Kako HDZ političari igraju s političkim predstavnicima iz Sarajeva? Igraju korak po korak, stolica po stolica, dan po dan, institucija po institucija, ministarstvo po ministarstvo, mic po mic i manevarski prostor bosanske politike je smanjen. Gotovo da nema više zraka, ni mjesta da se odahne. Stalno je presing i presija. Sarajevski političari naivno vjeruju da će se “neprijatelji Bosne umoriti” i stati. Ali, ne staju, niti namjeravaju stati.
Piše: Senadin LAVIĆ Slobodna Bosna
Stalno i predano ispostavljaju nove zahtjeve – “mali prst, prstenjak, srednji prst, kažiprst, palac, šaka, ruka, tijelo, glava – sve.” Taktika je vrlo prosta – zasuti Sarajevo s bezbroj zahtjeva i prigovora koji su neustavni, nenormalni i nehumani, te onda razglasiti ugroženost i sukob na “civilizacijskoj” ravni. Ako ne ide po planu zahtjeva, onda se brzo organizira ucjena i blokada institucija sistema. Tako se dobije “zarobljena država” kao sredstvo antibosanskih politika. Država finansira vlastite rušitelje koji guše parlamente i demokratiju tendirajući ka očitom zastoju i nefunkcionalnoj vlasti.
SH politika u Bosni više ne skriva da koordinirano igra 2 : 1 protiv bosanskih politika i zato bi joj odgovaralo kada ne bi bilo OHR-a, stranaca u Ustavnom sudu, EUFORA i NATO blizine. Mogli bi komotno i efikasno preglasavati razbijenu vojsku sarajevskih taština i političkih diletanata. U tom sklopu HDZ se nudi kao “predvodnik europskog puta Bosne”, što zvuči euforijski obećavajuće, a ustvari radi se o podlom pokušaju da se aparthejdska politika HDZ-ovih operativaca objektivira kao “treći entitet” čime bi se ujedno definirao i “bošnjački entitet” ili “neka teritorija za muslimane”. Ovakav scenarij jasno pokazuje da ni HDZ više ne stoji iza Dejtonskog sporazuma i da je pokrenut, već odavno, projekt izgradnje “hrvatske” teritorije na tlu Republike BiH kao Tuđmanova vizija nacionalne politike Hrvatske.
“Treći entitet” se medijski plasira na sve srane kao jedna normalna priča i tako se pokušava normalizirati nešto što je nenormalno, protivustavno i neprihvatljivo. Istovremeno se podvaljuje priča da “Hrvatima biraju člana Predsjedništva”, da samo treba slijediti “dogovor tri naroda” i “da Bosna nikada ne može biti građanska država”. Antibosanska organizirana sabotage ubacuje “drvene klompe” u sistem i oštećuje njegove dijelove s ciljem potpunog zaustavljanja rada. Pravljenje kvara na političkom “mehanizmu” vodi u zastoj, u nefunkcionalno iščekivanje, u nered, u pad sistema. Tako je hajdučija postala organizirana politička ideja i grupacija koja ne zna ništa drugo nego nanositi štetu političkom poretku. U tom sramnom mutljagu pojavljuje se Bureau of sabotage (Biro za sabotažu), kao u djelima pisca Franka Herberta, koji iznutra kao korozija nagriza sistem i ruši svaki poredak. Namjerno plansko sabotiranje političkog poretka i nepoštivanje vladavine pravo vodi u nered, anarhično odnošenje među ljudima i opću anomiju. Pritom, političari i sveštenici truju mase svojim skarednim “propovijedima”
Cinički posmatrači, sijede brade koje su zadnjih trideset godina savjetodavno “šaputale” liderima, nisu spremni preuzeti odgovornost za ćorsokak u koji su doveli političku orijentaciju. Nesposobni politički trutovi bi nastavili svoju autodestrukciju, a da neko drugi preuzme odgovornost i predloži “društveni model” u kojem bi oni i dalje “jahali”, “jezdili” kroz noć u kojoj su sve krave crne, a svi koji drugačije misle su izdajnici i budale koje ne razumiju povijesnu zbilju. Oni i dalje obmanjuju javnost tvrdeći da će sve biti dobro kada potpuno nestane skeptičkih prigovora i kritičke misli među Bošnjacima i Bosancima! “Svi moraju prihvatiti “realnost” i prestati postavljati pitanja”, poručuju.
