Prije par dana je iz štampe izašla fotomonografija o Radiju Mostar, čiji je autor Sanel Kajan, dugogodišnji mostarski novinar i aktivista. Da je priča o već zaboravljenom Radio Mostaru u domeni aktivizma, svjedočit će i ovaj intervju, koji je, apsolutno sam siguran, bio i više nego neophodan. Da nije bilo aktivističkog zahvata, Sanela Kajana, ideja i herojstvo Radio Mostara bi tuhinjali unutar taloga udaljene davnine i isprekidanih uspomena. Ovako, on i dalje prijeti onima kojima je smetao, onima, a nije ih malen broj, koji su ga udavili.
Vjerovatno se ne bi razmišljalo o fotomonografiji Radija Mostar da, slobodno možemo reći, kultni mostarski medij nije nestao u tišini nesposobnosti gradskih predstavnika. Rekao bih da je fotomonografija prikladno upokojenje ovoga medija, ali i poziv za (ne)mogućim povratkom i potrebom?
Istina je da je to bila “kap koja je prelila čašu” i dodatno pojačala moju želju da uradim nešto čime ću Radio Mostar spasiti od zaborava. No, ja sam i prije te 2019. kada je Radio Mostar u potpunosti nestao iz etera, mada se mučio i godinama ranije, želio javnost, a posebno mlađe generacije, upoznati s onim što je značio Radio Mostar. Tako sam napravio dva dokumentarna filma o Radio Mostaru i ljudima koji su ostavili pečat u tom mediju: “Sjećanje na herojski radio – Radio Mostar” i “Tako je govorio radio”. Poslije njihovog emitovanja i brojnih reakcija, a shvativši koliku količinu materijala o Radio Mostaru posjedujem, čvrsto sam odlučio sve to pretočiti u knjigu tj. fotomonografiju, koja je evo, ugledala svjetlo dana. “Radio Mostar 1969-2019.” je hronološki složena priča o nastanku i nestanku Radio Mostara.
Kada kažem da je Radio Mostar potreba, tada mislim da je obični građanin likvidacijom ovoga medija, prije svega, ostao bez adekvatnog informacijskog oslonca. Stariji stanovnici su emotivno vezani za pojam i ideju Radio Mostara (!?) Da li možemo reći da je nepravedno Mostarcima oteta jedna bitna emocija?
Apsolutno! I danas mi nije jasno i pitam se ZAŠTO?! U stvari, znam zbog čega je Radio Mostar ugušen. I iznimno sam ljut zbog toga. A bio je to uspješan medij. 24 satni program. 5 zemaljskih FM frekvencija kojima je bio pokriven čitav južni dio države, emitovanje preko satelita, online… Nekoliko redakcija: informativna, redakcija zabavnog programa, kulture, sportska, redakcija omladinskog i dječijeg programa. Bio sam glavni urednik tog medija od 2000. do 2010. (s nekoliko prekida, usljed mog “privremenog rada u Sarajevu”) I jako dobro znam sve detalje onog što je Radio Mostar značio, što je predstavljao, i kako je radio. A radili smo dobro! Radili smo odlično! Od 10 emitera u Mostaru Radio Mostar je dosezao, za današnja mjerila, nepojmljivo visoku slušanost. Radio Mostar 80%, ostalih 9 emitera svi skupa 20 %. No, nismo odgovarali političkoj eliti, jer se nismo libili kritikovati, prozivati, ukazivati na nepravdu, nerad, kriminal… Nakon što je 2011. ugašen Hrvatski radio Mostar, naš medij, Radio Mostar, glas svih stanovnika Mostara, kako smo to običavali isticati i u našim džinglovima, našao se pod strahovitim pritiskom. Onim političkim! Uskraćivali su nam finansiranje, a direktno ili indirektno onemogućavali marketinške prihode. Jer, ako je ugašen jedan radio, bio je stav tadašnjih “vladara” istu sudbinu mora doživjeti i drugi. Iako se Radio Mostar i Hrvatski radio Mostar “u putu nisu sreli”, ni uređivački, ni profesionalno, pa ni ljudski, bosanskohercegovački i mostarski. I tako… Stezali su konopac. Gušili nas, gušili… Godinama mučili! I konačno ubili tog septembra 2019.
Kao da je te nedavne 2019. eutanazijom Radio Mostara isključena jedna era ovoga grada. U zaborav su otišle stotine istina, pa čak i velika da se nad istočnim dijelom grada, suženom enklavom, sprovodilo sistematsko mučenje. Radio Mostar je bio otpor i glas koji je govorio o tome. Koliko ima istine u činjenici da više ne postoji medij koji će se zauzeti, sa gardom, za one preživjele i istraumatizirane iz spomenutog perioda?
Uistinu hvala na ovim originalnim i jako dobro složenim pitanjima. I to je jedan od brojnih razloga štampanja fotomonografije Radio Mostara. U knjizi čiji sam autor, objavio sam brojne dosad neviđene dokumente. Posebno iz perioda 1992-1996. I one koji se odnose na medije koji su na neki način proistekli iz Radio Mostara. Govorim o onom Radio Mostaru koji je emitovao od 1969. pa do 1992., kada je rascjepkan ili bolje rečeno raščerečen, a iz njegovih ostataka su nikli mediji koji su bili primjer neprofesionalizma, i ogledalo onog teškog, zlog i tragičnog vremena ratnih ’90-ih. U fotomonografiji sam podsjetio i na njihovu ulogu. Jer, ne bismo to smjeli zaboraviti. Ili još gore, praviti se da se nikad nije desilo!
