“U Crnoj Gori u kojoj su Crnogorci postali nacionalna manjina, sasvim je očekivano da se pokušava ugasiti Fakultet za crnogorski jezik. A ubistvom jezika, znajte, nestaje i narod i država!”
Piše: Dragan BURSAĆ CdM
“Odluka Vlade Crne Gore da odbiju finansiranje brucoša na Fakultetu za crnogorski jezik i književnost (FCJK) na Cetinju nije tehnička – ovo je otvoreni politički čin. Ignorisanje ustavnog poretka, krađa identiteta, sistemska diskriminacija i institucionalna likvidacija jedine visokoškolske ustanove posvećene crnogorskoj filologiji, poručuju između ostalog iz Crnogorskog filološkog društva.
U trenucima dok aktuelna vlada deklarativno paradira u evroatlantskim mantilima, a latentno, sa druge strane, pokazuje svije pravo lice odbijajući upis studenata na Fakultet za crnogorski jezik i književnost (FCJK)–jasno se vidi rastakanje jednog društva i iste te države.
Crnogorsko filološko društvo između ostalog upozorava:
“Odluka… predstavlja otvoreni politički čin ignorisanja ustavnog poretka… sistemsku diskriminaciju… pokušaj institucionalnog gašenja jedine visokoškolske ustanove posvećene crnogorskoj filologiji” .
I ovo, da se razumijemo, nije slučajno. Nakon 2020, grade se paralelni obrazovni kanali, potkopava se sve što nosi prefiks “crnogorsko” – pa se sam jezik, simbol nacije, označava kao “blaga nepoželjne nacionalne manije”. Ako nekome (još) nije jasno šta se dešava, neka pogleda Deklaraciju svesrpskog sabora od prošle godine u kojoj je obrazovanje-naravno na svetosavskom temeljima-zauzelo jedno od najviših mjesta. Sa druge strane, ako vidimo da Crnogorci polako ali sigurno postaju manjina u svojoj zemlji-onda ukidanje ili miniranje rada Fakulteta za crnogorski jezik postaje prioritet bojovnika srpskog sveta.
Za početak, bez studenata nema budućih profesora, nema publikacija, nema studija jezika, a sljedeće godine niko neće moći reći: “Imao sam priliku da studiram crnogorski jezik.” Zatim: “Nepoznat mi je moj jezik.” Onda “sve je to isto”; potom srpski jezik postaje jedini – kad je već sve “isto”. I tako implodira kulturni i identitetski okvir države, misli, svijesti i naroda.
Prema tome, nacionalizam ne dolazi uvijek na ratnim tenkovima i ratnim sirenama – ponekad je nježan, tih, legislativan, lingvističko. Zapravo, taj je najstrašniji. Ova Vlada sa četničkim vojvodom Mandićem ga, s licem punim osmijeha i mantrama evrointegracija, implementira kroz puste papirne rezolucije i tihe odluke koje ubijaju identitet – ali opet, efekt je isti.
Nažalost, institucije koje bi trebale da štite ovaj jezik – fakulteti, intelektualne elite, ministarstvo, akademija – uglavljene su u ovaj sustav pa počesto više odmažu, no što pomažu. Njihov promukao jezik i kad je upozoravao, što je bilo rijetko – kao u tragično – farsičnoj predstavi – ostao je bez eha i reakcije upravo kod onih koji bi trebali da ga čuju.
A dok toga nema, država igra igru: gasi jedan jezik, umiva ko bajagi lice EU agendama, a zatim izgovara “mi sam višestruko orijentisani” – sve šetajući po kojoj zapadnoj ambasadi, po kojoj pressicu, po kojem prijemu.
Ovo je promocija gaženja prava i identiteta crnogorskog naroda, treba to jasno reći!
I šta raditi?
Javnost, akademska zajednica, kulturni radnici, studenti – moraju da kažu naglas šta se dešava: jer ovo nije administrativno zakržljavanje, već upisivanje crnogorskog jezika u status građanina drugog reda ili priručnog sredstva nacionalne manjine.
A aktuelne crnogorske vlasti?
One pričom o “evropskim vrijednostima” pokušavaju da prekriju pustu činjenicu ništenja vlastitog jezika.
I oni koji ništa ne kažu, učestvuju u zločinu. Oni koji šute – saučesnici su u zločini.
Zato ostaje samo da se jasno čuje:
-Povucite ovu sramotu.
-Omogućite upis i finansiranje studenata.
-Treba institucionalno — ne samo deklarativno — priznati crnogorski jezik kao što ustav kaže.
-Ako se ovo ne desi, ovo nije država koja čuva svoj identitet, već država koja ga polako briše.
Jer, kad gasiš jezik – gasiš i sve ono što državu čini državom.
DRAGAN BURSAĆ: Joanikije bi u Sloveniji bio u zatvoru, a ne na litiji
