Bosna i Hercegovina je dokaz da se demokratija može razboliti. Mostar je primjer ranjenog grada koji dat u ruke nadriliječnicima, iz međunarodne zajednice, anemično hropti u sivilu nacionalizma vladajućih struktura. Građanima je uskraćeno pravo da mogu glasati. Zapravo, glasati se može, ali pitanje je kako se ubacivaju naprintani listići te ko sve broji glasove. Demokratija je tu, no ona je samo hologram, ljuštura koja se licemjerno koristi za cementiranje autokratske vlasti.
Ipak, postoje i koloritne pojave u magluštini kartelizirane stvarnosti našeg društva: Elvis Eko Redžić jedan je od glasova koji progovaraju suprotno ustaljenim narativima. Riječ je, prije svega, o aktivisti za ljudska prava, predsjedniku društva obrtnika, borcu protiv nacionalizma, ali i o bivšem kandidatu za gradonačelnika grada Mostara na minulim lokalnim izborima.
Zadnjih par mjeseci se sve više intezivirala priča oko izmijena Izbornog zakona. Sve je jasnije kako međunarodna zajednica indirektno naginje prema etničkom konceptu, da li takav pristup, prema vašem mišljenju, se zapravo ogleda prema rješenju kakvo je viđeno na pitanju Mostara?
Predstavnici SDA i HDZ-a, Izetbegović i Čović, iznudili su garanciju od ambasadora kvinte da će dobiti podršku ako potpišu izbore u Mostaru. I tu je sve krenulo nizbrdo. Desila se prljava trgovina preko leđa svijeta na rubu egzistencije. Tu se prvi put javno primjetilo da niti zvaničnici međunarodne zajednice nisu imuni na korupciju. Izbori u Mostaru su bili crni obraz Evrope: Sattler, Nelson, Field su upisali izbore u Mostaru u svoj CV kao najveći uspjeh u BiH. Za ovaj dogovor su građani Mostara platili visoku cijenu a sve su prilike da će uskoro platiti visoku cijenu i naša država. Izetbegović i Čović su u Mostaru dobili dvotrećinsku većinu jer strani dužnosnici ne bi mogli upisati uspjeh održanih izbora da nisu prešutili lopovluk na izborima od strane svojih partnera, zato što bez dvotrećinske većine nema bitnih odluka u vijeću. Ovaj dogovor će obične građane puno koštati u narednim godinama, a još više državu, ako se implementira ono što su potpisali Izetbegović i Čović u paketu sa izborima u Mostaru.
Jasno je da kao društvo i država imamo problem za izbornim zakonodavstvom, što je širok pojam, relativno, u zavisnosti da li taj pojam definira vlast ili opozicija. E, sad, šta je po vama suština problema oko Izbornog zakona?
Suština problema Izbornog zakona je u tome što se ni postojeći ne poštuje i dozvoljavaju se očigledne manipulacije na izborima. Imamo oko 20 fiktivnih stranaka koje služe etnonacionalističkim grupacijama da zauzmu što više biračkih odbora i sa tim kontrolišu što više biračkih mjesta da bi brojali po slobodnoj volji i krali volju građana, zato imamo za posljedicu nesrazmjerno stanje na papiru i na terenu. To za rezultat ima urušavanje povjerenja građana u sistem te za konsekvence imamo odbijanje glasanja jer građani vide očiglednu krađu izbora i ne žele da budu budale. Odnos vladajućih prema demokratiji je neiskren. Ovde nije riječ o demokratskim liderima, ljudi iz ove zemlje bježe zbog sve prisutnijeg osjećaja autokratske stege. Prije svega se mora izliječiti suština ovako kompleksnog problema: moramo poštovati postojeći Izborni zakon, ali se moramo i naučiti demokratskim procesima i transparentnosti, bez ovih prioriteta ovo društvo će sve više i više da tone.
Vi ste podnijeli krivičnu prijavu protiv CIK-a?
Kao kandidat na izborima u Mostaru sam doživio mnoge nepravilnosti gledajući izborni inženjering. Kao učesnik izbora vidio sam da je na 20 mjesta pokradena izborna volja građana i podnio sam krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH protiv CIK BIH i njihovog predsjednika zbog zloupotrebe položaja i ovlasti. Mislim da su najodgovorniji za lopovluk na izborima, jer su oni ti koji raspisuju izbore i vrše monitoring istih. Na jednom glasačkom mjestu je nosilac liste HDZ BiH dobio 353 glasa, a njegovih 17 kolega na listi 0 glasova. To je za mene bilo frapantno, skandalozno. Mene lično su prevarili na foru da su mi tražili da ispravim ispravnu listu, gdje je moj bivši predsjednik Amer Bekan pogrešno ispravio i više nisam imao pravo na žalbu. To su siledžijski potezi zbog kojih sam izgubio kao nosilac liste svojih 12 kandidata, te sam tom nepravdom izgubio svaku šansu za povoljan rezultat.
Da se ponovo vratimo na Izborni zakon, što je, složiti ćemo se, ključno pitanje za kvalitetno kanalisanje demokratije. Kompleksnost problema se reflektuje i u činjenici da smo svjedoci i diplomatske agresije iz određenih centara moći na BiH?
Strani emisari su pokrenuli diplomatsku agresiju na Izborni zakon, iako po zakonu se ne može mijenjati izborno zakonodavstvo u izbornoj godini – i oni su toga svjesni, a ovo sve što rade sve više liči na ispitivanje snaga na terenu i traženje partnera za naredne četiri godine mandata. Meni ovo najviše djeluje kao cjenkanje na pijaci, tužni prizori tmurne svakodnevnice. Domaći političari se bore da se uvale, doslovno, strancima kako bi mogli imati garanciju za neki bolji rezultat. Pijaca na kojoj se kusura životima običnih ljudi. Ovo stanje u društvu se jednostavno mora mijenjati.
ELVIS EKO REDŽIĆ ZA PROGLAS: Bosna i Hercegovina je pobijedila prvu rundu!
U svojim javnim istupima često spominjete da zapravo Bakir Izetbegović nema legitimitet da predstavlja pola države?
Dovoljan je Izetbegovićev navodni amaterizam svim razumnim ljudima, oko tužbe protiv Srbije za genocid, pa da vidimo kako je čovjek izdajica i naroda i države. Izaći na televiziju i reći: ja sam pogriješio u vezi tužbe – i misliti da je to dovoljno (!?), da zavara narod bez ikakvih političkih posljedica; potcjenjivanje je inteligencije naroda sopstvenog. Davanje Doma naroda u ruke HDZ-u i SNSD-u je poklon neprijateljima koji nema cijenu po narod Bosne i Hercegovine. Zaštita premijera Federacije i članova stranke zbog očitog kriminala i sudskog procesuiranja trgovinom u pravosuđu stavljanje je stranačkih interesa ispred naroda i države, pa to je, ljudi moji, neoprostivo. Sve ovo je i više nego dovoljno da sumnjamo u izdaju države na identičan način kako je izdat Mostar i Hercegovina.
