Donald Trump pokušava predstaviti mogući dogovor s Iranom kao veliku diplomatsku pobjedu i put ka brzom završetku rata, ali sve više analitičara upozorava da bi Washington mogao završiti upravo tamo odakle je krenuo – uz sporazum vrlo sličan onom koji je Trump prije nekoliko godina srušio.
U središtu pregovora ostaje isto pitanje koje je i pokrenulo novu eskalaciju: iranski nuklearni program i kontrola obogaćivanja uranija. Međutim, nakon višemjesečnog sukoba, geopolitička ravnoteža više nije ista kao 2015. godine, kada je administracija Barack Obama postigla nuklearni sporazum s Teheranom.
Washington traži izlaz iz iscrpljujućeg sukoba
Vojni analitičari procjenjuju da američka administracija sada pokušava pronaći model povlačenja koji bi politički mogao biti predstavljen kao uspjeh. Problem za Washington je što Iran danas pregovara iz znatno tvrđe pozicije nego prije deset godina.
Prema procjenama stručnjaka, novi sporazum vjerovatno neće donijeti dramatično drugačiji okvir od prethodnog nuklearnog dogovora, uprkos pokušajima Bijele kuće da ga predstavi kao “jači” i “povoljniji”. Razlika je u tome što je Teheran nakon rata pokazao da raspolaže daleko ozbiljnijim sredstvima pritiska nego ranije.
Hormuški tjesnac postao iransko najjače oružje
Najveća promjena u odnosima snaga dogodila se u Hormuški tjesnac, gdje je Iran demonstrirao koliko brzo može destabilizirati globalne energetske tokove.
Blokada i napadi na brodove izazvali su ozbiljne poremećaje na tržištu energenata i pokazali da Teheran posjeduje instrument kojim može izvršiti pritisak ne samo na SAD, već i na svjetsku ekonomiju. Upravo je taj faktor, prema procjenama analitičara, natjerao Washington da redefinira svoje ciljeve i smanji očekivanja od vojne kampanje.
Rat je oslabilo Iran, ali nije uklonio prijetnju
Iako su američko-izraelski udari ozbiljno oštetili iransku vojnu i nuklearnu infrastrukturu, stručnjaci upozoravaju da to ne znači trajno uklanjanje nuklearne prijetnje.
Ključni strah Zapada sada nije samo domaći iranski razvoj programa, već mogućnost da zemlje poput Rusija ili Sjeverna Koreja u budućnosti pruže Teheranu tehnologiju, materijale ili logističku podršku za obnovu kapaciteta.
Pobjeda ili političko spašavanje?
Trump insistira na narativu o “velikom vojnom uspjehu”, ali rastuća žurba da se rat završi otvara pitanje da li Bijela kuća pokušava proglasiti pobjedu prije nego što sukob preraste u dugoročnu stratešku iscrpljenost.
Upravo zato potencijalni sporazum s Iranom sve manje izgleda kao historijski zaokret, a sve više kao pokušaj da se iz konflikta izađe uz minimalnu političku štetu – čak i po cijenu povratka modelu koji je Washington nekada odbacio kao loš i neefikasan.
