Iran je jasno stavio do znanja da nuklearni pregovori sa Sjedinjenim Državama mogu imati samo jednu polaznu tačku: pravo na obogaćivanje uranijuma nije predmet trgovine. Poruka iz Teherana stigla je u trenutku kada američka pomorska udarna grupa demonstrativno ulazi u regionalne vode, a unutrašnje prilike u Iranu potresaju najdublji nemiri u posljednjih pola stoljeća.
Ministar vanjskih poslova Abas Arakči odbacio je ideju „nultog obogaćivanja“ kao politički neprihvatljivu, naglasivši da se iranski nuklearni program može razmatrati isključivo u okviru suverenog prava i međunarodnih sporazuma. Za Teheran, obogaćivanje nije samo tehničko pitanje energetske politike, već simbol nezavisnosti, dostojanstva i otpora vanjskom diktatu.
Pregovori u Omanu, prvi ozbiljniji diplomatski kontakt nakon mjeseci eskalacije, održani su u atmosferi otvorene prijetnje. Washington je istovremeno pojačavao vojno prisustvo, uvodio nove sankcije na iranski izvoz nafte i slao poruke „mira kroz snagu“, dok je američki predsjednik Donald Trump javno razmatrao vojne opcije, posebno u kontekstu brutalnog gušenja protesta u Iranu.
Ti protesti, najveći od Islamske revolucije 1979. godine, razotkrili su duboku unutrašnju krizu režima. Prema navodima organizacija za ljudska prava, represija je odnijela hiljade života, a slike ubijenih demonstranata dodatno su internacionalizirale iransko pitanje. U tom kontekstu, nuklearni program postaje i sredstvo spoljnopolitičke konsolidacije – signal da pritisak neće proizvesti povlačenje, nego ukrućivanje stavova.
Uprkos oštroj retorici, ni Washington ni Teheran nisu zatvorili vrata pregovorima. I američki i iranski zvaničnici priznaju da razgovori nisu propali i da postoji minimalan zajednički interes za nastavak dijaloga. Analitičari Međunarodne krizne grupe ocjenjuju da obje strane testiraju granice mogućeg kompromisa, svjesne da potpuni slom pregovora povećava rizik od direktnog sukoba.
Istovremeno, regionalna dimenzija krize se zaoštrava. Izrael, koji iranski nuklearni program smatra egzistencijalnom prijetnjom, otvoreno zagovara tvrđu liniju i najavljuje odlučan odgovor na svaki iranski napad. Najavljeni sastanak izraelskog premijera Benjamina Netanjahua i Donalda Trumpa dodatno naglašava da se pregovori s Iranom vode pod sjenom mogućeg rata.
Iran, s druge strane, poručuje da je spreman na „umirujući sporazum“, ali ne i na razgovore o raketnom programu ili odricanje od obogaćivanja. Time Teheran jasno definiše svoju crvenu liniju: kompromis je moguć, ali kapitulacija nije.
U tom sudaru diplomatije i sile, nuklearni dosje više nije samo pitanje centrifuga i inspekcija, već test globalnog poretka – i granica do kojih pritisak može ići prije nego što preraste u otvoreni sukob.