Neodgovorno brbljanje, nametanje spornih semantičkih rješenja (građanin srpske/bošnjačke “nacionalnosti”!?), autogetoizacija, nepoštivanje logike, permutacija etničkog u nacionalno, nadređivanje etnije državi (iza sh etnije u Bosni stoji nacionalna politika Beograda i Zagreba), potiranje proporcionalnosti u vlasti i negiranje demokratije. Nameće se pitanje: ko je odustao od građanske Bosne? Odgovor je sasvim jasan: etnofašisti i antibosanske političke snage. Pa, to nije ništa novo, ne iznenađuje razumne. To se znalo i bez očitovanja. Zato Slaven Kovačević s antifašističkom ideološkom matricom predstavlja smetnju onoj politici HDZ-a koja hoće “dogovor naroda” na način kako je to planirao Tuđman iz svoje pseudokolonijalne, a u suštini, provincijalno-balkanske perspektive malobrojnih naroda koji razvijaju mit o svojoj povijesnoj ulozi, značaju i superiornosti. Tužno je, dakle, saznanje da Hrvatska nema nikakve druge politike osim “brige” za uspostavljanje “trećeg entiteta” u Bosni, dok istovremeno D. Čović poručuje: “Čuvajte Rs”.
Uz ovo je bitno imati naumu da priča o “trećem entitetu” dolazi preko hrvatskih političara i propagandista kao što je došlo i do agresije na Republiku BiH. Nikada Srbija i Hrvatska ne bi smjele napasti na Bosnu i izvršiti zločine nad civilima da nisu imali jasne “znakove” pojedinih dijelova internacionalne zajednice. I danas je riječ o istom procesu. Agresiju mogu organizirati i sprovesti samo agresivne države sa svojom vojnom silom – nikada to ne rade narodi ili pojedinci. Ovim se približava uvidu da su na Bosnu agresiju osmislile i izvršile organizirane agresivne državne forme, Srbija i Hrvatska. Na Pale nisu mogle doći haubice i tenkovi s Marsa, opsadu Sarajeva nisu postavili vanzemaljci, genocid u Srebrenici nisu izvršili nepoznati ljudi i tim redom. Znano je apsolutno ko je bio “kolovođa” zločina i gdje su danas osuđeni ratni zločinci.
Odgovori na “dire straits” u Bosni, na provalije koje su pravljenje zadnjih 30 godina, moraju prvo ponuditi oni koji su najodgovorniji za ovo što se događalo i u čemu su učestvovali kao političari, sveštenici, lažni patrioti, direktori, ministri, profesori, organizatori, propagandisti, “nacionalni” lideri, “vjerski” poglavari i ostalo. Trenutna politička situacija jasno se prepoznaje u bezidejnom i ahistorijskom nuđenju mitomanijskih naracija koje ne osiguravaju program (viziju) za budućnost, nego sve vode u daleku prošlost.
Kategorički sud u logici kazuje da su subjekt i predikat povezani bezuvjetno (S je/nije P). Bošnjački sensus communis je bosanski! To kazuje da kategorematski izraz (… bosanski) pomaže da se subjekt povijesti (politička partija, neka društvena grupa, etnička zajednica ili nadareni pojedinci u timu) bitno definira, usmjeri i koncentrira oko svoga smisla postojanja. Mitovi ne pomažu kada se povijesnim tokom nalaže neophodnost vladavine prava i demokratija! Bosanska nacionalnost je objedinjavajuća.
Prije 34 godine, na današnji dan, 22. maja 1992. godine Republika Bosna i Hercegovina je postala 177. članica Organizacije Ujedinjenih Nacija (OUN). Time je Bosna postala subjekt internacionalnih odnosa i ostvarila dugi san iz 19. stojeća da bude samostalna i suverena država.
