Antivladini protesti u Tirani otvaraju pitanje koje prevazilazi sudbinu premijera Edija Rame: šta bi trebalo doći nakon njegove vlasti i može li Albanija dobiti politički sistem u kojem građani imaju stvaran utjecaj na izbor svojih predstavnika?
Mladi demonstranti koji već mjesecima traže Raminu ostavku ne izdvajaju nijednog političara kao njegovog poželjnog nasljednika. Njihovi zahtjevi usmjereni su na promjenu načina upravljanja državom, veću odgovornost vlasti, reformu izbornog sistema i uspostavljanje prijelazne tehničke vlade koja bi pripremila uslove za poštenije izbore.
Razgovori koje je s troje mladih ljudi vodio Radio Slobodna Evropa pokazuju da nezadovoljstvo premijerom ne znači automatski podršku postojećoj opoziciji. Demonstranti, naprotiv, žele otvoriti prostor za političke opcije koje smatraju potisnutim u sistemu kojim dominiraju velike stranke.
Protesti su tokom posljednjih dana prerasli u ozbiljniju političku krizu, uz povremene nasilne sukobe. Rama je ponudio dijalog, ali su demonstranti odbili njegov poziv na sastanak, insistirajući da njegova ostavka nije predmet pregovora.
Ostavka premijera nije dovoljna
Emir Lečini, student prve godine master studija na Prirodno-matematičkom fakultetu, smatra da bi odlazak Rame trebao biti početak promjene političke kulture, a ne samo smjena jednog čovjeka drugim.
Prema njegovim riječima, protesti okupljaju ljude različitih političkih uvjerenja i interesa, koje povezuje nezadovoljstvo načinom upravljanja zemljom. Demonstranti ne zagovaraju konkretnog kandidata niti pokušavaju jednu stranku zamijeniti drugom.
„Protest nije artikulisao takav zahtjev – da smijenimo Ramu kako bismo doveli ovog ili onog pojedinca. Možda postoje pojedinci koji inspirišu, ali protest ne promoviše određeno ime ili stranku“, rekao je Lečini za Radio Slobodna Evropa.
On upozorava da veliki broj građana ne osjeća da ih postojeće političke strukture predstavljaju. Zbog toga, smatra, promjena premijera sama po sebi ne bi riješila problem.
Slične poruke mogle su se čuti i na protestima poznatim kao „Flamingo revolucija“, koji su počeli krajem maja. Njihova poruka nije samo protivljenje Raminom upravljanju nego i odbijanje da se nezadovoljstvo vladajućom strankom automatski pretvori u podršku tradicionalnoj opoziciji.
Hana Spahija, koja je završila visoko obrazovanje u Sjedinjenim Američkim Državama, a potom se vratila u Tiranu, također smatra da je pitanje odgovornosti važnije od imena budućeg premijera.
Nakon 13 godina na vlasti, kaže ona, Rama je izgubio osjećaj odgovornosti prema građanima i uvjeren je da može upravljati bez stvarne kontrole javnosti.
„Najvažnije je da imamo osobu koja će se bojati naroda i poštovati ga“, poručila je Spahija.
Iako podržava manju političku stranku, smatra da izborni sistem ograničava mogućnosti takvih opcija da dobiju odgovarajuću zastupljenost. Albanija ima više od 120 političkih stranaka, ali formalno postojanje brojnih opcija ne znači da građani imaju jednake mogućnosti da njihov glas bude politički relevantan.
Izborni sistem kao prepreka političkoj konkurenciji
Za demonstrante je reforma izbornog zakonodavstva jedan od ključnih uslova za izlazak iz sadašnje političke krize. Njihov argument je da se smjenom premijera ne može mnogo postići ukoliko pravila ostanu takva da najveće stranke imaju izrazitu prednost nad manjim političkim organizacijama.
Albanija ima proporcionalni izborni sistem u kojem se 140 poslanika bira u 12 izbornih okruga. Izmjenama Izbornog zakona iz 2024. godine, koje su podržale Socijalistička i Demokratska partija, uvedena je kombinacija zatvorenih i otvorenih lista. Jednu trećinu liste čine kandidati čiji redoslijed određuju stranke, dok se za preostale dvije trećine birači mogu izjašnjavati o preferiranim kandidatima.
