15.5 C
Mostar

VESNA RAJNOVIĆ: Bauk fašizma kruži Evropom

“Kao što Židovi nisu mogli vjerovati da bi ih netko želio izbrisati s lica zemlje samo zato što su Židovi, a onda je uslijedio holokaust, tako ni Sarajlije nisu vjerovali kad je počelo granatiranje s okolnih brda, a onda je uslijedilo 1425 dana opsade i genocid u Srebrenici”.

“Izazov s Bosnom je kako integrirati zemlju s dva milijuna muslimana”, napisao je u kontekstu proširenja EU, na Twitteru Zoltan Kovacs, glasnogovornik mađarske vlade, parafrazirajući premijera Viktora Orbana i njegovu izjavu o tome da je “ključno pitanje kako riješiti sigurnost zemlje u kojoj živi dva milijuna muslimana”. Orban je istog dana, u utorak 21. decembra na konferenciji za novinare u Budimpešti mrtav ozbiljan dodao kako će spriječiti sankcije koje je Njemačka predložila Europskoj uniji protiv Milorada Dodika. Sve smo gledali hoće li trepnuti, namignuti ili šeretskim osmijehom dati do znanja da se šali. Bio bi to, doduše, loš vic ispričan u pogrešnom trenutku, ne bi izmamio ni sažaljiv poluosmijeh. Ali nemati smisao za humor nije najgore što čovjeka može zadesiti, neuporedivo je gore kad ga zadesi fašizam, piše Vesna Rajnović za Analiziraj.ba.

Prije svega, iako najmanje važno, u BiH ne živi niti dva milijuna Bošnjaka, a kamoli dva milijuna muslimana, no da i živi, kakav bi to za EU imao biti izazov? Jesu li oni zaista sigurnosna prijetnja za EU? Bosanskohercegovački muslimani su, kao i svi ostali građani BiH, autohtono europsko stanovništvo koje ni na koji način ne treba posebno niti dodatno integrirati jer su integralni dio europske kulture koju već stoljećima oblikuju i obogaćuju. Nije, valjda, samo deklarativno jedan od simbola Europske unije njena službena krilatica “Ujedinjeni u različitosti”? A onda opet, čak da i nisu dio europske kulture, da su, primjerice, u Europu upravo ovih dana stigli iz dalekog Afganistana, Sirije, Indonezije, Tunisa ili SAD-a, još uvijek nije jasno zašto bi za EU integracija muslimana bila išta veći izazov od integracije kršćana ili ateista tih ili bilo kojih drugih zemalja čije se kulture po mnogočemu razlikuju od europske. Tako je svojom izjavom Orban uvrijedio ne samo muslimane Bosne i Hercegovine niti samo Bošnjake, već i građane i institucije Europske unije pa, na kraju, i samu ljudskost kao takvu.

Mržnja i strah

Ali, Orbana nismo upoznali 21. decembra. Svih ovih 11 godina, otkad je stupio na čelo mađarske vlade (u drugom mandatu), njegovi su stavovi postojani i izriče ih često, neskriveno potičući mržnju i strah prvenstveno od muslimana, a zatim i od homoseksualaca i izbjeglica. Tako je, primjerice, 2015. rekao da su muslimani prijetnja očuvanju tradicionalnih EU vrijednosti. Tri godine kasnije, u julu 2018. za njemački Bild je ustanovio kako “migranti nisu muslimanske izbjeglice, već muslimanska invazivna sila” koju “ne želimo” te da je to “pitanje suvereniteta i kulturnog integriteta”. Dodao je da je “multikulturalnost iluzija, jer se muslimansko i kršćansko društvo nikad neće povezati”, da bi u maju ove godine izjavio kako je činjenica da “Europi prijeti najezda muslimana”. I tako iz godine u godinu, prijetnje, zastrašivanja, bodljikava žica, podrška politikama poput Dodikove, koje za cilj imaju konačno rješenje židov…, pardon, muslimanskog pitanja u Europi.

