Kako kaže čuvena fraza: ljudi ili umru kao heroji, ili požive dovoljno dugo da postanu zlikovci. Tako je bilo i sa Rambom, koji je kasnije postao seksualni predator i napasnik. A baš je to tema današnje kolumne.
Piše: Dušan PAJOVIĆ CdM
Svi već, vjerujem, znate što se desilo. Prije tri godine, tik poslije njene mature, učenicu Gimnazije „Slobodan Škerović“ je seksualno uznemiravao njen dotadašnji profesor Radoman Čečović porukama čiji sadržaj nemam obraza ni da citiram. Nakon što je učenica prijavila direktorki šta se desilo, profesor je rekao da se, eto, malo „preigrao riječima“. Direktorka u tome nije viđela neki veći problem, obzirom na to da mu je jedina kazna bila 30 odsto manja plata za taj mjesec.
Premotavamo do današnjeg trenutka u 2024. godini, kada je mlada Sara Vujisić javno iznijela sve što se izdešavalo. Zemlja se digla na noge, a Čečović je hitno uzeo bolovanje zbog „psihofizičkog stanja u kojem se nalazi“.
Juče je bila i pres konferencija direktorke Biljane Vučurović. Svi smo očekivali osudu zločinca i najavu njegovog otkaza, ali to se nije desilo. Da ne morate sve da čitate, prepričaću vam ja: direktorici je kriva žrtva koja slučaj nije prijavila policiji, njen otac koji je šatro nije podržao, zakoni koji navodno ne omogućavaju da direktorica išta uradi, ali i DPS koji ga je, kako implicira, zaposlio. Nepo-direktorka, inače supruga četno-rokera Jovana Vučuroviča, je svima nama objasnila kako je ova akcija organizovana lično protiv nje, da bi se njoj crtala meta.
Nada se direktorka kao žena, da će je partija i bratija nagraditi što lijepo štiti patrijarhat, pedofile i nasilnike, pritom štiteći svoje udobno mjesto u fotelji. Sve kroz prirodni mozaik autoviktimizacije i kvazi-ugroženosti.
Tako smo došli do toga da je ovo sve organizovano protiv nje lično od strane DPS-a, duboke države, CIA-je, Vatikana, NASA-e… Svi su krivi samo nije pedofil i ona koja ga 3 godine drži na poziciji đe je u svakodnevnom kontaktu sa drugim djevojčicama. Istim djevojčicama kojima su sada pokazali da sistem neće stati u njihovu odbranu ako i same postanu žrtve.
A ođe ima još mnogo stepenica do dna. Dakako, onih stepenica koje gledamo odozdo, iz sluzavog podruma gadosti. Profesori, koji su prisustvovali konferenciji su, kako dolikuje skupini sitno-buržoaskih ulizica – zdušno aplaudirali direktorki. Čak su i presretali novinare i novinarke da im poruče da je u pitanju politička smicalica.
I onda se ljudi pitaju kako je Njemačka država potonula u nacizam tridesetih godina prošlog vijeka… Kako su makar ti intelektualci ćutali ili podržavali mračnu stranu. Eto, ako se i dalje pitate, upalite pres konferenciju od juče. Aplaudirali su iz prvih redova. Zarad fotelja i sitnih interesa prethodno pomenute još sitnije buržoazije.
Sve crvene linije su pređene, a ako je tačno ono što je Simone de Beauvoir napisala u „Drugom polu“, da bilo koja opresija kreira ratno stanje – onda je ovo već nuklearna katastrofa.
Zbog toga, baš kao i tada moralno neupokojeni Rambo, smatram da sada ne trebamo „zabavljati biračko tijelo“ tekstovima koji se bave ičim drugim. Ostalo je samo pisati, govoriti i djelovati o slučajevima nasilja. I ništa drugo nema smisla.
Znam da bi mnogi čitaoci danas radije čitali o dnevnoj politici, ali treba da znate da vam đecu po učionicama napadaju pedofili koje štiti sistem.
U petak je protest ispred Gimnazije “Slobodan Škerović”. Pa vi vidite što vam je činjeti.
