17.7 C
Mostar

DRAGAN BURSAĆ: Hoće li optuženik za ratne zločine biti počasni građanin osramoćene Banjaluke?

“Dok se Sarajevo dvoumi između naučnice Branislave Draženović i Zdravka Čolića, Dodikovci u Banjaluci nominuju optuženika za ratne zločine generala Talića za počasnog građanina. Neko će reći civilizacijske razlika, a ja ću kazati, zašto odmah ne izabrati zločinca Mladića u Banjaluci da se više ne foliramo?“

Piše: Dragan BURSAĆ Radio Sarajevo

Vijest glasi da je gradski odbor Dodikovog SNSD-a iz Banjaluke za ovogodišnji Ključ grada sa poveljom “Počasni građanin grada Banjaluke” predložio posthumno generala Momira Talića.

Ubistva 458 civila za koja niko nije odgovarao

Za one koji ne znaju, Talić je bio desna ruka zločincu Ratku Mladiću, a Haški sud je podigao optužnicu protiv njega još 12. marta 1999. za ratne zločine počinjene tokom rata u BiH. Uhapsile su ga austrijske vlasti 25. augusta 1999. godine dok je, kao načelnik Glavnog štaba Vojske RS-a boravio u Beču na seminaru OEBS-a. 

Pod Talićevom komandnom palicom je izvedena akcija “Koridor 1992”, kojom je okupirana Posavina. Osim ubistava i ranjavanja, pad Posavine obilježila su etnička čišćenja, pljačke i paljenje osvojenog teritorija. Nakon operacije Koridor, velikosrpske snage su ubile 458 hrvatskih civila, uglavnom starijih osoba. Za te zločine niko nikad nije odgovarao.

Momir Talić umro je na privremenoj slobodi prije kraja suđenja za zločine.

Dobro. Kazali smo (gotovo) sve o čovjeku koji bi da je poživio, sasvim sigurno, bio uvršten u haški registar ratnih zločinaca.

Ali, ono važnije, režim u manjem BiH entitetu pokazuje još jednom, po ko zna koji put i kakva mu je priroda i kakve su mu namjere. Jer, svježe odlikovani Milorad Dodik, koji se vratio iz posjete zločincu Putinu preko svojih emisara, za počasnog građanina nominuje optuženika za ratne zločine.

Zašto je to dobro?

Ali to je dobro, odlično u ovakvoj Banjaluci, koja treba da se do kraja razotkrije i da pokaže sebi i svijetu, na sramotu ono malo zdravorazumskih ljudi, u šta se zadnje četiri decenije pretvorila. A to nije grad nego je jedna posrbljena kasaba, koja odavno slavi ratne zločince, etnički očišćen prostor, na kojem su četnici ustali u groznici revizije. I taj prostor, ponavljam, nije nešto što bi imalo ozbiljan status grada.

I dok se Sarajevo dvoumi između Zdravka Čolića i Tonija Cetinskog, Banjaluka nominuje optuženika za ratne zločine, generala kojem su najveći uspjesi bili naredbe za ubijanje nevinih ljudi, koji su bili “krivi“ što nisu Srbi.

Ali zašto tu stati?

Zašto Karadžića i Mladića ne proglasiti počasnim građanima Banjaluke? To ova Banjaluka sa ulicama četnika, sa grafitima u slavu koljača i zločinaca zaslužuje. Neka se sa zidova presele u skupštinske odaje, makar virtualno kao laureati, jer su fizički spriječeni – da ne kažem pomrli su ili su u zatvorima.

Na koncu, Dodik ih je već odlikovao kojekavim metalnim kolajnama, za ovo i ono, ovog i onog vijenca, pa je u redu da se za počasnog građanina proglasi osoba koja nije živa, a u životu je činila zlodjela.

U konačnici, ako prođe ovo sa Momirom Talićem, dogodine može da se pripremi i Ratko Mladić – živ ili mrtav.

I tako će u nekoj budućnosti, kad se mrak razbije u kasabi pored Laktaša i kad ona opet postane grad na Vrbasu, povijesno-dokumentaciono moći da se kaže, ko su svi oni koji su održavali mrak, zločine i sramotu nad Banjalukom.

Pa odlikovanja i nominacije za počasne građane koje dobijaju zločinci i potencijalni zločinci shvatam kao odličan pokazatelj socijalne klime, doduše, pokazatelj zbog kog se bruka cijeli jedan narod – ali hej, taj narod i jeste dozvolio brukanje.

“U vrijeme kada se Republika Srpska više nego ikad ranije bori za opstanak srpskog naroda, prijedlog da general Talić bude posthumno odlikovan predstavlja logičan izbor“, kažu Dodikovi gradski gaulajteri pojašnjavajući svoj zahtjev. E sad, kakvu to RS ovdje borbu vodi, živo me zanima? Osim onu neustavnu i nelegalnu borbu za otcijepljenje. Ako na to misle, kažem, odmah su mogli dati orden Mladiću, da se ne ofiraju i da ne čekaju iduću godinu. Jer ko živ, ko mrtav dogodine!

S druge strane i međunarodna zajednica i tzv. opozicija u RS-u, ali i politički partneri u Sarajevu gledaju, češu se iza uha i izgleda imaju prečeg posla od brukanja drugog po veličini grada u (još uvijek) Bosni i Hercegovini.

Sarajevo vs Banjaluka

Pa onda imamo opet Sarajevo i Banjaluku.

U Sarajevu je za dodjelu Šestoaprilskog priznanja predložena prof. dr. sci. Branislava Draženović rođ. Peruničić, za značajna ostvarenja i značajne rezultate rada u oblasti nauke i obrazovanja, kao prvorangirana, te Zdravko Čolić za značajna ostvarenja i značajne rezultate rada u oblasti kulture i umjetnosti, kao drugorangirani kandidat.

U Banjaluci je to jedan optuženik za ratne zločine, a mogao bi mu se pridružiti i baja Mali Knindža, kao “muzičko-ideološko obilježavanje onoga što je danas Banjaluka.

I zaista, odlično je to i poređenje, ali i realnost. Nekome Zdravko Čolić, a nekome haški optuženik. Pa neka građani ovih gradova žive sa tim.

Neko zdravorazumni će se pitati, pa imaju li ikog drugog osim Talića, majka mu stara???

Imaju!

Evo u zvaničnom saopštenju Grada Banjaluke, piše, da je za najviše gradsko priznanje, Ključ grada i Povelju počasnog građanina Banjaluke kandidovan i potpredsjednik vlade Srbije Ivica Dačić.

Mašallah!

Pa ko voli nek izvoli.

Može da bira između Mladićevog posilnog u ratu i Miloševićevog posilnog i u miru i u ratu. Za svakoga ponešto!

Samo kad pročitam ova imena, krivo mi je kao čovjeku što se naš biser, Lana Pudar, ni kriva ni dužna, našla među ovim zvijerima, jer je nominovana za Zlatni grb grada Banjaluke.

A Lana Pudar, ne smije ići u istu rečenicu sa pobrojanim nakaradnima, a kamoli da primi istu nagradu.

DRAGAN BURSAĆ: Čoviću, ako ti je drag Stari most, zašto su ga tvoji saborci srušili?

- Advertisement -spot_img
- Advertisement -spot_img

Popularno