12.9 C
Mostar

RBC-UKRAINE: Nova Jalta na pomolu? Zašto Trumpu, Xiju i Putinu treba ovaj samit i šta je na kocki za Ukrajinu

Danas, 19. novembra, lideri Sjedinjenih Američkih Država, Kine i Rusije sastaju se u kineskom Shenzhenu, na marginama samita APEC-a. Ipak, susret čelnika dviju najmoćnijih svjetskih sila i ruskog autokratskog lidera neće biti posvećen „podjeli svijeta na tri dijela“. Očekuje se da će razgovori biti usmjereni na konkretnija pitanja.

O čemu će Donald Trump, Xi Jinping i Vladimir Putin razgovarati, šta svaki od njih želi postići i kako bi sastanak mogao utjecati na Ukrajinu? Odgovore donosi analiza RBC-Ukraine.

Ključne poruke:
  • Veliki dogovori nisu na vidiku: Ne treba očekivati historijske sporazume. Svaki od trojice lidera prvenstveno želi ojačati vlastiti politički položaj.
  • Trumpove ambicije: Američki predsjednik želi demonstrirati uspjeh na međunarodnoj sceni prije nego što demokrate u januaru preuzmu kontrolu nad Kongresom.
  • Kineski interesi: Peking želi popraviti odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama, ali bez odustajanja od partnerstva s Rusijom i Iranom.
  • Putinovi proračuni: Kremlj želi dodatno ublažiti međunarodnu izolaciju Rusije, navesti Trumpa da izvrši pritisak na Ukrajinu i nastaviti rat bez novih sankcija.
  • Mogući konkretan rezultat: Očekuje se dogovor o zabrani korištenja umjetne inteligencije u sistemima upravljanja nuklearnim oružjem.

Još prije nekoliko sedmica pojedini stručnjaci i korisnici društvenih mreža strahovali su da bi trilateralni sastanak mogao postati nova Jaltska konferencija. Na konferenciji održanoj 1945. godine na Krimu, lideri Sjedinjenih Američkih Država, Sovjetskog Saveza i Velike Britanije postavili su temelje poslijeratnog međunarodnog poretka koji je decenijama oblikovao svijet.

Međutim, kako se samit približavao, njegov dnevni red postajao je sve ograničeniji. Čak je i format sastanka bio predmet neslaganja.

Prema pisanju Wall Street Journala, Kina je željela strogo kontroliran format, uz unaprijed pripremljenu zajedničku izjavu koja bi bila pročitana, bez mnogo prostora za otvorenu raspravu.

Trumpov tim, s druge strane, zagovarao je neformalniji pristup koji bi trojici lidera omogućio slobodniju razmjenu mišljenja, umjesto čitanja unaprijed pripremljenih izjava.

Jedan od razloga za sužavanje dnevnog reda jeste poraz Trumpove stranke na američkim međuizborima. Time su otvorena pitanja o tome koliko će predsjednik uopće moći provesti eventualne dogovore koje postigne.

Istovremeno, bilateralni razgovori Sjedinjenih Američkih Država i Kine za obje strane ostaju znatno važniji. Oni su zakazani za 19. novembar, manje od dva sata prije trilateralnog sastanka.

Od Trumpovog povratka na vlast Washington je pokrenuo trgovinski rat s velikim dijelom svijeta, uključujući Kinu. Sukob je trenutno više zamrznut nego riješen. Peking je u međuvremenu ograničio izvoz rijetkih zemnih metala i drugih sirovina u SAD, koje su ključne za većinu američkih visokotehnoloških industrija.

Kina svoju gotovo monopolsku poziciju, s kontrolom nad oko 80 posto svjetske prerade rijetkih zemnih metala, koristi kao glavni instrument pritiska. Washington je, s druge strane, ograničio izvoz naprednih čipova u Kinu, neophodnih za razvoj umjetne inteligencije.

Peking tokom razgovora želi isposlovati ublažavanje tih ograničenja. Međutim, postizanje dogovora bit će znatno teže nakon nedavne afere povezane s kompanijom Nvidia i odlaska njenog dugogodišnjeg direktora Jensena Huanga.

