17.7 C
Mostar

INTERVIEW, MARKO ATTILA HOARE: SAD-u se ne dopadaju sve drskije proruske aktivnosti Dragana Čovića, ali…

Opasnost od secesije RS-a vjerovatno će postati još veća ako Rusija počne odlučno pobjeđivati u Ukrajini i/ili ako Trump porazi Bidena na ovogodišnjim predsjedničkim izborima. Situacija je opasna, a čini se da tome među pro-BiH akterima nema djelotvornog otpora, kaže poznati britanski historičar i univerzitetski profesor Marko Attila Hoare.

Razgovarala Sanela GOJAK Slobodna Bosna

Profesor Hoare je ovom prilikom govorio o aktuelnoj političkoj situaciji u našoj zemlji, o tome šta znači Blinkenovo pismo šefovima diplomacije Hrvatske i BiH u kome su tražili da se izvrši pritisak na Dragana Čovića lidera HDZ-a BiH. Bilo je govora i o ratu u Gazi, kao i jačanju desnice u evropskim zemljama.

Prije dvije godine govoreći o situaciji u BiH rekli ste da se većina snaga iz takozvanog probosanskog korpusa uzda u strani faktor u spašavanju države, evo danas i dalje imamo secionističku priču iz RS-a, omalovažavanje Schmidta, prijeti se formiranjem entitetske izborne komisije itd. Kako Vam se čini aktuelna politička situacija u BiH danas?

Ključni strukturni problemi sa kojima se BiH suočava ostaju u osnovi ono što su bili godinama: državu BiH dejtonski ustavni sistem drži osakaćenom i nefunkcionalnom, dok separatističke srpske i hrvatske stranke – posebno SNSD i HDZ – rade na obezbjeđenju njenog daljeg rasparčavanja, barem sa rukovodstvom RS-a koji ciljaju na svoju nezavisnost i na potpuno razbijanje BiH. Ono što je, međutim, novo je uloga OHR-a koja pod Christianom Schmidtom u tome otvoreno pomaže, što se posebno očitovalo u njegovim promjenama ustava Federacije i izbornog zakona u jesen 2022. godine; u podršci SAD-a i evropskih država ovoj anti-BiH politici; i u spremnosti većinski bošnjačkih stranka zastupljenih u Trojci da u ovome sarađuju. Opasnost od secesije RS-a vjerovatno će postati još veća ako Rusija počne odlučno pobjeđivati u Ukrajini i/ili ako Trump porazi Bidena na ovogodišnjim predsjedničkim izborima. Situacija je opasna, a čini se da tome među pro-BiH akterima nema djelotvornog otpora. Ipak, na Zapad se ne može osloniti da brani BiH jedinstvo i teritorijalni integritet; u slučaju da RS proglasi nezavisnost, sasvim je moguće da bi je mirovne snage EUFOR-a ili NATO-a mogle braniti od protumjera pro-BiH snaga, kao što je to činio UNPROFOR tokom rata 1990-ih. Osim ako pro-BiH snage sada ne počnu da se pripremaju za otpor secesije RS silom – a to znači i otpor OHR-u i potencijalno prkošenje Zapadu – zemlja bi se mogla raspasti u srednjoročnoj budućnosti.

BiH i Balkan nisu u fokusu američke politike zbog ratova u Ukrajini i na Bliskom Istoku. Ipak, američki državni sekretar Antony Blinken zatražio je u pismu od šefova diplomacije Hrvatske i BiH da izvrše pritisak na čelnika HDZ-a BiH Dragana Čovića ‘kako bi ‘prestao s opstrukcijama’ plinskog povezivanje Hrvatske i BiH. Šta znači ovo upozorenje drugog čovjeka SAD-a?

SAD-u se ne dopadaju sve drskije proruske aktivnosti ruskog faktora Dragana Čovića. Međutim, bio bih oprezan kada bih ovo posmatrao kao neku vrstu velikih promjena u politici SAD, koja je pod Bidenom bila da popušta Srbiji kao tobožnjoj balkanskoj sili i Hrvatskoj kao savezniku u NATO-u, a na račun BiH. SAD redovno ukazuju na bosanstvo i njene vrijednosti i upiru prstom u hrvatske i srpske separatiste, ali nema razloga da se ovo uzme ozbiljnije od, na primjer, njihovih povremenih ispraznih poziva Izraelu na suzdržavanje od daljnje agresije. Trenutna američka administracija je nemaštovita i slijedit će liniju manjeg otpora prema BiH, što znači nastavak postojeće anti-BiH politike sve dok se postojeći bh. poredak ne uruši.

