Europska komisija pojačala je pritisak na Hrvatska kroz novi paket postupaka zbog kršenja prava Evropske unije, signalizirajući ozbiljne nedostatke u usklađivanju nacionalnog zakonodavstva s ključnim evropskim pravilima – od energetike do digitalnog tržišta i pravosuđa.
Energetska pravila kao prvi front spora
U središtu postupka nalazi se neprovođenje reforme tržišta električne energije, zbog čega su, osim Hrvatske, na udaru i Poljska i Portugal. Komisija je tim državama uputila obrazloženo mišljenje – posljednji korak prije mogućeg obraćanja Sud Europske unije.
Riječ je o pravilima koja bi trebala stabilizirati cijene električne energije i smanjiti njihovu zavisnost od fosilnih goriva, čime bi se potrošačima omogućile predvidljivije i potencijalno niže cijene. Kašnjenje u njihovom uvođenju ne znači samo regulatorni propust, već i direktan ekonomski teret za građane i privredu.
Digitalni sektor: formalna usklađenost bez stvarnih ovlasti
Dodatni problem za Zagreb predstavlja neadekvatna primjena Zakon o digitalnim uslugama (DSA). Iako je Hrvatska formalno usvojila zakonodavni okvir, Komisija ocjenjuje da ključne odredbe nisu pravilno implementirane.
Posebno je sporno što nacionalni koordinator digitalnih usluga nema puni opseg ovlasti predviđen evropskim pravilima, dok su sankcije za velike online platforme postavljene mimo jasno definiranih limita. Time se, prema ocjeni Brisela, narušava pravna sigurnost i slabi mehanizam kontrole digitalnog tržišta.
Drugim riječima, problem više nije samo u kašnjenju, već u načinu implementacije – što ukazuje na dublji institucionalni jaz između evropskih standarda i domaće prakse.
Pravosuđe pod povećalom
Treći segment pritiska odnosi se na pravnu zaštitu osumnjičenih i optuženih, gdje je postupak pokrenut i protiv Grčka. Evropska pravila zahtijevaju da odluke o pravnoj pomoći donosi nezavisno tijelo, poput suda, dok u Hrvatskoj tu ulogu u određenim fazama ima državno tužilaštvo – što Komisija smatra nespojivim s principom nezavisnosti.
Uz to, ukazuje se na nedovoljno jasno garantovana prava na pravnu pomoć u situacijama koje uključuju lišavanje slobode, što otvara pitanje usklađenosti s osnovnim pravima unutar EU pravnog okvira.
Rok koji vodi ka sankcijama
Hrvatska sada ima rok od dva mjeseca da odgovori na primjedbe i otkloni uočene nedostatke. U suprotnom, Evropska komisija može pokrenuti završnu fazu postupka i predmet uputiti Sudu EU, uz mogućnost izricanja finansijskih kazni.
Ovaj slučaj pokazuje širi obrazac: Brisel sve manje tolerira formalno usklađivanje bez stvarne primjene. Fokus se pomjera s donošenja zakona na njihovu efikasnost u praksi – što za države članice znači znatno stroži nadzor i brže aktiviranje sankcija.
Za Hrvatsku, ovo više nije tehničko pitanje harmonizacije, već test sposobnosti da prati tempo i standarde zajedničkog evropskog tržišta.