Huang se godinama zalagao za ublažavanje izvoznih ograničenja prema kineskom tržištu. Međutim, istrage o zaobilaženju sankcija i vezama kompanije s Kinom ojačale su pozicije zagovornika oštrijeg pristupa u Washingtonu, uključujući i ideju potpune tehnološke blokade Kine.

Za Putina je susret s Trumpom jednako važan. Na dnevnom redu trebali bi se naći rezultati nedavnih konsultacija u Abu Dhabiju, kao i niz bilateralnih projekata. Kineski i ruski lider već su imali priliku usaglasiti stavove: Putin i Xi razgovarali su 18. novembra, a Ukrajina je bila jedna od tema njihovog susreta u užem sastavu.

Bijela kuća službeno je potvrdila da Trump ne planira razgovarati o rusko-ukrajinskom ratu niti o denuklearizaciji Korejskog poluotoka. Ipak, američki predsjednik poznat je po tome da često odstupa od unaprijed utvrđenog dnevnog reda. Prije polaska u Aziju, 16. novembra, sam je najavio da namjerava razgovarati i o ruskoj agresiji na Ukrajinu.

Prema pisanju South China Morning Posta i izjavama američkih zvaničnika, lideri će se prvenstveno baviti nuklearnim pitanjima, u kojima bi mogli pronaći zajednički interes, ali i situacijom u Iranu i Sjevernoj Koreji. Washington namjerno spušta očekivanja i upozorava da se nakon razgovora ne očekuje potpisivanje konkretnih sporazuma ili ugovora.

„Više nas zabrinjavaju bilateralni sastanci. Kada je riječ o formatu Xi–Trump–Putin, sama činjenica da se takav susret održava predstavlja loš presedan za nas i Evropljane – presedan koji bi mogao postati uobičajena praksa“, izjavio je diplomatski izvor upoznat s pripremama sastanka za RBC-Ukraine.

Prema pisanju Axiosa, pozivajući se na diplomatske izvore, evropske zemlje strahuju da bi samit mogao donijeti loše vijesti za Ukrajinu, jer bi Kremlj mogao pokušati nametnuti dnevni red koji odgovara njegovim interesima. Ipak, svaka od tri strane ima vlastite ciljeve i računice, koji će odrediti konačan ishod sastanka.

THE GUARDIAN: Trump, Xi i Putin dijele viziju globalne moći – u kojoj za Evropu nema mjesta

Trumpovi interesi

Prema riječima Hunga-jena Wanga, izvršnog direktora Tajvanskog instituta za istraživanje nacionalne politike (INPR), Trumpov glavni cilj jeste vraćanje diplomatske inicijative nakon poraza Republikanske stranke na međuizborima 3. novembra.

Budući da će demokrate u januaru preuzeti kontrolu nad oba doma Kongresa, Trump ima relativno malo vremena da pokaže kako može ostvariti značajne vanjskopolitičke rezultate, prije nego što mu Kongres počne blokirati inicijative.

„Mogući sastanak s Xijem Jinpingom i Vladimirom Putinom omogućio bi mu da se predstavi kao centralna figura u rješavanju nekih od najozbiljnijih sigurnosnih izazova u svijetu. Ipak, ne bih to tumačio isključivo kao pokušaj povratka domaće političke podrške“, izjavio je Wang za RBC-Ukraine.

Trump ima i širi strateški interes: smanjiti troškove istovremenog sukobljavanja s Kinom, Rusijom i Iranom.

„Za Sjedinjene Američke Države važno je da se sva ta pitanja ne pretvore istovremeno u izvore problema i finansijskog ili operativnog opterećenja. Do januara još ima vremena, ali nakon toga Trump će teško moći reagirati onako kako želi – veoma brzo“, izjavio je Dmytro Sherenhovskyi, stručnjak za međunarodne odnose i prorektor Ukrajinskog katoličkog univerziteta.

Zbog toga je Bijeloj kući trenutno u interesu relativno miran format dijaloga, koji bi Washingtonu omogućio da se svakim od ovih složenih izazova bavi odvojeno i postepeno, smatra on.

