SDA je kao politička opcija na traci demokratske tranzicije, krivo srasla s pozicijom vlasti: postavši više mentalitet a manje politika. Zašto to govorim? Pa zato što su postulati za koje se ta stranka zalaže ideologija konzervativizma prožeta demokratskim vrijednostima, priča koja brani identitet bošnjačkog naroda, ali se i zalaže za jednakopravnost ostalih građana Bosne i Hercegovine. Ipak, to je samo tinta na hartiji, dok u realnom i opipljivom vremenu, SDA postaje sinonim za korupciju, nepotizam, kriminal i sve ono što je u suprotnosti sa pojmovima časti, jednakosti, poštovanja i, nadasve, demokratskih vrijednosti.
Piše: Semir BEHRAM za Proglas
SDA jeste mentalitet licemjerja, svake dvoličnosti proistekle iz prostog oportunizma kojim vjernici i dobrotvori vanjštinom, manifestacijama koruptivnih logika otkrivaju stotine nivoa neiskrenosti. I da, naravno, neiskrenost je zajednička “vrijednost” prosječnog SDA simpatizera. No nisu svi SDA sljedbenici isti, neki su jednostavno zavedeni i izmanipulisani pozivima krivo interpretirane tradicije, što znači da su intelektualno potkapacitirani, a to ih, dakako, ne opravdava u podržavanju kriminalne organizacije.
Da bi shvatili mentalitet ovog koruptivnog sektaštva – jer ova organizacija djeluje po sektaškim principima bezrezervne odanosti – moramo razumjeti odnos prosječnog sljedbenika sa percepcijom kreatora, iliti boga. Kakav odnos sa bogom imaju, te kakav je karakter boga kojeg poštuju na način da se odaju plemensko-teritorijalnim prioritetima više nego prioritetima abrahamskih religija, preciznije islama. Očigledno je odstupanje od 10 božijih zapovijedi, prisutno je ignorisanje doktrine islama, pa čak odmicanje od svjetonazora svake islamske sekte. Šta je to, da ponovim, što daje prednost plemensko-teritorijalnom nad pravdom i pravičnošću, bez obzira što će rezultati takvih principa značiti skrvnarenje bošnjačkoga naroda i države Bosne i Hercegovine.
Filtriranje boga
SDA mentalitet je produkt klasične privlačnosti prema jačem i aktuelnijem, tj. prema režimu. No ovaj mentalitet posjeduje originalne crte što ga čini drugačijim od sličnih manifestacija u regionu. Bog je, da budemo direktni, neozbiljna figura iz tradicije kojom se sitni činovnici služe kroz svoje istupe da bi dobili legitimitet kod pokvarene mase. Bog je igrač sa klupe, koji ulazi zadnjih desetak minuta na mjesto zadnjeg veznog samo da bi osujetio protivničke atake. Bog nikada nije ideal. Bog je strašilo za malu djecu iz mekteba koja ga psuju kada odrastu, a kasnije kolju kurban jer tako nalaže tradicija. I tu leži vrag.
Plemensko-teritorijalne odrednice su pravilo koje uvijek imaju prednost nad božjim naredbama. Zašto? Zato što je bog, kako već rekoh, neozbiljan i od njega ne prijeti opasnost za današnjicu a kamoli za vječnost. Opasnost prijeti od božjih naredbi, ili od pravičnosti, gdje bi se prednost u zahtjevima morala dati sposobnijem nad onim čije reference su, prije svega, plemensko-teritorijalne. Tada bog postaje problem. A da bi anulirali taj problem mora se pojam boga strogo kontrolisati. Poenta Islamske zajednice BiH, između ostalih koruptivnih rabota, se ogleda u kontroli boga, odnosno njegove ozbiljnosti i direktnosti. IZ, kao saučesnik u zločinu, daje si za pravo da određuje momente kada će bog da bude ljut, a kada će stvoritelj nebesa i zemlje biti odsutan.
Naravno, za sva (ne)djela SDA kriminalne organizacije bog kojeg filtrira Islamska zajednica je odsutan. Sa druge strane, za druga politička stremljenja, ona koja mogu uzdrmati koruptivnu strukturu, bog je jako prisutan i ima prepoznatljivi stav. Naša stvarnost je kompleksna i složena, tako da su se pored SDA mentaliteta stvorili hibridi, proistekli iz nezadovoljstva unutar koruptivnih preraspodjela, tako smo dobili nove brendove kao što su Narod i Pravda, ali i NES. Podjednako opasne rebrendirane falange, koje bi, da se ne lažemo, prodale identitet i savjest samo da oni imaju mogućnost kontrolisanja boga.
