“Dok se izraelski vrh suočava s optužnicama za najteže ratne zločine, dok svijet gleda slike mrtve djece i srušenih bolnica iz Gaze, HDZ-ova elita u Mostaru podiže čaše u čast izraelskih ubica. Da li postoji veća simbolička uvreda i za palestinske i za bosanske žrtve?”
Piše: Dragan BURSAĆ Plenum
Mostar je ponovo postao ogledalo naše stvarnosti. Grad koji je nekada bio simbol otpora i multietničkog zajedništva, večeras je postao kulisa za slavlje genocida. Dok izraelska artiljerija i avioni ruše Gazu, dok UN upozorava na glad i humanitarnu katastrofu, dok pod ruševinama leže tijela djece, u Mostaru se nebo obasjalo vatrometom. Vatrometom posvećenim izraelskoj državnosti.
Sam izraelski ambasador Kabiri potvrdio je na društvenim mrežama da je događaj bio u čast izraelskog Dana nezavisnosti. A među uzvanicima – vrh HDZ-a: Borjana Krišto, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH; Lidija Bradara, predsjednica Federacije BiH; gradonačelnik Mostara Mario Kordić; ministar pravde BiH Davor Bunoza. Sve začinjeno prisustvom Dragana Čovića, lidera HDZ-a, čovjeka koji nikada nije skrivao svoj entuzijazam za obnavljanje Herceg-Bosne.
Politički vrh HDZ-a – na proslavi države koja je pred međunarodnim sudovima optužena za genocid. To nije diplomacija. To je otvoreno svrstavanje uz agresora.
Od grada heroja do grada š**ka
Ozren Kebo, kolega i prijatelj, rekao je najtačnije riječi:
“Od grada heroja u čiju Donju mahalu njemačke patrole nisu smjele prismrditi, do grada š**ka koji vatrometom slavi genocid. Golemo…”
Mostar, grad u kojem su ljudi davali živote da bi odbranili slobodu, slavi ubijanje palestinske djece. Od simbola otpora do simbola sramote, od svjetionika do političkog i moralnog ponora.
Vidi li se vatromet iz Haaga?
Podsjetimo: Međunarodni krivični sud u Hagu izdao je naloge za hapšenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i bivšeg ministra odbrane Yoava Gallanta zbog ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti. Pred Međunarodnim sudom pravde u toku je proces protiv Izraela za genocid nad palestinskim narodom.
Dakle, dok se izraelski vrh suočava s optužnicama za najteže međunarodne zločine, dok svijet gleda slike mrtve djece i srušenih bolnica, HDZ-ova elita u Mostaru podiže čaše u njihovu čast. Da li postoji veća simbolička uvreda i za palestinske i za bosanske žrtve?
Čovićev entuzijazam
Na društvenim mrežama se oglasio i Dragan Čović. Njegove riječi zvuče kao parodija morala:
“Bila mi je iskrena čast prisustvovati prijemu ambasadorice Izraela Galit Peleg. Bosna i Hercegovina i Izrael nastavit će jačati odnose na zajedničkim vrijednostima.”
Koje to vrijednosti? Vrijednosti bombardovanja bolnica? Vrijednosti etničkog čišćenja? Vrijednosti genocida? Ako HDZ govori o zajedničkim vrijednostima sa Izraelom, onda je jasno da su to vrijednosti Herceg-Bosne, logora Dretelj i Heliodrom, vrijednosti “humanog preseljenja”.
Licemjerje gradonačelnika Kordića
Mario Kordić je pokušao balansirati. Govorio je o Mostaru kao gradu koji zna šta znači rat, koji zna šta znači obnova povjerenja. Naglasio je da “mir nikada nije jednostran” i da se nada da će Palestinci ostvariti svoja prava. Lijepo zvuči, da nije izgovoreno na ceremoniji posvećenoj izraelskoj državnosti – u trenutku kada izraelske bombe zatrpavaju Palestince pod ruševinama. To nije balans. To je licemjerje u najčišćem obliku.
“I okupirani dio Mostara je Bosna i Hercegovina”
Demir Mahmutćehajić, aktivista i prijatelj, podsjetio je da vatromet ne može promijeniti istinu:
“I okupirani dio Mostara je Bosna i Hercegovina! Čitluk, Livno, Čapljina, Stolac, Neum… su bosanskohercegovački gradovi! Svaka pomisao da je drugačije, da će nekad biti drugačije, je zabluda, samozamajavanje i gubljenje vremena. Vrijeme je na strani Bosne i Hercegovine, jedinstvene države svih njenih građana, svih njenih naroda i svih njenih narodnosti!”
To je odgovor na sramni vatromet. To je odgovor zdravicama. Mostar jeste i ostaće Bosna i Hercegovina, ma koliko HDZ pokušavao dokazati suprotno.
Mostar i ogledalo Bosne i Hercegovine
Ova groteska u Mostaru nije samo pitanje odnosa prema Palestini. To je ogledalo odnosa prema Bosni i Hercegovini. Ako se može slaviti genocid nad Palestincima, zar to nije produžetak politike UZP-a koja je već slavila “oslobađanja” dok su logori u Hercegovini bili puni Bošnjaka? Zar to nije isti obrazac – negirati, relativizirati, pravdati?
Mostarski vatromet je podsjetnik da HDZ nikada nije odustao od Herceg-Bosne. Samo što danas, umjesto paradržavne zastave, koriste izraelsku, kao simbol svoje lojalnosti tuđim projektima i tuđim ideologijama.
Vrijeme i sramota
Vrijeme će donijeti presude. Vrijeme će potvrditi genocid. Vrijeme će kazati svoje i u Hagu i u Sarajevu. A vatromet u Mostaru – on će ostati zapamćen kao simbol sramote. Kao trenutak kada je politički vrh jedne stranke odlučio da se javno i bez srama svrsta uz agresora.
Ali vrijeme je i na strani Bosne i Hercegovine. Ona je preživjela Herceg-Bosnu, preživjela Dodikove prijetnje, preživjela pokušaje cijepanja. Preživjet će i ovo.
Vatromet tame
Mostar sinoć nije bio grad svjetlosti, nije bio grad mostova, nije bio grad koji se sjeća svojih heroja. Oficijelni Mostar je slavio genocid. Na žalost!
A svi oni koji su podigli čaše i gledali vatromet – od Borjane Krišto do Dragana Čovića – ostavili su trag. Trag saučesništva, trag moralne bijede, trag sramote koji će ih pratiti isto onako kako danas prate one što su devedesetih slavili logore i progon.
Jer vatrometi dolaze i prolaze. Djeca ubijena u Gazi NE. Njihova imena i njihova krv ostaju zauvijek zapisani u povijest i kolektivno pamćenje moralnijeg dijela Planete. A uz njih će ostati zapisano i ime grada koji se, umjesto da zaplače, radovao genocidu.
DRAGAN BURSAĆ: Šta radi odmetnik Stevandić u Crnoj Gori i zašto je to postalo normalno?
