Evropski sud za ljudska prava u Strazburu utvrdio je da je Bosna i Hercegovina povrijedila osnovna ljudska prava Zlatana Begića, poslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH, uskraćivanjem prava da se kandiduje za predsjednika ili potpredsjednika Federacije BiH. Sud je zaključio da je riječ o diskriminaciji zasnovanoj na etničkoj pripadnosti, čime je direktno prekršena Evropska konvencija o ljudskim pravima i njen princip opće zabrane diskriminacije.
U presudi objavljenoj 3. februara, Sud je naveo da postojeća izborna praksa u Bosni i Hercegovini nije u skladu s evropskim demokratskim standardima. Državi je naloženo da Begiću isplati 10.000 eura na ime troškova i izdataka postupka. Dodatno, Sud je utvrdio da su mu na istom osnovu povrijeđena i prava u postupku izbora u rukovodstvo Parlamentarne skupštine BiH, zbog čega je BiH obavezana na još jednu isplatu od 10.000 eura. Presuda još nije konačna.
Suština spora leži u činjenici da je Centralna izborna komisija BiH 2023. godine odbila ovjeriti Begićevu kandidaturu iz reda „Ostalih“, pozivajući se na odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta. Tim odlukama, donesenim 2. oktobra 2022. godine, izmijenjeni su Izborni zakon BiH i Ustav Federacije BiH, čime je propisano da se na funkcije predsjednika i potpredsjednika Federacije mogu kandidovati isključivo predstavnici konstitutivnih naroda.
Konstitutivni narodi – Bošnjaci, Hrvati i Srbi – predstavljaju ustavnu kategoriju uvedenu Dejtonskim mirovnim sporazumom i uživaju posebna politička prava, uključujući pristup najvišim izvršnim funkcijama. Građani koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od ta tri naroda, svrstani u kategoriju „Ostalih“, sistemski su isključeni iz mogućnosti kandidature, kako na entitetskom, tako i na državnom nivou, uključujući Predsjedništvo BiH.
Begić je pokušao pravnu zaštitu ostvariti i pred domaćim institucijama, ali je Sud BiH u februaru 2023. odbio njegovu žalbu, navodeći da nema nadležnost da mijenja ustavna i izborna rješenja. Paralelno s tim, nakon općih izbora 2022. godine, Begić je bio nominovan za jednu od čelnih pozicija u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, ali se Dom o toj nominaciji nikada nije izjasnio, jer Poslovnik predviđa da rukovodstvo mogu činiti isključivo predstavnici konstitutivnih naroda.
Nakon iscrpljivanja domaćih pravnih sredstava, Begić je u aprilu 2023. godine, zajedno s delegatima Demokratske fronte iz reda Ostalih, podnio predstavke Evropskom sudu za ljudska prava. U njima je istaknuto da etnički zasnovan izborni sistem u Bosni i Hercegovini proizvodi trajnu i institucionaliziranu diskriminaciju, uskraćujući punopravno političko učešće građanima koji ne pripadaju jednom od tri privilegovana kolektiviteta.
Prema pravilima Evropske konvencije o ljudskim pravima, strane u postupku imaju rok od tri mjeseca da zatraže upućivanje predmeta Velikom vijeću Suda. Ukoliko takav zahtjev ne bude podnesen ili bude odbijen, presuda će postati konačna i biti proslijeđena Komitetu ministara Vijeća Evrope, koji nadzire njeno izvršenje.
Ova odluka predstavlja nastavak dugog niza presuda kojima je Strazbur jasno označio etničku arhitekturu političkog sistema BiH kao nespojivu s temeljnim principima evropske demokratije. Još 2009. godine, u predmetu Sejdić i Finci, Sud je presudio da je zabrana kandidature za Predsjedništvo BiH i Dom naroda na osnovu etničke pripadnosti diskriminatorna. Presude Zornić iz 2014. i Pilav iz 2016. dodatno su potvrdile da građani koji ne pripadaju konstitutivnim narodima, ili koji žive u „pogrešnom“ entitetu, nemaju jednaka politička prava.
Presuda u slučaju Begić još jednom potvrđuje da Bosna i Hercegovina već petnaest godina ignoriše obavezu da reformiše izborni sistem u skladu s evropskim standardima, održavajući model vlasti koji počiva na etničkoj selekciji, a ne na jednakosti građana. Ukoliko ni ova presuda ne bude provedena, BiH će nastaviti da plaća političku i finansijsku cijenu sistema koji je u suštini suprotan samoj ideji ljudskih prava.
