Vladimir Putin je tražio svjetsku scenu. Donald Tramp je želio mirovni sporazum.
Ruski predsjednik je svoje ostvario. Američki — još uvijek nije.
Samit 15. avgusta na Aljasci mogao je biti prekretnica: za odnose Washingtona i Moskve, za međunarodnu bezbjednost i za najveći kopneni rat u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.
Tramp, uvjeren u sopstvenu pregovaračku moć, nastojao je okončati 42-mjesečni rat Rusije protiv Ukrajine, koji je iza sebe ostavio više od milion poginulih i ranjenih vojnika, kao i na hiljade civilnih žrtava, većinom ukrajinskih.
Putin, pak, siguran u snagu svoje vojske, tražio je izlazak iz izolacije: susret na američkom tlu, pred globalnim kamerama, i rukovanje s američkim predsjednikom kao dokaz da je i dalje ravnopravan igrač na svjetskoj sceni.
Ali dogovor nije postignut. Nije bilo ni novog sporazuma o kontroli naoružanja, ni ekonomskih aranžmana koje je Tramp najavljivao.
Umjesto rezultata, ostala je samo slika dvojice lidera pred kamerama.
Signali bez ishoda
Nakon sastanka, Tramp je nagovijestio da bi u budućnosti moglo doći do sporazuma, ali analitičari ocjenjuju da potpuna tišina o konkretnim rezultatima pokazuje da pregovori nisu odmakli dalje od protokola.
„Da je bilo makar nečega vrijednog najave, Tramp bi to objavio“, ocijenio je Luk Kofi iz Instituta Hadson.
Ipak, Tramp je barem izbjegao ustupke: javno je obećao konsultacije s evropskim saveznicima i ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, te ponovio da „nema dogovora dok nema dogovora“.
Već sljedećeg jutra Tramp je razgovarao sa Zelenskim i evropskim liderima. Zelenski je izjavio da postoje „pozitivni signali“ o mogućem jačanju američkih sigurnosnih garancija za Ukrajinu i najavio put u Washington 18. avgusta.
Kremlj je, s druge strane, samit prikazao kao „reset“ odnosa s SAD, naglašavajući crveni tepih, svečani prijem i potencijalni novi sastanak u Moskvi.
Tvrd stav Moskve
Putin je ponovio da za „trajni mir“ treba ukloniti osnovne uzroke sukoba — što, prema zapadnim analitičarima, znači poslušniju vladu u Kijevu i priznanje ruskih teritorijalnih osvajanja.
Tramp je ranije spominjao mogućnost „teritorijalnih razmjena“ — priznanje ruskih zahtjeva u zamjenu za primirje. Zelenski je to nazvao crvenom linijom.
Evropski saveznici strahovali su od „novog Minhena“ ili „nove Jalte“, aludirajući na istorijske trenutke kada je Zapad popuštao autoritarnim liderima na račun manjih država.
Na kraju, nije bilo ni teritorijalnih ustupaka, ni novih američkih sankcija Rusiji. „Ništa dobro se nije dogodilo, ali ništa loše takođe nije. Nije bilo ni Minhena ni Jalte“, ocijenio je bivši američki ambasador u Kijevu Vilijam Tejlor.
Pobjeda u simbolici
Za Ukrajinu, situacija je mogla biti znatno gora, smatraju evropski analitičari. Ipak, samit je Putinu donio ono što mu je najviše trebalo — prizor povratka na veliku svjetsku scenu.
„Putin je dobio doček, rukovanja i aplauz od Trampa. To normalizuje njegov status i vraća ga među svjetske lidere“, zaključuje politički naučnik Mihail Aleksejev.
MIHAIL MIHAILOV: Od Ruske Amerike do Aljaske – pred susret Trumpa i Putina
