Davor Gjenero, politolog i neovisni analitičar, u intervjuu za Slobodnu Bosnu govorio je o odjecima Minhenske sigurnosne konferencije i bosanskohercegovačkoj delegaciji koja je prisustvovala jednom od najvažnijih političko-sigurnosnih skupova u Europi ove godine.
Razgovarali smo i o potezima članice Predsjedništva BiH Željka Cvijanović, o politici Milorad Dodik, kao i o mogućim raspletima na oktobarskim izborima u Bosni i Hercegovini.
Koliko je važno što su predstavnici BiH sudjelovali na sigurnosnoj konferenciji u Münchenu i kakav je vaš komentar onoga što je do sada viđeno?
Lani je delegacija BiH bila jedna od najvećih, a vrlo je vjerovatno da je tako bilo i ove godine. Kako su krajem godine opći izbori, za dio članova ove iznutra podijeljene i nekoordinirane delegacije ovo je bila posljednja prilika za pojavljivanje na najvažnijoj godišnjoj sigurnosnoj raspravi koju organizira njemačka diplomacija. Nažalost, čini se da se osim veličine delegacije malo toga može smatrati stvarnim učinkom njenog sudjelovanja.
Konferenciju je obilježilo globalno preslagivanje snaga, pokušaj Evropske unije da se sigurnosno emancipira od SAD-a, kao i nastojanje američke administracije da ublaži napetosti unutar euroatlantskog prostora. U takvom kontekstu, male države nemaju realan prostor za nametanje, već samo za jasno pozicioniranje. BiH je mogla poslati jasnu poruku o svom evropskom i euroatlantskom identitetu – ali to se nije dogodilo.
U Münchenu su se pojavile i fotografije političara koji „love” susrete po hodnicima. Šteti li to međunarodnom ugledu BiH?
To je PR strategija koju su funkcioneri iz manjeg entiteta preuzeli od svog političkog mentora, Aleksandar Vučić. Ti potezi su namijenjeni domaćem biračkom tijelu, a ne međunarodnoj zajednici. Hodničko presretanje uz kamere ne gradi kredibilitet. Iako često izaziva podsmijeh, dugoročna šteta nije dramatična – jer, realno, BiH danas gotovo da i nema političke aktere koji bi bili ozbiljni sagovornici međunarodnim partnerima.
Najgore je, međutim, što se cijelo izaslanstvo zbog takvog ponašanja percipira jednako, a pritom ostaje potpuno nejasno kakav je stvarni doprinos ostalih članova delegacije evropskoj sigurnosnoj raspravi.
Je li se Dodik preračunao nastavkom secesionističke politike nakon ukidanja američkih sankcija?
Dodik ponovno hoda po ivici. Sankcije su ukinute pod vrlo jasnim uvjetima, među kojima je bilo i odustajanje od secesionističke retorike. Njegov politički manevarski prostor je sužen, a ideja da se nametne kao energetski ili geopolitički faktor u korist Rusije odavno je propala. Bez obzira na eventualne promjene u američkoj politici, prostor za opasne geopolitičke avanture na Balkanu je sve manji.
Može li se Crna Gora oduprijeti pritiscima iz Beograda?
Crna Gora je i dalje daleko od „krupnih koraka” prema EU. Unutrašnje podjele, utjecaj velikosrpskih i proruskih aktera te slabosti pregovaračkog tima ozbiljno usporavaju proces. Jedini izlaz je formiranje stabilne proevropske parlamentarne većine i fokusiranje isključivo na reformski proces, jer bez toga završetak pregovora nije realan.
Je li sada pravi trenutak za punu euroatlantsku integraciju BiH?
Poruku treba prije svega uputiti domaćim političkim elitama. Bez unutrašnjeg konsenzusa i stvarne političke volje, nema integracije. BiH ima kapacitete – problem su političke elite koje te kapacitete blokiraju. Članstva bez pune pripreme više neće biti, i BiH se ne bi smjela zadovoljiti nikakvim polurješenjima.
Kakve šanse imaju Martin Raguž i Slaven Kovačević na izborima za Predsjedništvo BiH?
Martin Raguž je ozbiljan političar i ustavni patriot, jasno opredijeljen za evropski i euroatlantski put BiH. Njegova eventualna kandidatura bila bi važan signal političke pluralizacije među Hrvatima u BiH. Slaven Kovačević, s druge strane, predstavlja produžetak političkog modela koji je iscrpljen i koji je proizveo duboko nepovjerenje unutar Federacije.
Je li povlačenje blokade oko Južne plinske interkonekcije znak promjene politike HDZ-a BiH?
Konsenzus je postignut pod snažnim međunarodnim pritiskom. To pokazuje da domaće elite same nisu bile sposobne postići dogovor o strateškom interesu države. Iako projekat smanjuje dio suvereniteta, u praktičnom smislu donosi stabilizaciju plinskog i elektroenergetskog sistema, što je u ovom trenutku ključna dobit.
DAVOR GJENERO: Thompson, Plenković i ‘duboka crkva’: Koncert kao politički test
