Aleksandar Vučić ponovo je posegnuo za dobro poznatom političkom strategijom: vlastite političke poraze i gubitak kontrole nad javnim prostorom pokušava predstaviti kao prijetnju državi. U vanrednom obraćanju medijima, nakon što se tri dana nije pojavljivao pred novinarima, bivši predsjednik Srbije optužio je Studentsku listu za „teror“, „šikaniranje“ i planirano razgrađivanje Srbije.
Obraćanje je bilo najavljeno kao predstavljanje podataka o navodnom „teroru i politici koja se sprovodi u Srbiji“. Scenografiju je upotpunjavao plakat s porukom „Srbija protiv terora“, čime je unaprijed uspostavljen okvir u kojem se politički protivnici ne tretiraju kao konkurencija, nego kao prijetnja koju treba ukloniti.
Vučić je ustvrdio da je Srbija za samo 17 dana izgubila stabilnost i da se strah uvukao u domove građana. Kao dokaz navodnog haosa naveo je poteze Studentske liste, tvrdeći da su njeni predstavnici uspostavili „organe vlasti“ koji, prema njegovim riječima, nisu institucije nego instrumenti terora. Među primjerima je izdvojio postupanje tužilaca i hapšenje dvojice policijskih funkcionera.
Međutim, umjesto konkretnih dokaza o organiziranom nasilju ili ugrožavanju ustavnog poretka, Vučić je ponudio političke kvalifikacije i optužbe. Studentsku listu predstavio je kao pokret čiji je cilj uništavanje države, dok je njene postupke opisao kao dio navodnog plana „razgradnje Srbije“.
Posebno je indikativan njegov poziv da predstavnici Studentske liste što prije formiraju vladu. „Koga čekate? Formirajte vladu za sedam, osam dana“, poručio je, uz ironično osporavanje njihovih obećanja o boljem životu. Takva poruka dolazi u trenutku kada se politička scena Srbije suočava s mogućnošću ozbiljnog preuređenja odnosa moći i kada Vučićev politički utjecaj više nije neupitan.
U pokušaju da svoje optužbe učini uvjerljivijim, pokazao je dokument koji je nazvao „knjigom zlodjela“. Na 73 stranice, kako je rekao, navedeni su primjeri navodnih postupaka „blokadera“ tokom prethodnih 17 dana. Istovremeno je optužio policiju da ne reagira, a tužilaštvo da odbija procesuirati osobe koje je nazvao siledžijama.
Najava da će svi odgovarati, bez obzira na to hoće li se to dogoditi za šest mjeseci ili godinu, bila je jedna od najoštrijih poruka njegovog obraćanja. „Odgovarat će svi. Zapamtite šta sam vam rekao“, poručio je.
Politika straha umjesto suočavanja s promjenama
Vučićeva retorika nije slučajna. Kada politički pokret koji osporava postojeći poredak počne stjecati institucionalnu i društvenu snagu, vlast ga može pokušati predstaviti kao izvor nestabilnosti, a ne kao posljedicu dubokog nezadovoljstva građana. Upravo takav obrazac dominirao je njegovim obraćanjem: politički protivnici proglašeni su neprijateljima države, njihovi potezi unaprijed kriminalizirani, a institucije predstavljene kao nemoćne ili saučesničke.
Umjesto da odgovori na političke zahtjeve i ponudi provjerljive činjenice, Vučić je posegnuo za dramatičnim upozorenjima i prijetnjama budućim kažnjavanjem. Takav nastup više govori o nervozi zbog promjene političkih odnosa nego o stvarnoj namjeri da se društvene napetosti smire.
Posebno je problematično što se pojam terora koristi kao politička etiketa za diskreditaciju protivnika, bez jasnog razgraničenja između stvarnog nasilja, političkog djelovanja i institucionalnih postupaka. U demokratskom društvu optužbe se dokazuju pred nadležnim institucijama, a ne predstavljaju kao presude na konferencijama za medije.
Vučić, koji je godinama gradio političku moć predstavljajući sebe kao garanta stabilnosti, sada pokušava uvjeriti građane da je svaka promjena odnosa snaga prijetnja državi. No, država nije isto što i vlast, a osporavanje političkog monopola nije teror.