Sve Orbanove izjave pa i ova zadnja, temelje se na duboko problematičnoj pretpostavci da Europu i njene vrijednosti treba zaštiti od svega što nije kršćansko, bijelo, heteroseksualno, zapadno i bogato s posebnim naglaskom na obranu od islama, koji je postao omiljena meta za iskaljivanje frustracija i mržnje europskih desničara 21. stoljeća. No, zašto baš islam? Dio odgovora mogao bi biti u tome što su ostale omiljene tradicionalne mete desničarske bjesnoće u međuvremenu izgubile na uvjerljivosti. Biti rasist u vremenu nakon dešifriranja ljudskog genoma, znači ne razumjeti da je pojam rase puka fikcija, a ne znanstveni pojam budući da su sve genetske raznolikosti u svijetu samo slijed afričkih. Komunizma više nema (ako ga je ikad uopće i bilo), pa čašćenje osoba ljevičarskog svjetonazora pogrdom “komunjara” nema puno smisla, osim na simboličkoj razini. Žene su danas obrazovanije od muškaraca, a znanje je moć. U zapadnom su svijetu izborile gotovo potpunu ravnopravnost pa ih je postalo nešto teže proglasiti vješticama i zapaliti ili bildati svoju muškost uobičajenim zlostavljanjem. Što se tiče LGBTIQ+ osoba, većina EU zemalja modificirala je svoje zakone da bi ih u pravima izjednačila s heteroseksualnim osobama. Ni pojam nacije više ne zvuči tako impozantno kao u 19. i 20. stoljeću, pogotovo od kad su se europske države odlučile povezati nadnacionalnom unijom.

Posljednje uporište

Preostalo je iskaliti frustracije na zadnjem velikom uporištu međuljudskih sukoba, vjeri. Zato se veliki koflikti današnjice (koji u podlozi često imaju i financijske interese) odigravaju na planu religijskih svjetonazora, od terorizma i ratova do europske islamofobije. Svi ti Omari i Huseini, Amire i Zejne, kažu, šire “zarazu” pa će, ako ih na vrijeme ne uklonimo, dovesti u opasnost i zaprljati našu brižljivo njegovanu arijevsku i kršćansku, bjeloputu čistoću.

Taj isti strah i mržnja imaju mnoga lica. Prepoznajemo ih i tamo gdje bismo ih najmanje očekivali, primjerice, u netrpeljivosti nalogodavaca nekulturnih poslušnika hrvatskog Ministarstva kulture, koji su ovog juna zabranili da se roman Semezdina Mehmedinovića uvrsti u popis literature u okviru projekta namijenjenog poticanju čitanja kod mladih, izmišljajući sve jedan besmislen razlog ne bi li prikrili svoju sklonost k jednom jeziku, jednom narodu i jednom vođi. No unatoč prikrivanju, znak im se iscrtao nasred čela baš kao da gledamo travnjak Poljuda 2015..

Isti je to prezir s kojim predsjednik RH, Zoran Milanović govori o BiH kao o “big shitu” kojeg treba oprati i parfumirati. Na kraju krajeva, ista je to mržnja s kojom samoprozvana vojska vitezova križara ponovno brani Kristov grob. Taj grob ovog puta nije Jeruzalem, već sama Europa koja ne uspijeva pronaći odgovor na kontinuirano jačanje netolerancije. Dok, primjerice, licemjerno upozorava hrvatske vlasti na nečovječno postupanje prema izbjeglicama, ispod stola nerijetko aplaudira zadovoljno trljajući dlanove što je nečija noga bila dovoljno snažna da šutne taj prokleti čamac za spašavanje kojim se naivna muslimanska, prljava i crna sirotinja pokušala domoći obećane obale. Tako je Europa, ubijajući najmanje od njegove braće, razapela i samog Krista, uništila ono što je najviše željela spasiti.

I tako je, europski komesar za proširenje EU Oliver Varhelyi, čije je imenovanje predložio upravo Viktor Orban, dogovorio s Miloradom Dodikom održavanje posebne sjednice Narodne skupštine RS koja će pokrenuti rušenje bosanskohercegovačkih institucija i secesiju RS. Tom istom Dodiku (koji je bez imalo sumnje puno veća prijetnja sigurnosti BiH, ali i Europe, nego islam) Orban je, u ime mađarske vlade, odlučio darovati sto milijuna eura financijske pomoći te se, kao i Zoran Milanović, usprotivio njemačkom prijedlogu uvođenja sankcija. A ostali šute ili nešto nejasno petljaju.

Kao što Židovi nisu mogli vjerovati da bi ih netko želio izbrisati s lica zemlje samo zato što su Židovi, a onda je uslijedio holokaust, tako ni Sarajlije nisu vjerovali kad je počelo granatiranje s okolnih brda, a onda je uslijedilo 1425 dana opsade i genocid u Srebrenici.

Antisemitizam je živ i danas, a islamofobija još i življa.

Bauk kruži Europom, bauk fašizma.

foto:
Oliver Schopf
- Advertisement -spot_img
- Advertisement -spot_img

Popularno