Planirana izgradnja skladišta radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori prerasta iz lokalnog ekološkog problema u otvoreni međunarodni spor između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Ključno pitanje više nije samo sigurnost jedne lokacije, već način na koji se u regionu tumače međunarodne obaveze, zaštita okoliša i politički odnosi između susjednih država.
Za stanovnike pograničnih područja, poput Novog Grada, problem je konkretan i neposredan: planirani objekat nalazi se svega nekoliko stotina metara od naseljenih zona i u blizini izvora pitke vode od kojeg zavisi hiljade ljudi. Takva prostorna blizina pretvara apstraktni rizik u svakodnevnu dilemu – ostati ili otići.
Lokalni strah kao regionalni problem
Iako hrvatske institucije insistiraju da je riječ o privremenom skladištu nisko i srednje radioaktivnog otpada, projektovanom prema visokim sigurnosnim standardima, percepcija rizika na drugoj strani granice ostaje snažno negativna. Posebno zbog činjenice da bi potencijalni uticaj zahvatio šire slivove Une i Save, čime bi posljedice mogle imati prekogranični karakter.
Upravo ta dimenzija – mogućnost uticaja na stotine hiljada ljudi – čini ovaj slučaj pogodnim za međunarodnu arbitražu u okviru Espoo konvencija, gdje će se sredinom maja prvi put direktno suočiti argumenti dvije države.
Pravna bitka bez obavezujuće presude
Iako zaključci Espoo mehanizma formalno nisu pravno obavezujući, njihov politički i institucionalni značaj je daleko veći nego što forma sugerira. Eventualna potvrda da je došlo do kršenja procedura mogla bi imati domino-efekat: od reputacijskog udara za Hrvatsku kao članicu EU, do otvaranja prostora za dodatne tužbe i pritiske pred drugim međunarodnim tijelima.
Bosna i Hercegovina već signalizira da Ženevu vidi tek kao prvu fazu šire strategije – koja uključuje i pozivanje na Aarhuška konvencija, kao i druge međunarodne mehanizme zaštite okoliša.
Sukob narativa: sigurnost naspram nepovjerenja
Dok Zagreb insistira na tehničkoj ispravnosti projekta i proceduralnoj legitimnosti, Sarajevo i stručna javnost u BiH problematiziraju upravo te procedure – tvrdeći da prekogranična procjena nije bila potpuna niti transparentna.
U toj pukotini između “formalno ispunjenih standarda” i “suštinskog povjerenja” leži srž konflikta. Jer pitanje Trgovske gore nije samo pitanje nuklearnog otpada, već pitanje političke percepcije: da li su susjedski odnosi zasnovani na saradnji ili na jednostranim odlukama.
Ekologija kao politička linija razdvajanja
Dodatnu težinu slučaju daje širi kontekst evropskih ekoloških standarda. Evropska unija se pozicionira kao globalni lider u zaštiti okoliša, ali ovakvi sporovi testiraju vjerodostojnost tog narativa – posebno kada uključuju države članice i njihove susjede izvan Unije.
Zato Trgovska gora postaje više od infrastrukturnog projekta: ona je simbol sudara lokalnih strahova, državnih interesa i međunarodnih pravila. Ishod tog sudara mogao bi definirati ne samo sudbinu jedne lokacije, već i standarde budućih prekograničnih projekata u regionu.
BIH ZA ANGAŽMAN UN-a oko hrvatskog odlagališta nuklearnog otpada