Radio Mostar je bio brend. On je to i danas, bez obzira što se gura u tmine zaborava. Koliko bi danas vrijedilo imati, recimo, snažan Radio Mostar? Koliko bi to značilo za građane Mostara, odnosno, koliko bi istina imala koristi?
Kada kažem svojim prijateljima iz nekog drugog grada u Bosni i Hercegovini, a posebno onima van države, da Mostar nema Radio Mostar (ni televiziju) – ne mogu da vjeruju. Pojasnim da ima medija u gradu, no ne i onaj medij kojem je osnivač Gradsko vijeće tj. Grad Mostar. A to je poražavajuće! Nadam se da će novi gradonačelnik i novi saziv Gradskog vijeća imati mnogo više razumijevanja od svojih prethodnika. Jer Mostar mora imati medij iza kojeg će stajati Grad! To što će mu biti osnivač, naravno ne znači da bi trebao određivati programsko-uređivačku politiku ili činiti ono što su činili njihovi prethodnici – gušeći medijsku slobodu. Dakle, Mostar zaslužuje i mora imati stabilan gradski medij. U službi njegovih stanovnika, a ne (isključivo) političke elite.
Možemo li reći da je fotomonografija Radija Mostar svojevrsno upozorenje da smo se kao društvo olako odrekli supstance, rekao bih, kojom smo se branili od zla? Zašto smo tako zaboravni? Zbog čega novo vrijeme, vlast nova, nove generacije: nemaju poštovanje prema herojima? A, Radio Mostar, složiti ćete se, jeste heroj sklopljenih očiju.
Tog 16. septembra 2019., posljednjeg dana emitovanja programa Radio Mostara, u eter je pročitana ova poruka:
“Ovo je posljednja poruka koju emituje Radio Mostar. Nisu nam dali da živimo dalje. Ubili su nas! Uništili su radio koji je od svih radijskih emitera na mostarskom području bio najslušaniji.
Ubili su onaj radio koji je u najteže vrijeme bio uz stanovnike Mostara, svjedočeći istinu i boreći se protiv nacizma i fašizma koji su ponovo digli glave na ovim prostorima. Zaboravili su sve ono što smo značili i što smo radili. Zaboravili da smo bili jedini glas istine i svjetla u mostarskom crnom tunelu ratnog pakla. Da smo bili radio most između razdvojenih porodica, ali i glas koji je slao vijesti iz Mostara širom Bosne i Hercegovine, i dalje, do naših ljudi rasutih širom svijeta.
Nekoliko puta crne sile su pokušavale ugasiti našu riječ, ubiti glas Mostara, ali Radio Mostar je opstajao! Ovaj signal nije ugašen ni onda kada su do temelja spaljene prostorije iz kojih smo emitovali. Ratnih ‘90-ih godina.
U 2000-tim smo opet mijenjali lokacije radija, kako su nam drugi kazivali. Malo ovamo, malo tamo, pa opet ovamo, pa tamo. Ali, slušaoci to nisu primjetili u programu.
Bili smo istinski glas Mostara, svih njegovih građana. Voljeli smo ovaj grad. Voljeli svaki pedalj Mostara. Svaki njegov sokak, ulicu, mahalu… Radili srcem i dušom. I s ponosom nosili njegovo ime!
Danas, nema nikog ko bi nam pružio ruku spasa. Nema! Ne žele. Ne žele, jer im danas ne trebamo. Nije da nismo tražili, predlagali, molili… Bili smo spremani na odricanja i uslove koje oni predlože.
Nije im sveto ni ime koje ovaj medij nosi. Ime koje nismo ukaljali ni kada je bilo najteže.
Ugasit će nas, kao što su prije nas ugasili većinu onog što ima duh nekadašnjeg Mostara. Što podsjeća na nekadašnji biser grad. Uništavaju duh Mostara. Uništili su i Radio Mostar, jedan od posljednjih nosilaca istinskih vrijednosti kulture, umjetnosti, obrazovanja, sporta, informisanja…
Dragi slušaoci, želimo zahvaliti samo vama. Vama koji ste bili uz nas proteklih godina. Posljednje riječi izgovaramo za naš rođendan. Ne slavimo ga, jer znamo šta slijedi. Od sutra, na frekvencijama na kojima smo se družili, pjevali, zajedno se radovali, ali i tugovali – neće nas biti.
Oni koji nas uništavaju potrudit će se da Radio Mostar bude zaboravljen. Kao da nas nikad nije bilo! Ali, bez obzira što su fizički uništili ovaj medij, duh Radio Mostara živi u svakom od vas, dragi naši slušaoci. U hiljadama vas koji ste bili uz nas, baš onako kako je i Radio Mostar bio uz vas.
Danas vas moramo napustiti, jer nam ne daju dalje. I zato ih optužujemo. Javno. Optužujemo prljavu politiku koja nas je ubila!
Optužujemo sve one koji nisu imali razumijevanja za nas. Ni želje da nas bar saslušaju.
Nosit ćete na duši, ako duše imate, sve usposlenike Radio Mostara koje danas ostavljate bez hljeba. Mi vam nećemo zaboraviti. Nećemo ni oprostiti.
Vas, dragi naši slušaoci, Radio Mostar pozdravlja posljednji put.
No, nije umrla nada da će se možda ponovo, kada i ako razum prevlada, ponovo začuti glas Radio Mostara. S riječima: „Ovo je Radio Mostar, medij svih stanovnika Mostara i onih koji vole Mostar.“