Strpljiv despot

Opšte je mišljenje da je Beograd, odnosno Aleksandar Vučić sigurnosni rizik po mir i stabilnost u region. Opozicija u Srbji tvrdi da su pokradeni na ovim posljednjim izborima, zanima nas koliko je Vučićeva “ubjedljiva“ pobjeda problem za region, ali i za Zapad?

Vučić je pametan, strpljiv despot koji nastoji da se predstavi kao prijatelj i Zapadu i Rusiji (kao što je to nekada činio Tito) dok se neograničeno zadržava na vlasti i ostvaruje tradicionalne velikosrpske ciljeve u odnosu na BiH, Kosovo i Crnu Goru. Ovo će vjerovatno na kraju rezultirati još jednom velikom krizom na Balkanu, možda još jednim ratom – opet, posebno ako Rusija počne odlučno pobjeđivati u Ukrajini i/ili se Trump vrati u Bijelu kuću. Naravno, ovo predstavlja opasnost za susjede Srbije i za region. Rat na Balkanu može uticati na jedinstvo samog NATO-a. Samo ovoga puta opasnost za Zapad je veća s obzirom na to da je Rusija mnogo zlonamjernija sila nego što je bila tada, i s obzirom na mnogo veću snagu desničarske populističke struje u evropskoj i američkoj politici. I u takvom kriznom miljeu, Vučić će moći računati na suosjećajnost zapadnih i evropskih lidera i političara, od Trumpa i Orbana naniže, koji već potkopavaju otpor Zapada Putinovoj agresiji u Ukrajini.

Međunarodni sud u Hagu odradio veliki posao. U ranijem intervjuu za “SB” najavili ste Vaš naredni naučni projekat – sveobuhvatna historija genocida iz 1990-ih u BiH, ispitujući njegovo porijeklo… Kako komentarišete glorifikaciju ratnih zločinaca u Srbiji, ali i u RS-u?

Srbija i RS nisu poražene u ratu u Bosni 1990-ih, i Srbija u globalu nije poražena na Balkanu. Njihovo veličanje ratnih zločinaca ukazuje na njihovu kontinuiranu potragu za iredentističkim, velikosrpskim ciljevima – razbijanjem BiH i vraćanjem Kosova i Crne Gore pod njihovu kontrolu. Ona takođe odražava nacionalističku, antiliberalnu vladajuću ideologiju koja autoritarne režime Vučića i Dodika učvršćuje na vlasti i koja se uklapa sa širom desničarsko-populističkom političkom strujom koja je prisutna i u Evropi i u SAD.

Izrael je omiljeni zapadni, posebno američki saveznik

Rekli ste nedavno ono što Izrael radi u Gazi je genocid sličan Miloševićevom genocidu u BiH, s ciljem uništenja dijela žrtvene grupe zajedno s državnošću, civilnom infrastrukturom i kulturom, te protjerivanjem ostatka…Nažalost, više od 25 hiljada  Palestinaca ubijeno, i ne nazire se kraj ovom sukobu… Dakle, svijet je pao na ispitu ljudskosti još jednom?

Da. Zapadnjačko ublažavanje srbijanske agresije i genocida prema BIH ukazuje na tradicionalne sklonosti prema jačem u toj regiji. Međutim, Srbija nije bila istinski saveznik Zapada, što je značilo da je postojao politički prostor za rast opozicije na Zapadu ovoj politici, što je na kraju rezultiralo promjenom politike i NATO intervencijom na Kosovu 1999. godine. Nasuprot tome, Izrael je omiljeni zapadni, a posebno američki saveznik, iz razloga ideologije i emocija, kao i realpolitike. Snažno je podržan od strane moćnog biračkog tijela među zapadnim kreatorima politike. Zapadnjačka podrška izraelskom genocidu u Gazi je stoga, nažalost, jača nego što je bila genocidu Srbije u BiH i biće teže okončati ga, iako će cijena koju će Zapad platiti – u smislu njegovog globalnog imidža i kredibiliteta – biti biti još veća u ovom slučaju.

