Izjava predsjednika Aleksandra Vučića da je Srbija spremna ponuditi “višu cijenu” ruskim partnerima za otkup Naftne industrije Srbije (NIS) ponovo je otvorila ključno pitanje: kolika je stvarna vrijednost kompanije koja gotovo monopolizira domaće tržište nafte?
U NIS-u nezvanično navode za RSE da zvanična procjena vrijednosti ne postoji, ali ističu da je od 2009. godine u kapitalne projekte uloženo oko 4,8 milijardi eura – najviše u istraživanje i proizvodnju, te modernizaciju Rafinerije u Pančevu.
Srbija je 2008. provela privatizaciju u kojoj je 51% NIS-a prodala Gasprom njeftu za 400 miliona eura. Danas ruske kompanije Gasprom njeft i Intelligence drže većinski paket, dok Srbija posjeduje oko 29,9% udjela.
Sjedinjene Američke Države uvele su NIS-u sankcije 9. oktobra, nakon što je njihovo stupanje na snagu bilo odgođeno osam puta. Berzanski analitičar Nenad Gujaničić podsjeća da je prije obustave trgovanja u januaru tržišna vrijednost NIS-a iznosila oko milijardu eura, uz napomenu da je Beogradska berza “slabo razvijena” i da bi realna cijena u kupoprodajnom procesu bila osjetno veća, posebno za kontrolni paket akcija.
Prema njegovim riječima, Srbija je dovedena u situaciju da bira “najmanje loše rješenje”. Vučić tvrdi da Rusi već razgovaraju s azijskim i evropskim kupcima, ali i da je Srbija spremna, ako ti dogovori propadnu, da ponudi višu cijenu. To je potvrdio i ministar finansija Siniša Mali.
Istovremeno, pritisak na Rafineriju Pančevo raste: prema procjenama zvaničnika, uz upotrebu državnih robnih rezervi, sirove nafte za preradu biće do 25. novembra. Srbija iz domaće proizvodnje pokriva tek petinu potreba, dok se ostatak uvozi.
Gujaničić ocjenjuje da Srbija u ovakvim okolnostima nema pregovaračkog prostora:
“Kada vam gori kuća, ne pitate koliko koštaju crevo i vatrogasna kola”, kaže on. Dodaje da država može da se zaduži emisijom obveznica kako bi finansirala otkup i da je NIS, uprkos berzanskoj cijeni, danas mnogo snažnija kompanija nego 2008. godine.
Prije januara NIS je držao oko 80% domaćeg tržišta, što ga svrstava u gotovo oligopolsku poziciju. Kompanija je jedina u Srbiji koja se bavi istraživanjem, proizvodnjom i preradom nafte, te prirodnim gasom, a upravlja i mrežom od preko 400 benzinskih stanica u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Rumuniji i Bugarskoj.
U poslovnom smislu, NIS je u prvih devet mjeseci ove godine zabilježio gubitak od 2,5 miliona eura – zbog američkih sankcija, nižih cijena nafte i gubitaka HIP Petrohemije. Ipak, prethodnih pet godina kompanija je uglavnom poslovala pozitivno, dok je 2022., uslijed rasta svjetskih cijena nakon početka rata u Ukrajini, ostvarila rekordnu dobit.
Gujaničić naglašava da bi se problem lako riješio kada bi se radilo o čistoj ekonomskoj transakciji:
“Za NIS bi se pronašao kupac bez ikakvih problema. Ali ovo nije tržišna nego politička priča.”
Ruski partneri se ne oglašavaju o tome da li pristaju na prodaju akcija, dok Srbija – iako kandidat za EU – odbija da se pridruži evropskim sankcijama protiv Rusije i i dalje zavisi od ruskog gasa kojim pokriva više od 80% potreba, bez dugoročnog ugovora.
Vučić ponavlja da želi izbjeći nacionalizaciju NIS-a “po svaku cijenu”. Pitanje je samo kolika će se ta cijena na kraju plaćati – ekonomski, politički i energetski.
