Dvadeset godina nakon što je međunarodna zajednica uvela zabranu raspolaganja državnom imovinom u Bosni i Hercegovini, visoki predstavnik Christian Schmidt sada tvrdi da upravo ta zabrana postaje kočnica razvoju i investicijama.
U izvještaju dostavljenom Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda, Schmidt prvi put otvoreno poziva na djelimično ublažavanje zabrane, kako bi se spriječilo preknjižavanje imovine na entitete i općine, ali i omogućila realizacija infrastrukturnih projekata.
Prema njegovoj ocjeni, trenutna situacija proizvodi ozbiljnu pravnu nesigurnost, naročito kada se radi o poljoprivrednom i šumskom zemljištu uključenom u razvojne projekte. Schmidt pritom smatra da je nerealno očekivati politički konsenzus, posebno iz Republike Srpske, za donošenje sveobuhvatnog zakona o državnoj imovini.
Bosna i Hercegovina ni danas nema zvaničan registar državne imovine. Posljednji popis, koji je OHR izradio 2009, evidentirao je oko 1.000 jedinica imovine u zemlji i inostranstvu, od čega trećina spada u vojnu imovinu. Ne postoje ni pouzdani podaci o obimu nezakonitog otuđenja i preknjižavanja te imovine.
Rješavanje pitanja državne imovine nije samo administrativno pitanje — to je ključni uslov za zatvaranje Ureda visokog predstavnika (OHR). Politički akteri iz RS i dalje insistiraju da imovina pripada entitetu i usvajaju zakone koji su više puta ukinuti odlukama Ustavnog suda i OHR-a. Istovremeno, vlasti u Federaciji BiH tvrde da poštuju zabranu, ali da im to blokira infrastrukturne projekte.
Premijer Federacije BiH Nermin Nikšić u septembru je predložio OHR-u da se dio imovine izuzme iz zabrane onda kada je riječ o projektima od javnog interesa, kao što su putevi, željeznica, aerodromi, energetski i gasni kapaciteti. Vlasništvo bi ostalo državno, ali bi se omogućila upotreba radi javnih projekata.
Dio stručnjaka upozorava da takav pristup može relativizirati presude Ustavnog suda i legalizovati postojeće nezakonite prakse. Prema ocjeni Muharema Cere, to bi predstavljalo svojevrsno povlačenje države pred političkim pritiskom, jer presude ne zavise od političke volje, već od obaveze njihovog provođenja.
Istovremeno, brojni primjeri nezakonitog pretvaranja šuma u građevinsko zemljište, prodaje zemljišta na planinskim lokalitetima i dozvola za eksploatacione projekte pokazuju da je sistem već ozbiljno narušen.
Bez jasnog zakona, jedinstvenog registra i poštivanja odluka Ustavnog suda, pitanje državne imovine ostaje jedno od centralnih neriješenih pitanja suvereniteta države. A svaka privremena improvizacija, upozoravaju stručnjaci, samo produbljuje već postojeći haos.