Izvještavanje New York Timesa, Washington Posta i Los Angeles Timesa o izraelskom ratu protiv Gaze pokazalo je dosljednu pristranost u korist Izraela, prema analizi izvještaja velikih medijskih kuća. Američki mediji favorizovali Izrael u izvještavanju o ratu u Gazi. Tokom razdoblja studije The Intercepta, New York Times, Washington Post i Los Angeles Times spomenuli su antisemitizam više od islamofobije (549 naspram 79). Vaš komentar?

Glavni politički stav u SAD-u, i demokratski i republikanski, snažno je pro-izraelski. Američka politika je posljednjih nekoliko decenija postala sve nekritičnija i bezuvjetnija u podršci Izraelu, uprkos činjenici da je izraelski režim u istom periodu postajao sve ultranacionalističkiji, agresivniji, neliberalniji i autoritarniji. Proizraelske struje jednostavno ne mare za ubijanja Palestinaca i cinično su se spremni udružiti sa desno-populističkim i islamofobičnim elementima koji podržavaju Izrael iz oportunističkih, antimuslimanskih razloga. S druge strane, istina je i da je i antisemitizam posljednjih decenija u porastu, a neke glasne struje antiizraelskog mišljenja – islamističke, radikalno-ljevičarske, velikoarapske nacionalističke – nesumnjivo su antisemitske i brane Hamas i njegov masakr 7. oktobra. Dakle, stvar je u tome da su obje strane, u određenoj mjeri u pravu jedna u vezi druge: kritičari Izraela su u pravu u pogledu ubilačkog, genocidnog karaktera njegove politike u Gazi, dok su izraelske pristalice u pravu da su neki (ali ne svi) od njihovih kritičara ekstremno i antisemitski nastrojeni. U tom opozicionom ekstremnom miljeu gubi se mogućnost za bilo kakav dijalog.

Ministarstvo kulture Slovačke obnovilo je saradnju s Rusijom i Bjelorusijom. Mađarska, Slovačka, Češka, Poljska, Italija, šta nam možete reći o trendu jačanja desnice u evropskih zemljama?

Porast desnice je nešto što je postalo fenomen u Evropi a i globalno. To se može pripisati raznim faktorima. Matične vlade i politika nisu uspjeli zaštititi životni standard mnogih običnih ljudi, ili ponuditi rješenja za njihove ekonomske probleme. Raste masovna imigracija, a vlade uglavnom nisu uspjele ni da zaustave migrantske tokove niti da integriraju migrante. Postoji široko rasprostranjena percepcija da biračka tijela gube političku moć jer kontrolu preuzimaju EU i druga multinacionalna i međunarodna tijela. Svi ovi faktori doveli su do gubitka vjere u liberalnu demokratiju i glavne političke klase. Ispadi političke ljevice, ekstremni socijalni liberalizam i politika identiteta također su dali populističkoj desnici materijala da se pobuni, npr. muškarcima je legalno dozvoljeno da se identifikuju kao žene i da uđu u ženske javne toalete, svlačionice, zatvore i sportska takmičenja. Ovaj desničarsko-populistički fenomen našao je zajednički jezik sa autoritarno-nacionalističkim moćnicima u zemljama koje u potpunosti ili djelimično nisu uspjele da pređu na liberalnu demokratiju od 1990-ih, ili koje su u zagrljaju ultranacionalističkog ekstremizma: Putin, Erdogan, Orban , Vučić, Netanyahu. Ovaj desničarsko-populistički fenomen u Evropi i na Zapadu predstavlja egzistencijalnu prijetnju liberalnom demokratskom poretku kod kuće i međunarodnom poretku: Trump, Orban i drugi otvoreno su u dosluhu s Putinovom genocidnom agresijom u Ukrajini. Ali bilo bi pogrešno misliti da se ova prijetnja može pobijediti tradicionalnom liberalnom, centrističkom ili lijevom politikom. To je simptom političkog i ekonomskog poretka koji je duboko bolestan i za koji se moraju pronaći nova rješenja.

INTERVIEW, MARKO ATTILA HOARE: Daytonski ustavni sistem generira sukobe i mržnju među narodima u BiH koji će vjerovatno na kraju kulminirati još jednim ratom, ali…!

- Advertisement -spot_img
- Advertisement -spot_img

Popularno