Nametanje podaništva
Prije sam mislio da nametnuti bošnjački mainstream, ili SDA mentalita, ševelja u identitetskoj dezorijentisanosti sjedenja na dvije stolice: zapadne i istočne. Istočna stolica je bila širi pojam koji je varirao od ranodevedesetih povika za Sadama Huseina, pa do preddemokratskih nošenja slika šiitskog klerika Homeinija. Poslije se ta stolica uvukla samo pod nadstrešnice tabora Recepa Tayyipa Erdoğana gdje pod njegovim megafonima tvori opozit zločastim Kurdima.
Istina, procesi deotomanizacije Bosne kroz desetine intervala traju i danas, no bošnjačko prihvatanje uloge otomanskog recidiva ima katastrofalne posljedice po ideju Bosne i Hercegovine. Sve dok Bošnjaci prihvataju – a to im SDA mentalitet nameće – ulogu koja im se stoljećima kreira u Istanbulu i drugim zapadnim centrima, oni neće doći do potpune nacionalne afirmacije, a k tomu još bitnije; sve će biti umanjenije šanse za opstanak pod novim okolnostima uzdizanja zapadne desnice.
SDA mentalitet prihvata i naređuje Bosni ulogu Palestine, a Bošnjacima ulogu Palestinaca. Zbog toga se stvara sentiment prema identičnog sudbini u kojoj se Bošnjaci prepoznaju. Znamo da nakon palestinske faze slijedi andaluzijski epilog, ali to nepotističko-kriminalno-koruptivnoj organizaciji, što je uzurpirala bošnjački identitet, ne predstavlja problem. Jer, sve dok je novobegovski stalež miran i nahranjen, nema potrebe da se dugoročno razmišlja.
Nametanjem podaništva stvara se atmosfera lažne sigurnosti. Ta varljiva zaštita daje legitimitet aktuelnoj kriminalnoj klici, tvori oko nje auru bitnosti i neizbježnosti. Kroji klimu historijske uloge. Nažalost, pojava Naroda i Pravde je stvorila uslove da SDA mentalitet doživi preporod. To obnavljanje, oblačenje novog ruha neophodnosti, jeste produkt činjenice i očiglednosti da je NiP gora opcija po Bosnu i Hercegovinu. Biti manje gori u ovom društvu je nešto što ostvaruje izborni uspjeh.
Samo pokunjeno okretanje prema Ankari je, da apsolviramo, dobrovoljno stavljanje silkova Palestine na rukave bošnjačke košulje na geopolitičkim mapama i daskama. Bosna i Hercegovina kao ideja, kao država jednakih i ravnopravnih građana, ima neprijatelje u svojoj blizini, ona se mora odlučiti, izaći iz vakuma dvosjedne dezorijentisanosti, te izabrati najbolje moguće rješenje za nastavak svoga bivstvovanja. Potom, s obzirom na neprijateljsko okruženje i veliku mogućnost novih nasrtaja, Bosna i Hercegovina mora jačati svoj multietnički i multikonfesionalni identitet, ali pod samosviješću odbrane. Izaći iz modela Palestine, koju nam nudi i podvaljuje SDA mentalitet, te ući model Izraela. Percipirati realnost onako kako je percipira Izrael.
Bošnjački nacionalizam
Pogrešno bi bilo svrstavati SDA mentalitet pod kategoriju bošnjačkog nacionalizma. Nacionalizam u Bošnjaka je svoje oblike, tenzije, progresije i stavove počeo dobijati nakon genocida i masovnih zločina koji su se desili tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu. Počesto ovaj nacionalizam eskalira u nasilje i netrpeljivost prema drugom i drugačijem, bez obzira što su mu okviri i ideološke korice drastično pitomije od većine nacionalizama u okruženju. Ipak, nacionalizam u Bošnjaka je šira priča povezana sa otporom i strahom od nestanka, a o tome bi se dalo diskutovati i pisati. No, mentalitet organizacije zvane SDA ima posve drugo izvorište te sasvim drugačije potrebe.
