Jer nakaradna logika je jasna. Ako su studenti SDA botovi, ako su srednjoškolci SDA botovi, ako su roditelji SDA botovi, ako su građani SDA botovi – onda mora biti i Severina SDA bot. Ne može diva biti izuzetak. Pravila su pravila. Kvazipolicija društvenih mreža ne poznaje privilegije ali zna lijepiti etikete. Stalno i svima!
Postoji novi sport u Sarajevu. Nije fudbal, nije košarka, nije ni planinarenje po Trebeviću. Novi sport je – etiketiranje. Brzo, jednostavno i dostupno svima. Pravila su laka: ako izađeš na protest, ti si SDA bot. Ako zapališ svijeću, SDA bot. Ako pitaš za odgovornost, dupli SDA bot. Ako kažeš da je grad zakazao – trostruki, premium, VIP SDA bot.
U glavnom gradu zemlje u kojoj je poginuo mladić, u kojoj je teško povrijeđena djevojčica, u kojoj roditelji sahranjuju djecu, najvažnije političko pitanje postalo je: ko je čiji bot.
I tu na scenu stupa – Severina.
Regionalna diva, žena koja se u Sarajevo ne vraća samo po honorar nego i po emociju, objavi video protesta i napiše: “Sarajevo se budi. Uvijek uz vas.”
I u tom trenutku nastaje egzistencijalna dilema epohe:
Je li Severina SDA bot?
Jer logika je jasna. Ako su studenti SDA botovi, ako su srednjoškolci SDA botovi, ako su roditelji SDA botovi, ako su građani SDA botovi – onda mora biti i Severina SDA bot. Ne može diva biti izuzetak. Pravila su pravila. Kvazipolicija društvenih mreža ne poznaje privilegije ali zna lijepiti etikete. Stalno o svima.
Dobro došli u perverznu stvarnost u kojoj je protest protiv nemara postao “politička provokacija”.
Mladi ljudi pet dana zaredom hodaju ulicama, blokiraju saobraćaj, nose transparente i traže nešto nevjerovatno radikalno: odgovornost. Ne revoluciju. Ne državni udar. Ne smjenu režima. Samo odgovornost.
I odmah kreće operacija diskreditacije.
Ne pita se zašto je mladić poginuo.
Ne pita se zašto je sistem zakazao.
Ne pita se ko je odgovoran.
Pita se: ko stoji iza protesta?
Jer u Bosni i Hercegovini tragedija nikad nije tragedija. Ona je odmah politički projekat. Čim neko zaplače – mora imati stranačku knjižicu. Čim neko digne glas – mora imati partijsku agendu.
I tako se Sarajevo pretvorilo u grad u kojem je empatija postala sumnjiva aktivnost.
Ako ti je žao – ti si bot.
Ako te boli – ti si bot.
Ako protestuješ – ti si bot.
Ako ne protestuješ – ti si ugledni politički analitičar.
Ali najluđi dio ove groteske tek dolazi.
Gdje su sarajevski muzički bendovi-čast izuzecima?
Gdje su urbani heroji, alternativna scena, indie savjest grada, gitare, bubnjevi, poezija, hip hoperi, protestne himne? Gdje su svi oni koji su godinama pjevali o slobodi, pravdi, pozitivnom sistemu, pobuni?
Tišina.
Možda čekaju da se protesti brendiraju. Da dobiju logo. Da dobiju sponzore. Da postanu dovoljno “urbani”. Možda čekaju proteste protiv opozicije, to je uvijek sigurnija zona. Možda čekaju da neko napiše pjesmu pa da je obrade.
Jer ovo je nezgodno. Ovo nije festival. Ovo nije koncert. Ovo je stvarnost.
A stvarnost je uvijek manje glamurozna od bine i u stvarnosti se protestima možeš zamjeriti jaranima na vlasti. A to ne ide!
I zato regionalna diva drži čas demokracije dok lokalna urbana scena drži čas mutave tišine.
Ironija je potpuna.
Severina iz Splita podržava sarajevske studente, a Sarajevo raspravlja da li je podrška politički sumnjiva. Grad koji voli govoriti o multikulturalnosti i otvorenosti danas panično traži skrivene agente u svakoj objavi na Instagramu.
Jer najopasnija stvar u ovom trenutku nije nesreća. Nije sistemski nemar. Nije nedostatak odgovornosti.
Najopasnija stvar je – narativ.
Narativ koji kaže da su protesti spontani. Narativ koji kaže da su ljudi istinski ogorčeni. Narativ koji kaže da tragedija ima uzrok.
To je opasno. Jer ako prihvatiš taj narativ, moraš prihvatiti i odgovornost.
A odgovornost je najnepopularnija riječ u bosanskohercegovačkom političkom rječniku.
Zato je lakše reći: SDA botovi.
To je čarobna formula koja briše svaku diskusiju. Etiketa koja zatvara svaku raspravu. Jedna riječ i sve je riješeno. Nema više pitanja. Nema više odgovora. Nema više odgovornosti.
Samo botovi.
I onda dođe Severina i pokvari tu nakardnu matematiku.
Jer kako objasniti da regionalna zvijezda podržava proteste bez stranačke knjižice? Kako objasniti empatiju koja nije lokalno proizvedena? Kako objasniti solidarnost koja ne zna za stranačke granice?
Jednostavno: proglasiti je SDA botom.
Logika je savršena.
U zemlji u kojoj je sve politika, čak je i tuga politička.
I zato pitanje “Gdje si, Seve SDA bote?” nije šala. To je dijagnoza našeg društva. Dijagnoza društva koje je toliko naviklo na političku manipulaciju da više ne prepoznaje iskrenu emociju.
Društva koje vjeruje da protest bez stranke ne postoji.
Društva koje misli da je solidarnost uvijek plaćena.
I dok Sarajevo traži skrivene botove, mladi ljudi i dalje hodaju ulicama. Nose transparente. Pale svijeće. Traže odgovornost.
Bez logistike. Bez stranačkih autobusa. Bez sendviča.
Samo s bijesom i tugom.
I to je možda najopasnija stvar od svih.
Jer spontani građani su najgora noćna mora svakog sistema.
Zato treba pronaći botove. Hitno. Po mogućnosti svuda.
Pa makar i u Splitu.
