Da su svi zločini isti, svaki ratni zločinac bi bio osuđen na identičnu kaznu zatvora. I ne bi se tužioci trudili da dokazuju udružene zločinačke poduhvate, genocide, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine protiv ratnih zarobljenika, ratne zločine protiv civilnog stanovništva ….
Piše: Avdo Avdić Istraga
Da su svi ratni zločini isti, Haški sud bi identične kazne zatvora izrekao komandantu Armije RBiH Rasimu Deliću i komandantu Vojske RS Ratku Mladiću. A nije izrekao. Delić je u neokončanom, ali pravosnažno priznatom postupku, dobio tri godine zatvora, a Ratko Mladić je dobio doživotnu robiju.
Komandant Armije RBiH je proglašen je krivim “jer nije poduzeo potrebne i razumne mjere da spriječi i kazni počinioce krivičnih djela okrutnog postupanja iz odreda “El Mudžahid”. I dobio je tri godine zatvora.
Komandant Vojske Republike Srpske je osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja. On je osuđen na kaznu doživotnog zatvora.
Kada aktivisti Naše stranke kažu da su svi ratni zločini isti, pa podjednako osude zločin u Trusini i Ahmićima, to pokazuje da nisu pročitali nijednu presudu. Kao što je poistovjećivanje presude Sakibu Mahmuljinu, koji je osuđen zbog toga što nije sankcionirao ubice, sa presudom Dariu Kordiću – samo plod populizma pomiješanog sa nepoznavanjem ni prava, niti prava i običaja ratovanja.
Nije isto narediti ubistvo što i propustiti sankcionirati ubicu. Stvar je, dakle, namjere, koja je bitnija od razmjere.
Iz perspektive žrtve, svaki zločin je isti. Ali iz perspektive sudski utvrđenih činjenica – nije. Da je lako dokazati genocid, ne bi on bio presuđen samo u slučaju Srebrenice. Bili bi tu i Višegrad, i Zvornik, i Foča, i Prijedor, i Bratunac, i Vlasenica ….
Da je lako dokazati udruženi zločinački poduhvat ne bi samo ratni čelnici Republike Srpske sa službenim Beogradom, i Herceg Bosne sa službenim Zagrebom, bili osuđeni za udruženi zločinački poduhvat. Jer da biste dokazali UZP, morate dokazati dijeljenje iste zločinačke namjere. A nijednom visokom oficiru Armije RBiH nije dokazana zločinačka namjera. I zato samo Armija RBiH ni u Haagu niti u Sudu BiH nije proglašena “udruženim zločinačkim poduhvatom”.
Dakle, nisu svi zločini isti. I svaka priča o tome da jesu zapravo je relativizacija sudski utvrđenih činjenica. Ne možete govoriti o pravosuđu i pravu, ne možete se zalagati za pravnu državu,a istovremeno tvrditi da “zločin je zločin”. I tačka.
