U subotu veče su tri čovjeka fizički napala i na kraju nožem izbola momka iz Podgorice. Užasan čin nasilja, koji zaslužuje svaku osudu, a momku samo možemo poželjeti brz oporavak.
Piše: Dušan PAJOVIĆ CdM
U poplavi nasilja u kojoj se Crna Gora davi, ova vijest bi vjerovatno prošla ispod radara. Još jedna subota veče. Još jedno krvavo „ništa novo“. Da su momka izboli Podgoričani, vijest bi se, kao i sve ostalo, zaboravila za dva dana. Ali pošto su napadači bili Turci – svi krstovi zakačeni po retrovizorima i širokim vratovima su se iskrivili u svastiku.
I da su nacisti ‘30-ih imali društvene mreže, izgledale bi kao naše u subotu veče. Jer zamislite, jedan od desetine zločina koji se u preCrnoj Gori dešavaju na mjesečnom nivou, počinili su stranci. Pala su tu razna pomirenja u složnoj mržnji prema Turcima. Složiše se Milojko Spajić, Vladislav Dajković, Milan Knežević, Boris Bogdanović, naci-građanski aktivisti, deklarativni advokati multikulturalizma i „zabrinuti mladići“.
Neki građani su tada vratili časovnik jedan sat unazad, a drugi par vjekova, u cirka 1389. godinu. No, Kosovski boj 2.0 se nije zadržao na mrežama. Preselio se na ulice, u Zabjelski boj. Okupiše se mladi Obilići da, kako su rekli, „opet proćeraju Turke“. Met-kristalna noć.
Jedni su skandirali „Ubij Turčina!“, drugi su lomili i palili auta turskih državljana, treći navodno maltretirali nasumične Turke, četvrti demolirali restoran koji drži Turčin; a peti – oni za sve odgovorni – su sprovodili represiju sa državnog nivoa iz udobnih kancelarijskih stolica.
Panduri su poređali neke momke uza zid, jer su, eto, Turci. Privedeno je čak 45 turskih državljana. Na teret im se stavlja: nacionalnost. Poklopilo se da su iste nacije, tog fiktivnog društvenog konstrukta, kao i neki kriminalci koji su te noći izboli momka sa Zabjela. Prijeti im se represivnim mjerama, potencijalnim otkazom boravka i deportacijom.
Spajić, lutak na konce kojim upravljaju klerofašisti, je ekspresno ukinuo bezvizni režim za građane i građanke Turske.
Zamislimo da svaka država, u kojoj neki državljani Crne Gore naprave haos, uradi isto. Ne bi nam ostale dvije tačke na planeti koje možemo posjetiti. I to samo jer nemamo letova, pa još niko “naš” tamo nije bio.
Zamislimo da se na svako pucanje Škaljaraca i Kavčana ljudima iz Crne Gore ukidao bezvizni režim. Da je svako crnogorske nacionalnosti poistovjećen sa njima ili kriminalnim dijelom pomoraca koji svaki čas prenose neki kokain morima.
Do sad bi nam pola država svijeta proglasilo rat, ako bi se vodili Mickey-evim principima.
Zato mi možemo da popujemo drugima o “kulturi” i hranimo stereotipe. Jer su, ako nijeste znali, Crnogorci i Srbi poznati kao migranti idealnog ponašanja po “Zapadu”. Pa sad drže slovo vajni „čuvari tradicionalnih vrijednosti“ o „bauku migranata“. Zajeb je, što bi nekako da ih mrze, tuku ili makar ne gledaju, a da istovremeno ubiru kirije od stanova i poslovnih prostora, dok im isti ti migranti donose hranu do stana.
Ista ta sitna i krupna buržoazija, oličena u pravoslavnim bratstvima, političarima i pojedinim licima iz „građanskog sektora“, želi da vas ubijedi da su vam bliži bankar iz Singapura nego radnik iz Glova. Da vam je bliža DF-ovka u Gucci štiklama od radnice koja vaga voće u samoposluzi po 12 sati.
Boju kože i drugi jezik koriste kao paravan da ih okrive za svoju bahatost i nesposobnost. Da kažu da ovi tamniji dižu cijene stanarine, a ne stanodavci u dilu sa Vladom koja ih ne reguliše. Da vam kradu poslove, iako te poslove ili neće niko da radi ili su premalo plaćeni – da bi gazde uzele veći profit.
Postoji samo invazija korporacija, ne imigracija, a neprijatelji ne dolaze motorinom sa žutom torbom, nego limuzinom.
To građanima neće saopštiti ni političari ni kvazi-građanski aktivisti koji glume multikulturalnost za grantove. Zaradili su pare i izgradili karijere na inkluziji, ali pošto i Evropa ponovo smrdi na fašizam, nema potrebe da se više foliraju. Svo njihovo proseravanje o ljudskim pravima palo je u vodu prvim talasom migracije.
Lako je pružati podršku dokle god su migranti tamo neki ljudi, smješteni tamo daleko…
Zato, kad jedan od desetina zločina koji se dešava na mjesečnom nivou počine stranci – odmah se pali kolektivna krivica, putem koje se izbacuju frustracije. Da je to uradio neko „naš“, bila bi to još jedna subota, koja bi se kao izlazak u grad, zaboravila do poneđeljka. Isto kao i silovanja i ubistva žena, masakri i pucanje po ulicama.
U zemlji u kojoj su svima puna usta “građanštine”, odmah se poteže za šovinizmom kad god je to širokim masama prihvatljivo.
Ako ste protiv imigranata – onda ste protiv čovječanstva, jer je ljudska istorija nastala kroz migracije. Seoba naroda dolazi, valjda, prije Gorskog vijenca. S tim što je jedno istorija, a drugo fikcija, da napomenem.
Ovo govorim jer je pitanje vremena kada će nakon što ih zavoza trip borbe protiv „Osmanlija“, preći i na „poturice“. To su te glave kuvane u loncu (č)etno-mitomanije, gusala, ratnih devedesetih, Kraljevića Marka i njegoševskog folklora.
Taj fašizam nije došao prekjuče, non-stop je tu. Sada je samo naišao na metu koja je izgleda društveno prihvatljiva za mržnju. I na njima su ispoljili sve ono što bi željeli svim onima koje percipiraju kao druge i drugačije.
Lenjinova teorija kaže da imperijalni centri u državama koje kontrolišu praktikuju sve ono što će, kada ga jednom usavrše, primijeniti i nad sopstvenom radničkom klasom. U skladu sa tim, sve ono što današnja vlast i njihova Hitlerjugend sprovode kao fašističke mjere protiv Turaka, je samo trening za ono što će raditi „domaćem“ stanovništvu.
Ako pustimo da ovo prođe bez otpora i solidarnosti sa migrantima – bolje nijesmo ni zaslužili. Ili da, ako protjeraju strance, odemo i mi koji se sa pogromom ne slažemo. Pa nek desničari plaćeni Vučićevim novcem i kvazi-centraši na apanažama evropskih demohrišćana ostanu sami da gmižu u svojim nacionalizmima dok se ne usmrde.
