Politička klima koju je u Bosni i Hercegovini generirao Milorad Dodik polako poprima završne obrise i u zemljama Evropske unije. Situacija se kristališe kako se zemlje svrstavaju na stranu određene politike. Dok jedni žele žestoke sankcije za destruktivce iz RS-a, drugi ih svim silama brane.
Godinama se piše i izvještava o štetnosti politike mađarskog premijera koji zatsupa antimigrantske teze, antimuslimanske, ali stavove usmjerene protiv drugih skupina. Pozirao je tako Orban i s etničkom kartom BiH u svom kabinetu prije nekoliko godina. Otkud tolika opsesija Mađarske Bosnom? Argument mađarskog premijera da se radi o zabrinutosti za regiju i želji da se pomognu zemlje Zapadnog Balkana ne pije toliko vode, a to se ovih dana jasno potvrđuje.
Orban kao premijer jedne države EU suštinski želi samo saradnju s entitetom Republika Srpska, što je potvrdio nedavnim dolaskom u Banju Luku, gdje je i obećao finansijsku pomoć Dodiku. Da istisnki želi pomoći BiH kao državi primarno bi stigao u Sarajevo i razgovarao s državnim predstavnicima. Naravno, Mađarska svoju politiku prema BiH kamuflira nekim drugim potezima, donacijama i slično, ali istinski brine i podupire isključivo separatističku politiku lidera SNSD-a.
Prior to enlargement that took in Croatia, we also had to struggle against enlargement fatigue.
— Zoltan Kovacs (@zoltanspox) December 21, 2021
Svoje desničarske stavove otvoreno i bez ustezanja ogolio je i glasnogovornik vlade Mađarske Zoltan Kovacs, koji je, komentirajući na Twitteru, aktuelnu situaciju u BiH u jednoj rečenici najpreciznije opisao jednom vrstom rasističke poruke.
Ta rečenica je suštinski odraz desničarske politike u Evropskoj uniji, kojom grade narativ kako u srcu Evrope kao postoji neka skupina koja je prijetnja i koju treba integrisati. Kako bi to Mađarska voljela integrisati muslimane iz BiH nije jasno i zašto bi to bilo potrebno za stanovništvo koje je evropsko, dio evropske kulture i civilizacijskog razvoja, vjerovatno znaju samo desničari. O kakvim to vrijednostima i slobodama EU priča kada potajno iskazuje i rasizam i šovinizam.
Takvom narativu su nesumnjivo doprinosili oni koji su BiH u godinama iza nas pokušali zalijepiti etiketu nesigurne države koja je navodno sigurnosna prijetnja.
A mađarska opsesija BiH je stara stoljećima, još od srednjeg vijeka. Bosanska kruna bila im je želja pa su predvodili brojne vojne pohode ka srednjovjekovnoj Bosni, ali su se uglavnom vraćali kratih rukava. Pamti se poraz kod Lašve 1415. godine, kada su snage Hrvoja Vukčića Hrvatinića, doduše potpomognute osmanskim snagama, porazile Ugare.
Nekadašnja Ugarska nije u potpunosti ostvarila svoje ambicije prema ovom prostoru ni nakon Berlinskog kongresa 1878. godine. Formalno su s Austrijom anektirali BiH, ali je i u tim procesima Austrija prednjačila. Pa ni nakon Prvog svjetskog rata 1918. nisu uspjeli ostvariti svoje ambicije prema BiH.
A Mađarska s Orbanom danas nesumnjivo želi veće prisustvo na ovom prostoru, a najpogodniji momenat i ulaznica za privredno-ekonosmki utjecaj je Dodikova politika koja se uklapa u narativ mađarskog premijera. Takvom Orbanu itekako odgovara problematična situacija u BiH i Dodikova priča kojom se minimizira i jedna država i jedan narod kroz etiketiranje kako u zemljici Bosni postoje nekakvi muslimani koje treba integrisati.
