Tokom jučerašnje blokade mosta na Ribnici neko je istakao zastavu-instalaciju, čiju je fotografiju CDM objavio – što mu je i posao.
Piše: Andrej NIKOLAIDIS CdM
Na pozadini koju čine boje zastave Titove Jugoslavije postavljena su obilježja država nastalih raspadom negdašnje „zajedničke države“. Ali je zastava Kosova postavljena kao dio zastave Srbije. Što bi mogao biti politički stav kreatora fotografisane zastave. Ali ne nužno: budući da je uočljiva i zastava Vojvodine, koja nije država, ideja autora/ice je mogla biti da postavi zastave šest socijalističkih republika i dvije autonomne pokrajine, sa sve srcem i jagodicom umjesto petokrake. Ali hajd ti znaj što je pjesnik htio da kaže, i je li uopšte rekao to što je htio reći, budući da nisu prikazane zastave republika i pokrajina nego nezavisnih država.
Saopštenjem – koje je CDM objavio, što mu je i posao – je reagovala DUA. https://www.cdm.me/drustvo/dua-postujemo-aktivnosti-kamo-sutra-ali-smo-protiv-ikonografija-koje-vrijedaju-jedan-autohtoni-narod/ Koja je zastavu osudila a od CDM-a tražila da “se jasno ogradi od ovakvih poruka i pojasni svoj stav s obzirom na uticaj koji ima na javno mnjenje”.
E tačno to – da se ograđuje od događaja o kojima izvještava – nije posao medija. Kao što posao političke stranke nije da zahtijeva izjašnjenja redakcija.
Stoga je pravi trenutak da se, svi zajedno, prisjetimo nekoliko osnovnih lekcija o novinarstvu. Novinar nije ono što se u komunizmu zvalo društveno-politički radnik. Nije dužan da slijedi partijsku liniju. Naprotiv: dužan je da je ne slijedi i da kritički misli i piše o njoj. Današnji političari nisu drugovi Todo Kurtović i Stane Dolanc pa da iz svojih kabineta uređuju medije.
CDM je fotografiju zastave objavio zato što je ona istaknuta tokom blokade na mostu na Ribnici, a ne zato što toj zastavi aplaudira. To se zove izvještavanje i posao je medija. Baš kao što njihov posao nije organizacija protesta i izrada zastava.
CDM je izvijestio i o razornim požarima u Los Anđelesu, što ne znači da je za njih odgovoran ili da ih promoviše, niti da od tih požara treba da se ogradi.
Fotografije iste zastave objavili su i drugi portali. Recimo:
Ali DUA od njih ne traži da se ograde od poruke koju ta zastava nosi. Što se može razumjeti kao priznanje te stranke da CDM čitanošću i uticajem daleko prevazilazi druge portale, pa nije važno što oni misle. Može tako, a može i drugačije: kao pritisak na CDM.
Sada, kada je to rečeno… Kosovo je, dakako, suverena i nezavisna država. O tome se uopšte ne može suvislo raspravljati, jer tvrdnja da nije tako podsjeća na onu da Zemlja nije okrugla. Zastava o kojoj je riječ je jugonostalgičarski relikt. Titova Jugoslavija, o Srbiji da ne govorimo, nije bila pravedna prema Albancima. Ta država je već imenom bila definisana kao zemlja Južnih Slovena – dakle ne Albanaca. Koji u toj zemlji jesu bili izloženi političkom, pravosudnom i svakom drugom pritisku. Albanci su na Kosovu bili zatvarani i ubijani a njihovi leševi trpani u hladnjače koje su kasnije, između ostalog, završile i u Dunavu. O tome nema ko šta da mi priča, jer sam dovoljno star da se sjećam tih vremena. U bivšoj Jugoslaviji postojao je kultur-rasistički stav prema Albancima, koji se između ostalog bio primjetan u popularnim vicevima, čiji su junaci po pravilu bili “glupi Bosanci” i “podmukli i primitivni Albanci”. Taj kultur-rasistički stav vodio je ka zločinima koje je Srbija počinila na Kosovu.
No to nema nikakve, ama baš nikakve veze sa posvećenošću CDM-a tome da radi svoj posao. A znate šta nije posao medija? Da svaki put kada Milan Knežević ospori nezavisnost Kosova, od albanskih stranaka koje sa njim sjede u vladi zahtijevaju da se ograde od njega. Tom petparačkom igrom ne bi se trebali baviti ni mediji ni političke stranke.