Lečini smatra da postojeća pravila ograničavaju mogućnost novih i manjih političkih opcija da se ravnopravno takmiče s dominantnim strankama.
„Izborni zakon jedan je od glavnih razloga zbog kojih imamo ovakvu politiku. On guši svaku opciju koja nije velika stranka i omogućava vladajućoj partiji nepravednu prednost u odnosu na ostale“, ocijenio je.
Probleme s ravnopravnošću izborne utakmice evidentirali su i međunarodni posmatrači. U izvještaju o parlamentarnim izborima održanim 11. maja 2025. godine, Kancelarija OSCE-a za demokratske institucije i ljudska prava ocijenila je da su izbori bili konkurentni, ali da učesnici nisu imali jednake uslove za nadmetanje. Među preporukama bila je i sveobuhvatna izborna reforma.
Tehnička vlada kao prijelazno rješenje
Demonstranti smatraju da bi eventualni odlazak Rame trebalo pratiti formiranje prijelazne tehničke vlade koja bi pripremila uslove za slobodnije i pravednije izbore.
Za Spahiju je redoslijed poteza važan: prvo treba osigurati ravnopravnu političku utakmicu, a tek onda odlučivati o tome ko bi trebao voditi državu.
Međutim, zahtjevi protesta ne završavaju se na izbornom sistemu. Ljivija Dedej, studentica kliničke psihologije, smatra da duboko nepovjerenje prema političkoj klasi opravdava formiranje tehničke vlade sastavljene od stručnjaka, koja bi pokrenula reforme u oblastima poljoprivrede, obrazovanja, zdravstva i pravosuđa.
Takva očekivanja proizlaze iz šireg nezadovoljstva životnim uslovima u zemlji. Demonstranti ukazuju na rast troškova života, probleme u obrazovanju i zdravstvenom sistemu, nedovoljne mogućnosti zapošljavanja i koncentraciju ekonomskih koristi u rukama uskog kruga ljudi.
Ipak, odlazak premijera ne bi automatski odredio način na koji bi se organizirao prijenos vlasti. Novinar i analitičar Bljedar Zaganjori upozorava da postoje dvije osnovne mogućnosti: da Socijalistička partija izabere novog premijera koji bi dovršio mandat ili da prijelazna vlada preuzme zadatak organiziranja novih izbora.
Time se otvara i pitanje koliko je zahtjev za tehničkom vladom politički ostvariv te može li takav aranžman zaista osigurati nezavisnost izbornog procesa.
Protesti uprkos ustupcima vlasti
Vlada je u međuvremenu najavila određene socijalne mjere. Usvojeni su novčani dodaci za ugrožene porodice, udvostručena su davanja za djecu s invaliditetom i njihove staratelje, a obećana su i poboljšanja uslova u studentskim domovima te povećanje plata zaposlenima u policiji.
Te mjere, međutim, nisu promijenile stav demonstranata da je potrebna dublja politička promjena.
Za mlade koji protestuju ključni problem nije samo u pojedinačnim odlukama vlade nego u sistemu koji, prema njihovoj ocjeni, otežava smjenjivost vlasti i ograničava političku konkurenciju. Zbog toga ne žele da se rasprava svede na pitanje ko bi mogao naslijediti Ramu.
Njihov zahtjev je širi: institucije koje odgovaraju građanima, izbori na kojima političke opcije imaju ravnopravnije uslove i vlast koja ne može dugogodišnji mandat pretvoriti u neograničenu političku kontrolu.
Upravo će sposobnost protesta da te zahtjeve pretoči u konkretne institucionalne promjene pokazati da li je riječ samo o pobuni protiv jednog premijera ili o pokušaju da se promijene pravila albanske politike.
ALBANIJU POTRESAJU PROTESTI: Rama odbacuje zahtjeve demonstranata i optužuje ih za nasilje