Nakon što je u februaru istekao posljednji američko-ruski sporazum New START, kontrola nuklearnog naoružanja postala je pogodan okvir za uključivanje Moskve i Pekinga u razgovore. Kina, u međuvremenu, ubrzano proširuje svoj nuklearni arsenal.

Sjedinjene Američke Države su, međutim, i same imale nedosljedan pristup nuklearnom naoružanju. Trump je ranije ove godine najavio planove za proširenje i modernizaciju američkog nuklearnog arsenala, kako bi se odgovorilo na prijetnje Rusije i Kine. Upravo je to bio jedan od razloga zbog kojih je dopušteno da sporazum New START istekne.

„Problem je u tome što Kina poručuje da neće ograničavati svoj arsenal jer je on manji od američkog i ruskog. Kada bude imala približno jednak broj nuklearnih bojevih glava, onda će razgovarati o ograničenjima“, izjavila je Polina Sinovets, direktorica Odeskog centra za strateške studije i neširenje nuklearnog oružja.

Razgovori o ratu u Iranu i eventualni neformalni pregovori o Ukrajini mogli bi Bijeloj kući otvoriti put ka bržim diplomatskim rezultatima. Ipak, takav pristup ima i neizvjesne posljedice za indo-pacifičku regiju, upozorava Wang.

Stabilizacija odnosa Washingtona i Pekinga mogla bi smanjiti rizik od direktnog vojnog sukoba, ali ne garantira sigurnost američkih saveznika, posebno Tajvana. Kina bi mogla nastaviti vršiti pritisak na ostrvo takozvanim taktikama „sive zone“, čak i dok s Trumpom razgovara o drugim pitanjima.

Značajno je da je Peking neposredno prije samita pokrenuo novi krug velikih vojnih vježbi oko Tajvana.

Kineske ambicije

Od tri učesnika samita, Kina je pokazala najveću suzdržanost, pažljivo komentirajući čak i mogućnost susreta Xija, Trumpa i Putina. Glasnogovornik kineskog Ministarstva vanjskih poslova Guo Jiakun prošle sedmice izjavio je da Peking održava komunikaciju s relevantnim stranama o mogućem sastanku. Takav pristup odgovara uobičajenom kineskom diplomatskom stilu.

Peking bi oslabljenu Trumpovu domaću političku poziciju mogao posmatrati kao priliku za jačanje vlastitog diplomatskog utjecaja. Ipak, malo je vjerovatno da će Xi Jinping pokušati otvoreno iskoristiti republikanski izborni poraz kako bi zaoštrio odnose s američkim predsjednikom.

„Kina ima snažne razloge da očuva relativno konstruktivne odnose uspostavljene tokom nedavnih susreta na visokom nivou, posebno dok ključni ekonomski i tehnološki sporovi ostaju neriješeni“, naglašava Wang.

Prema njegovim riječima, domaćinstvo sastanka na kojem učestvuju lideri SAD-a i Rusije ima veliku diplomatsku vrijednost za Xija. Time Kina učvršćuje sliku o sebi kao velikoj sili sposobnoj okupiti suprotstavljene međunarodne aktere.

Ipak, Peking će vjerovatno ostati oprezan kada je riječ o sadržaju eventualnih trilateralnih dogovora. Kina ne mora nužno dijeliti Trumpove prioritete.

„Kada je riječ o kontroli nuklearnog naoružanja, Peking ne želi prihvatiti iste obaveze kao Washington i Moskva zbog velikih razlika u veličini njihovih nuklearnih arsenala“, ističe Wang.

Kada je riječ o Iranu, Kina želi spriječiti daljnju destabilizaciju Bliskog istoka i zaštititi vlastite ekonomske i energetske interese. Međutim, malo je vjerovatno da će u potpunosti podržati Trumpovu kampanju pritiska na Teheran, posebno ako bi to ugrozilo kinesko-iranske odnose.

Peking istovremeno pridaje veliki značaj strateškom partnerstvu s Rusijom i teško da bi podržao sporazum koji bi ozbiljno oslabio poziciju Moskve.