Razlika između bošnjačkog nacionalizma i SDA mentaliteta je, između ostalih faktora, u potrebama. Bošnjački nacionalizam nastupa iz straha i otpora, ideološki, gdje počesto koketira sa fašizmom u zavisnosti od propagatora, dok SDA mentalitet svoje izvorište pronalazi u oportunizmu i pragmatizmu, neiskrenosti i licemjerju, a potrebe ove mentalitetske pojave su kriminal, korupcija, nepotizam i instant zadovoljenje potreba.
Jasno je da pod SDA mentalitet spadaju i NiP, NES, kao i blijedeća SBB atrakcija. Zapravo, radi se o režimskim anomalijama, sljedbenicima vlasti i moći, upakovanim u folije nacionalizma i islamskih vrijednosti, čisto zbog lažiranja legitimnosti koruptivnih djelovanja. U pitanju je identična brojka ljudi koja slijedi pobjednike; da je drugi režim u pitanju tada bi i folije, odnosno uniforme bile drugačije. Suština se ne mijenja.
Sljedbenici
Tu individualizam ne postoji. Sve je podređeno pokvarenom kolektivu. Svi sljedbenici znaju da je kolektiv iskvaren, ali to su pravila aktuelnog vremena i ta mjerila se slijede. Dakako, ovo je jedan od prepoznatljivih simptoma fašizma: prihvatanje realstanja, potom bespogovorno slijeđenje nametnutih normi. Ne možemo reći da je SDA mentalitet fašistički, ali definitivno je izgrađen i nadahnut sa osobinom fašizma.
“Kud svi Turci tu i mali Mujo”; poslovica koja kontinuirano nanosi veliko zlo Bošnjacima, režući u njima revolt sa blokadom individualnih posebnosti; praveći od njih slijepe sljedbenike bilo kojeg režima. SDA mentalitet je naslijedio degenerisanu masu iz minulih režima. Svaka autokratska ruka će ovu masu imati na svojoj strani, bez obzira na eventualnu nepravdu koju će nad istom tom masom činiti. Ta masa, ili od milja narod, prihvatiti će sve restrikcije i nelogičnosti u slavu prihvatanja realstanja novoga vremena.
Da bi se promijenilo nametnuto pagansko pravilo o ne davanju otpora kriminalnoj vlasti, potreban je preodgoj demokratskim vrijednostima i osvještenjem o ljudskim pravima. Ljudi na ovim prostorima ne znaju šta su demokratske vrijednosti. Neobrazovanje jeste problem. Ali, budimo realni, krivicu za degenerisanje ovoga naroda imaju i mnogi NGO telali potpomognuti i inspirisani pojedinim zapadnim ambasadama; oni propagiraju, blago rečeno, nametanje nedemokratskog ustrojstva u ovoj državi.
Sljedbenici SDA mentaliteta vremenom postaju sve pokvarenije jedinke. Odgajaju djecu, da budu ljigavci, licemjerne pojave koje prvo moraju lagati sebe da bi ispravno varale društvo. Nemaju solidarnost, sem za stanovnike svoje teritorijalne zajednice. Neiskrenost smatraju mudrošću. Napuštaju režim tek kada osjete slabost tog mehanizma. Odlaze od SDA tek kada zamijete da se tu ne mogu profilirati niti ostvariti materijalnu dobit koju žele. Prelaze u SDA hibride poput NiP-a i NES-a samo zbog veće mogućnosti za ličnu korist. Cilj je uvijek samo vlast, odnosno održavanje stečenih pozicija. Nikada sljedbenik neće učiniti dobro za kolektiv ako se neće okoristiti.
Podanici opisanog mentaliteta su savršene uhode željne dokazivanja višim činovnicima unutar hijerarhije. Oni su svoje stavove dali na korištenje kolektivu. Oni nemaju snagu da iznesu misao van matrice. Oni su nejaki umovi što se plaše samostalnosti u tako prostoj radnji kakva je razmišljanje. Oni su, iz straha svoga, opasne marionete spremne da za bolji položaj u lancu ishrane počine bilo kakav vid nasilja.
Oni nisu
Pored gole suštine i vanjštine svjetonazora opisanog u rečenicama iznad, oni – ponovo ne mogu biti u istoj ravni sa tendencijama koje reflektiraju srpski i hrvatski nacionalizam. U pitanju su separatističke ideologije, produženi instrumenti imperijalnih aspiracija iz okruženja, koje su imale, sjetimo se, svoje vrhunce tokom devedesetih godina. SDA mentalitet je subverzivan samo kao korisni idiot dva spomenuta separatizma. Doduše, u lobanji korisne lude ovaj um se potpuno namjestio.
