio zabranjenoj lobističkoj firmi, suština transakcije ostala bi ista.
U takvom scenariju, prema njegovoj procjeni, mogli bi biti otvoreni i dodatni postupci iz oblasti krivične i građanske odgovornosti.
Kontrola bi, između ostalog, mogla uključiti Finansijsko-obavještajni odjel, SIPA-u, banke i druge mehanizme za sprečavanje pranja novca. Banke imaju obavezu utvrđivati krajnjeg korisnika i svrhu transakcija.
Nepoštivanje odluke može imati krivične posljedice
Krivični zakon BiH predviđa zatvorsku kaznu do pet godina za službenu ili odgovornu osobu koja odbije izvršiti ili onemogući izvršenje konačne i obavezujuće odluke Ustavnog suda BiH.
Ako bi se, uprkos zabrani, nastavile isplate, Ustavni sud može donijeti posebno rješenje o neizvršenju odluke i dostaviti ga Tužilaštvu BiH. Nakon toga mogu biti pokrenuti postupci protiv osoba odgovornih za nastavak isplata.
To znači da bi eventualno preusmjeravanje istog novca preko posrednika, prema Trlinovoj ocjeni, moglo proširiti krug osoba koje bi se suočile s odgovornošću.
Šta će biti s Dickens & Madson?
Prvi korak nakon stupanja odluke na snagu trebalo bi biti obavještavanje lobističke kompanije o zabrani. Primarna obaveza je na institucijama Republike Srpske koje su zaključile ugovor.
Ukoliko bi entitetske institucije izbjegavale obavijestiti kompaniju ili pokušale prikriti odluku, Trlin navodi mogućnost uključivanja državnih institucija kroz mehanizme međunarodne pravne pomoći.
Sama kompanija bi se, ukoliko bi nakon službenog obavještenja nastavila primati novac ili pružati usluge obuhvaćene zabranom, mogla suočiti s pravnim i reputacijskim rizicima.
Trlin smatra da bi u takvoj situaciji za međunarodnu lobističku kompaniju vjerovatniji izlaz bio raskid ugovora, posebno ako njegovo dalje izvršavanje postane pravno nemoguće ili predstavlja ozbiljan regulatorni rizik.
Republika Srpska je tokom posljednjih deset godina angažirala ukupno 15 američkih lobističkih i advokatskih kuća, uz vlastito predstavništvo registrovano za takve aktivnosti. Posljednji ugovor s Dickens & Madson, vrijedan četiri miliona dolara, posebno se izdvaja formulacijom da je „nezavisnost Republike Srpske od Bosne i Hercegovine“ njegov krajnji cilj.
Za razliku od Bosne i Hercegovine, američko zakonodavstvo samo po sebi ne zabranjuje lobiranje za secesionističke ciljeve. Takve aktivnosti, međutim, moraju biti prijavljene u skladu sa Zakonom o registraciji stranih agenata (FARA), koji zahtijeva javno objavljivanje odnosa i aktivnosti subjekata koji djeluju u ime stranih vlada i drugih stranih nalogodavaca.
USTAVNI SUD BIH zabranio budžetsko finansiranje lobiranja RS-a za nezavisnost