„Xi bi radije imao samit koji će proizvesti sliku odgovorne diplomatije velikih sila, bez potrebe da Kina pravi značajne strateške ustupke. Glavni rizik za Peking jeste da bude uvučen u pregovore u kojima Washington očekuje da izvrši pritisak na Rusiju ili Iran na način koji je suprotan kineskim interesima“, smatra Wang.

Uprkos kineskoj suzdržanosti, pitanje Ukrajine vjerovatno neće biti izostavljeno iz razgovora, izjavio je diplomatski izvor za RBC-Ukraine.

Prema njegovoj procjeni, Xi će pokušati preuzeti ulogu posrednika, bez zauzimanja jasne pozicije. Vjerovatno će poručiti da bi Kina, ukoliko pregovori ostvare napredak, u nekoj fazi mogla razmotriti uključivanje u mirovni proces.

Kada je riječ o Tajvanu, Peking bi atmosferu saradnje između SAD-a i Kine mogao iskoristiti za promociju vlastitog viđenja regionalne stabilnosti.

Zbog toga je posebno važno razlikovati sporazume koji zaista smanjuju vojne rizike od diplomatskih aranžmana koji bi mogli ograničiti sigurnosne mogućnosti manjih regionalnih aktera.

Putinovi proračuni

Za razliku od Xija i Trumpa, Putin je najviše zainteresiran za uključivanje Ukrajine u šire geopolitičko nadmetanje, iako Rusija od tri države ima najmanju ekonomsku težinu. Jedan od pokazatelja različitog tretmana jeste činjenica da je Xi lično dočekao Trumpa na aerodromu, dok je Putina dočekao Cai Qi, petorangirani član Stalnog komiteta Politbiroa Komunističke partije Kine.

Tokom nedavnih trilateralnih pregovora u Abu Dhabiju Moskva je, prvi put nakon dužeg vremena, javno otvorila pitanje uspostavljanja „nove panevropske sigurnosne arhitekture“.

Za Kremlj je rat u Ukrajini samo dio šireg procesa pregovaranja o sferama utjecaja – konceptu koji zvuči prilično arhaično u 21. stoljeću. Putin se pritom ne obraća samo Trumpu, koji želi smanjiti američko vojno prisustvo u Evropi, nego i Xiju Jinpingu.

Kako objašnjava Dmytro Sherenhovskyi, Moskva i Peking imaju podudarne interese kada je riječ o pritisku na Evropu. Kremlj nudi svoje vojne kapacitete u zamjenu za ekonomsku podršku i manje prepreka za kineske kompanije na evropskom tržištu.

„Rusija pokušava prodati klasičnu hladnoratovsku priču ili model Bečkog kongresa: hajde da riješimo sva pitanja budućeg svjetskog poretka. To je igra koju Moskva očajnički želi igrati i koju pokušava ponuditi i Kinezima i Amerikancima. Međutim, teško je vjerovati da je bilo koja strana spremna prihvatiti takvu ponudu“, ocjenjuje stručnjak.

Kada je riječ o Putinovim neposrednim ciljevima, Wang smatra da Moskva želi političke dogovore kojima bi se sadašnji teritorijalni dobici ruske vojske na bojnom polju učvrstili pod uslovima povoljnim za Kremlj.

Susret s Trumpom i Xijem omogućio bi Putinu da Rusiju predstavi kao nezaobilaznog aktera u globalnoj sigurnosti, a ne kao državu koja je zbog višegodišnje oružane agresije na susjednu zemlju ostala u diplomatskoj izolaciji.

„Putin će vjerovatno pokušati uvjeriti Trumpa da okončanje rata zahtijeva da Ukrajina prihvati određene ruske zahtjeve, koji bi mogli uključivati teritorijalne aranžmane, sigurnosne garancije ili ograničavanje budućih strateških mogućnosti Ukrajine“, smatra Wang.

Prema njegovoj procjeni, takav sastanak Moskvi bi omogućio da utiče na pregovaračku poziciju Washingtona prije postizanja konačnog dogovora.

