Turistička sezona na primorju se bliži kraju. Mnogi kažu da je bila loša. U kom slučaju bi sezona bila bolja? Ako bi bilo više turista.
Piše: Andrej NIKOLAIDIS CdM
Ali: ako bi bilo više turista, zar to ne znači da bi i gužve bile veće? Zar to ne znači i da bi vam od Ulcinja pa do nakraj Boke, ako na putešestvije krenete oko 10-11 ujutro, umjesto osam do deset sati, koliko vam treba sada, trebalo – 12?
Ne, neće biti bolje kada bude gotov bulevar od Tivta do Jaza. Na tom bulevaru ćete dobiti pet minuta: a onda će vam, kao i do sada, trebati sat da prođete kroz Budvu ili Tivat.
Kolona od 10 kilometara na ulcinjskoj Velikoj plaži. Pa kolona od tri kilometra kroz Zaljevo, na ulazu u Bar. Prije toga još jedna kilometarska kolona između Utjehe i Zaljeva. Onda masakr kroz Šušanj. Pa Sutomore, kroz koje, ako niste zen-master, prolazite na rubu živaca. Onda od Budve prema Tivtu, Novom, ili Kotoru, svejedno, ide čep koji se, kao i Kineski zid, vidi i sa Mjeseca. Ako bi te kolone bile još duže, sezona bi bila bolja?
Naši gradovi na primorju ne izgledaju kao mjesta koja su napravljena da bi ljudi u njima živjeli. Ne izgledaju tako, jer to ni nisu. A kako izgledaju? Pa kao ono što jesu: slumovi za izdavanje. Ovako: https://en.wikipedia.org/wiki/List_of_slums
Otiđite u supermarket u osam ujuto, ponedjeljkom. Znam da mi znamo kako, ali prizor koji zateknete tamo ne izgleda kao Monako. Nego kao Hodžina Albanija ili Rumunija dok je njome vladao drug Čaušesku. Rafovi su prazni. Nesretne žene koje tu rade su na umoru, jer čitav dan uslužuju turiste koji kupuju po kilo čajne, kilo kulena i kilo gaude, jer su im restorani skupi (a kome nije skupa pizza od 15 eura ili biftek od 30) pa familije hrane sendvičima. Pekare su pretvorene u restorane: ispred njih su stolovi za kojima turisti ručaju i večeraju, jer samo pekare prodaju spremljenu hranu koju ovi mogu priuštiti.
Znači, treba nam još više gužve, onda će sve biti dobro? I nipošto nemojte zaboraviti da na primorju napravite još stanova koje će kupiti stranci, pa će u njima čitavo ljeto boraviti oni te rodbina i prijetelji im, koji će se svi hraniti u supermarketu.
Koliko pohlepan i glup trebaš biti, koliko raspala i neorganizovana država treba biti, da živiš od izdavanja apartmana, a neprekidno povećavaš broj stanova u kojima će besplatno (ili tako što će, umjesto tebi, rentu platiti strancima, ne mještanima) boraviti ljudi koji bi inače smještaj morali unajmiti kod tebe?
Samo neka se gradi; još uvijek poneđe ima poneki park u kojem nije nikla zgrada, još poneđe ima poneki komad trotoara koji nije kolonizovao i zastaklio kafić.
Neki ljudi, možda će vas iznenaditi, imaju djecu. Tu djecu, kad su mala, voze u kolicima. Ali kuda, kada ljeti nestane i ono malo trotoara koji zimi navodno postoje? Ako živite u Ulcinju, pa od hotela Mediteran krenete ka gradu, kojim trotoarom ćete gurati dječija kolica? Onim po kojem su parkirani automobili turista koji spavaju u kućama uz cestu? A kroz grad ćete ići – kuda? Trotoarom koji je pretvoren u terase kafića?
Ako vam ljeti pozli, nemate rašta zvati hitnu pomoć. Jer hitnoj treba sat da stigne do vas. Dobri ljudi bi se možda i sklonili da medicinsko vozilo prođe, ali nemaju gdje – jer i sami stoje u nepreglednim kolonama automobila, kojima prolaze uskim koridorom između dva nepregledna reda parkiranih automobila.
Oprostićete na trenutku nepatriotske iskrenosti: jesu li ljudi koji ovdje dođu na odmor uopšte normalni? Kako se uopšte zove ova vrsta turizma? Šta: mi postajemo destinacija rezervisana za mazohiste?
A ono najgore dolazi tek kada sezona prođe. Zbog toga što stanovnici Crne Gore imaju ideju da od dva mjeseca sezone žive 12 mjeseci, ovdje su cijene hrane u marketima više nego u glupavoj Njemačkoj, gdje tupsoni, koji se nisu dosjetili onoga čega mi, ovako briljantni eto jesmo, da bi živjeli rade čitave godine.
Ali… Jeste li ikada čuli da su cijene poslije sezone pale? Ne, naravno. To znači da visokim cijenama dva mjeseca derete turiste, a 12 mjeseci derete sami sebe. Više cijene znače veću zaradu, ali i više troškove života onih 10 mjeseci van sezone. Budući da cijene neprekidno rastu, koliko god zaradite za dva mjeseca, ne može vam biti dovoljno za ostatak godine.
Kako ćemo to riješiti? Tako što ćemo još dići cijene. I onda sve opet ponovo, ukrug.
Jedna od definicija gluposti kaže: raditi iznova jednu te istu stvar, u nadi da će ishod te akcije sljedeći put biti drugačiji no što je bio svaki put dotad.
