Iran je signalizirao spremnost da obnovi nuklearne pregovore sa Sjedinjenim Državama, ali je istovremeno jasno povukao crvene linije oko svog raketnog programa i odbrambenih kapaciteta, poručivši da o tim pitanjima nema i neće biti razgovora.
Poruke iz Teherana dolaze u trenutku kada se regionalna diplomatija ubrzano aktivira, nastojeći da spriječi direktnu konfrontaciju Irana i SAD-a, dok američki predsjednik Donald Trump pojačava retoriku i vojne prijetnje.
Govoreći 30. januara u Istanbulu, iranski ministar vanjskih poslova Abas Arakči izjavio je da je Teheran spreman da se vrati za pregovarački sto s Vašingtonom, ali isključivo pod, kako je rekao, „fer i ravnopravnim uslovima“.
Na zajedničkoj konferenciji za novinare sa turskim ministrom vanjskih poslova, Arakči je naveo da je Iran otvoren za mjere „izgradnje povjerenja“ u vezi s nuklearnim programom, ali je istovremeno povukao jasnu granicu: vojna doktrina Irana, uključujući raketni arsenal, nije predmet pregovora.
„Odbrambeni kapaciteti i rakete Islamske Republike Irana nikada neće biti tema bilo kakvih razgovora“, poručio je Arakči, dodajući da trenutno ne postoje planovi za direktne pregovore sa Sjedinjenim Državama.
Ovakve izjave dolaze u osjetljivom trenutku, dok se diplomatske aktivnosti širom Bliskog istoka intenziviraju u pokušaju da se obuzda spirala eskalacije između Teherana i Vašingtona.
Turski predsjednik Redžep Tajip Erdoğan, u telefonskom razgovoru s iranskim predsjednikom Masudom Pezeškijanom, ponudio je Ankaru kao potencijalnog posrednika između Irana i SAD-a. Prema saopćenju iz Erdoğanovog kabineta, Turska je izrazila spremnost da doprinese smanjenju tenzija, nakon čega je istog dana uslijedio i lični susret Erdoğana i Arakčija.
Iran je saopćio da je predsjednik Pezeškijan tom prilikom naglasio da bi uspjeh bilo kakvih pregovora zavisio od odustajanja od „ratnih i prijetećih akcija u regionu“.
Međutim, analitičari upozoravaju da ovakva retorika ne predstavlja suštinsku promjenu iranske pozicije, već kontinuitet dugogodišnje krutosti.
Ali Vaez, direktor iranskih projekata pri Međunarodnoj kriznoj grupi, ocjenjuje da se pregovarački stav Teherana nije promijenio još od početka 2025. godine, uprkos rastućem pritisku iz Washingtona.
„Islamska Republika nije ni sposobna niti voljna da nauči kako da se nosi s Donaldom Trumpom“, izjavio je Vaez za Radio Farda Radija Slobodna Evropa, podsjećajući da su brojne zemlje – od NATO saveznica do regionalnih aktera – prilagodile svoje pristupe Trumpovom transakcijskom pregovaračkom stilu kako bi zaštitile vlastite interese.
Trump je, s druge strane, dodatno zaoštrio ton. Dana 29. januara izjavio je da Iran mora obustaviti nuklearni program i prestati „ubijati demonstrante“, tvrdeći da su ti zahtjevi već preneseni iranskim vlastima.
Dva dana ranije najavio je da se prema Iranu kreće „masivna armada“, upozoravajući da bi mogao djelovati „brzo i bijesno“ ako procijeni da je to neophodno, uz poruku da se i dalje nada „fer dogovoru“ koji bi spriječio Iran da dođe do nuklearnog oružja.
Njemački politički analitičar Mehran Barati smatra da Washington ne teži jednom odlučujućem vojnom udaru, već dugoročnoj strategiji postepenog slabljenja Islamske Republike.
„Sjedinjene Države djeluju korak po korak, s ciljem da oslabe establišment“, rekao je Barati za Radio Farda, navodeći da kombinacija vojnog pritiska, finansijskog nadzora nad iranskom imovinom u inostranstvu i koordiniranih diplomatskih poteza ukazuje na pokušaj nametanja promjena iznutra.
Barati je skeptičan da tursko posredovanje ili slične regionalne inicijative mogu spriječiti novu eskalaciju. Prema njegovim riječima, regionalni akteri prvenstveno djeluju vođeni vlastitim interesima – strahom od izbjegličkih talasa i šire destabilizacije – a ne vjerom da će Teheran promijeniti svoje ponašanje.
„Svi su ušli u ovu priču sa sopstvenim ciljevima“, rekao je Barati. „Ne vjerujem da je moguće spriječiti novu konfrontaciju.“
Sličnu ocjenu dijeli i Vaez, koji upozorava da su i Washington i Teheran zaglavljeni u političkom ćorsokaku. Trumpova strategija, kaže on, oslanja se na maksimalan pritisak, nakon čega je spreman da prihvati i ograničene ustupke, proglašavajući ih velikom pobjedom.
„Problem je što ne postoji dobra opcija – ni za Sjedinjene Države, ni za Islamsku Republiku“, zaključuje Vaez, ocjenjujući da trenutna dinamika obje strane ostavlja u pat-poziciji, s visokim rizikom daljnje eskalacije.