Putinu bi odgovaralo i da se Sjedinjene Američke Države usmjere na diplomatsko rješenje, umjesto na pojačavanje pritiska na Rusiju i isporuke oružja Ukrajini, bez obzira na to koliko su ti procesi trenutno ograničeni.

Ruski predsjednik također se nada da će učešće Kine stvoriti utisak da Moskva ima podršku još jedne velike sile, čak i ako Peking nije spreman otvoreno podržati konkretne ruske zahtjeve prema Ukrajini.

„Ipak, ne bih pretpostavio da Trump i Putin nužno imaju iste ciljeve. Trump želi pokazati da može okončati rat, dok Putin želi ishod kojim bi sačuvao ruske teritorijalne i strateške dobitke“, ističe Wang.

Kratkoročno se interesi američkog i ruskog predsjednika mogu poklapati. Strateški, međutim, ostaju različiti.

Glavni rizik za druge države jeste presedan koji bi ovakav sastanak mogao uspostaviti, dodaje Wang. Svaki dogovor postignut bez učešća Ukrajine, kojim bi se nagradila teritorijalna agresija bez pouzdanih sigurnosnih garancija, poslao bi opasnu poruku drugim revizionističkim silama, uključujući Kinu u odnosu prema Tajvanu.

Ipak, ne treba očekivati velike proboje ili značajne ustupke, naglašava Sherenhovskyi. Čak i izostanak konkretnih rezultata za Kremlj bi mogao predstavljati pobjedu ukoliko Washington ne pojača pritisak na Rusiju.

„Rusiji je dovoljna zajednička fotografija. Za Moskvu je najvažnije da Washington ne pogorša njene alternative: da ne uvede nove sankcije i ne poveća podršku Ukrajini, nego da, naprotiv, izvrši pritisak na Kijev. Ako Rusija dobije priliku da nastavi rat i čeka povoljniji trenutak bez pretjeranog vanjskog pritiska SAD-a i Kine, to je već pobjeda“, zaključuje Sherenhovskyi.

Mogući konkretni rezultati

U takvim okolnostima, jedino područje na kojem bi trojica lidera realno mogla postići konkretan dogovor odnosi se na buduću sigurnost. Prema pisanju South China Morning Posta, glavni prijedlog je zabrana korištenja umjetne inteligencije u sistemima komandovanja i upravljanja nuklearnim oružjem.

Kako objašnjava Polina Sinovets, takva mjera trenutno bi prije predstavljala preventivni korak nego rješenje postojećeg problema. Nuklearni sektor izrazito je zatvoren i još se oslanja na infrastrukturu iz šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.

Čak ni poznati ruski automatizirani sistem Perimeter, poznat i kao „Mrtva ruka“, nije povezan s umjetnom inteligencijom. Funkcionira prema unaprijed utvrđenom algoritmu i reagira samo na vanjske parametre, poput kritično visokog nivoa radijacije u kombinaciji s izostankom signala državnog rukovodstva.

„Umjetna inteligencija se trenutno zapravo ne koristi u nuklearnom sektoru zbog zabrinutosti u vezi s velikim jezičkim modelima. U različitim simulacijama pokazali su prilično agresivno ponašanje. Drugim riječima, kada prepoznaju rizik, ne pokušavaju ga spriječiti, nego su skloniji pokretanju prvog udara“, izjavila je Sinovets za RBC-Ukraine.

Stručnjakinja naglašava da bi eventualno prihvatanje takve mjere prvenstveno predstavljalo preventivni sporazum za budućnost.

„Takav dogovor mogao bi jednostavno spriječiti ulazak umjetne inteligencije u sisteme komandovanja i upravljanja nuklearnim oružjem, jer bi to bilo izuzetno opasno“, dodala je.

Ovaj samit još jednom pokazuje koliko je savremeni svijet složen da bi se mogao dijeliti na sastancima trojice lidera. Pokušaj da se današnji međunarodni poredak prekroji prema obrascima iz prošlog stoljeća jednostavno ne može uspjeti.

TRUMP, PUTIN I XI ZA ISTIM STOLOM: Velike sile razgovaraju o svijetu bez Ukrajine

- Advertisement -spot_img
- Advertisement -spot_img

Popularno