“Abazović kaže da je njegova partija jedina koja je brinula o nacionalnim interesima. I u pravu je! Brinuli su o srpskim nacionalnim interesima! A to je, Dritane, tvoj pravi i jedini testament.”
Piše: Dragan BURSAĆ CdM
Dame i gospodo, građani i građanke, braćo i sestre, Srbi i oni koji će to tek postati — dočekali smo dan kad je Dritan Abazović, prvi čovjek političke parodije zvane URA (da, to još postoji!), stao pred kamere i — rekao istinu. Prvi put. Onako otvoreno, čisto, iz duše. Rekao je da je njegova stranka “jedina koja je brinula o nacionalnim interesima.”
I što da kažemo? Bravo Dritane! Samo jedno malo pitanje, Dritane — čijim to nacionalnim interesima? Jer ako misliš na interese Crne Gore, građanske, suverene, sekularne države — e, tu si, druže, malo omašio film ili što se kaže, promašio fudbal. Ali ako misliš na srpske nacionalne interese, na svetosavsko-vučićevsku agendu, na temeljne ugovore, na apostolske vlade, na SPC na molitvene maratone i litijaški revival u Podgorici — pa onda, čestitamo, odradio si to kao akademik SANU-a i polaznik Vučićeve škole za napredne “nacionalne interese”.
Jer znaš, Dritane, odavno smo sumnjali, ali sad si ti to jasno rekao. Uporno si govorio o “pomirenju”, o “nadi”, o “novom političkom kursu”, a zapravo si sve vrijeme bio trojanski konj sa crnogorskim pasošem i srpskim moralnim vodičem.
Temeljni ugovor kao svetinja
‘Ajmo redom.
Ko je potpisao Temeljni ugovor sa SPC?
Ko je pognuo glavu pred Porfirijem kao da se radi o predsjedniku UN-a, a ne o čovjeku koji politički i ideološki komanduje iz Beograda?
Ko je, kao premijer sekularne države, išao u manastir da dobije amin za političke odluke i ko je onda indirektno ustoličio Joanikija helikopterskog?
Pa ti, Dritane! I URA. Da se ne zaboravi. Jer Temeljni ugovor nije bio samo pravni akt — on je bio kapitulacija, povijanje kičme pred crkveno-političkim centrom moći iz Srbije. A ti si, sa sve onim svojim “mi gradimo mostove”, sagradio autoput do srpskog sveta.
I nije to bio lapsus. Nije to bila greška. To je bila suština. Projekat. Misija. Samo što si je sad, kad ti URA ima podršku jednog i po čovjeka i tri mačke, odlučio verbalizovati.
Apostolska vlada: sveta trojka Vučić-Krivokapić-Abazović
A sjećaš li se, Dritane, apostolske vlade? One svetinje zvane “ekspertska vlada”, gdje se s tvoje strane stajalo, šutilo i klimalo?
Ono kad su Krivokapić i Abazović, kao dva pokorna đaka, čekali što će reći Beograd, patrijarh ili Andrija Mandić?
Sjećamo se i mi, hvala na pitanju.
Jer nije prošlo mnogo otkad si u istim tim apostolskim klupama gutao vlast kao hostiju, i to sve u ime “normalizacije”, “evropskog puta” i “antikorupcije”. Samo što je taj put išao ravno do Hrama Svetog Save. I pravo u zagrljaj srpske nacionalističke agende.
A sad nam kažeš: “Brinuli smo o nacionalnim interesima.”
Ma nisi, Dritane. Vi ste ih zadužili, založili i iznajmili SPC-u po cijeni jedne osrednje litije.
URA: politička mumija s pečatom SPC-a
I da, usput, da se osvrnemo na to čudo zvano URA. Ako iko još misli da je to stranka, neka proba da pronađe tri čovjeka koji znaju barem jednu osobu iz vrha tog pokreta osim Dritana. URA je postala nešto između političke mumije i komunikacijske hologram projekcije — tu je kad treba nešto reći na RTS-u ili Prvoj, ali kad treba djelovati, onda se moli i posti. Da ne kažem tihuje.
I, da budemo fer, jeste se brinuli o nacionalnim interesima.
Samo što to nisu bili interesi građana Crne Gore.
To su bili interesi onih koji snivaju o „jedinstvu svetosavskog prostora“, o „duhovnom jedinstvu Srba ma gde da žive“, o vraćanju Crne Gore u kandže Beograda.
I ti si, Dritane, bio njihov najtiši, najefikasniji saveznik. Ti nisi grmio kao Mandić, niti vrijeđao kao Knežević. Ti si, fino, tiho, osmijehnuto, predavao institucije. Kap po kap. Ministarsvo po ministarstvo. Nadležnost po nadležnost.
Abazović – politički Zen majstor samoponiženja
Dritane, ti si majstor samoponiženja u političkom ključu.
Ušao si u politiku kao dečko koji je obećavao građansku Crnu Goru.
Završio si kao čovjek koji SPC-u nosi pantljike i ljubi ruku Porfiriju i Joanikiju.
Govorio si o korupciji, a završio u zagrljaju biznismena s crnih lista.
Govorio si o “evropskom putu”, a pravio selfije s ljudima koji Europu zamišljaju kao zlo najcrnje.
A sad kažeš da ste “jedini koji ste brinuli o nacionalnim interesima”?
E pa, ako ništa drugo, priznanje ti je iskreno. Kaže narod: Ko prizna, pola mu se prašta.
Ali u ovom slučaju, Dritane, ne prašta ti niko — ni građanska Crna Gora, ni oni koje si izdao, ni oni koje si služio, jer su te već potrošili.
P. S. ako ga ima
Možda će se jednog dana u udžbenicima političke patologije pojaviti novo poglavlje: “Fenomen Dritana Abazovića – kako postati koristan idiot (pojam uveo Lenjin) sa stilom.”
Možda će se pisati kako je jedan čovjek, sa 10 odsto podrške, uspio da predaje državu komad po komad — sve s osmijehom, sve “za mir i stabilnost”, a “protiv korupcije”.
I da budemo pošteni do kraja — tvoj nastup, tvoja istina, došla je prekasno. Došla je kad više niko ne broji URU ni kao partiju, ni kao ideju, ni kao grešku. Samo kao fusnotu u knjizi propasti jedne iluzije.
Zaključak (da ne bude sve crno)
Dritane, nisi ti brinuo o nacionalnim interesima. Ti si brinuo o karijeri, klikovima, lajkovima i fejvovima.
A tvoj politički život danas je ono kad u bioskopu ostane samo ton bez slike.
I dok srpski svet napreduje sa novim kadrovima, litijama i predizbornim sabatima, ti se u tom svetu više ne računaš ni kao epizodista.
Ali hvala ti što si konačno rekao istinu.
Tvoj doprinos je jasan – kad su se dijelili nacionalni interesi, ti si već znao gdje ćeš sjesti.
U krilo onih koji Crnu Goru nikada nisu željeli kao državu, nego samo kao trofej srpskog sveta.
A to je, Dritane, tvoj pravi testament.
DRGAN BURSAĆ: Kad država gasi crnogorski jezik – gasi i državu Crnu Goru
