Bosna i Hercegovina se nalazi pred mogućim talasom velikih američkih ulaganja koji bi mogli dugoročno promijeniti njenu ekonomsku i energetsku poziciju. U fokusu su projekti vrijedni više milijardi eura – plinovodi, plinske elektrane, aerodromske koncesije, autoceste, telekomunikacije i čak osnivanje nove berze – iza kojih, osim ekonomskog interesa, stoji i jasna politička i sigurnosna računica Washingtona.
Američka ambasada u Sarajevu posljednjih mjeseci otvoreno lobira za dolazak investitora, naglašavajući da se radi o strateškom interesu SAD-a. U trenutku kada kineske kompanije jačaju prisustvo u regionalnim infrastrukturnim projektima, a ruski utjecaj u energetici slabi, BiH se nameće kao prostor novog nadmetanja velikih aktera.
Ključni projekat u tom kontekstu je Južna plinska interkonekcija, plinovod koji se planira više od dvije decenije i koji bi Bosnu i Hercegovinu povezao s LNG terminalom na Krku. Time bi zemlja prvi put prekinula gotovo potpunu ovisnost o ruskom plinu i dobila pristup američkom i bliskoistočnom energentu. Interes su već iskazale američke kompanije AAFS Infrastructure and Energy i Bechtel, čiji su predstavnici razgovarali s vlastima u BiH.
Iako BiH trenutno koristi plin u vrlo ograničenom obimu, strateški značaj ovog projekta prepoznat je i na najvišim američkim nivoima. Dugoročno, plinovod bi se mogao povezati s transjadranskim pravcem prema Crnoj Gori i Albaniji, dodatno jačajući energetsku sigurnost zemlje.
Paralelno s tim, američki investitori razmatraju gradnju plinskih elektrana u Mostaru, Kaknju i Tuzli, kao zamjenu za zastarjele termoelektrane na ugalj koje EU sve strožije oporezuje. S obzirom na to da su bh. termoelektrane stare u prosjeku četiri decenije i proizvode sve manje struje uz sve veće gubitke, plin se nameće kao prijelazno rješenje do potpunog energetskog zaokreta.
Interes postoji i za koncesije nad aerodromima u Sarajevu i Mostaru, kao i za izgradnju autocesta. U zemlji sa svega oko 250 kilometara autoputa, u poređenju s višestruko razvijenijom mrežom u susjedstvu, američke kompanije vide prostor za velike i dugoročne projekte, a ne parcijalne dionice.
Finansiranje bi se realiziralo kroz nekoliko modela – od javno-privatnog partnerstva, preko koncesija, do sistema „ključ u ruke“, koji je Bechtel već primjenjivao širom regiona. Američka trgovačka i razvojna agencija (USTDA) već je uključena kroz finansiranje studija izvodljivosti i povezivanje domaćih institucija s investitorima.
Osim infrastrukture i energetike, razgovara se i o razvoju tržišta kapitala, uključujući planove za novu berzu u Brčko distriktu, te o ubrzanju uvođenja 5G mreže, u kojoj BiH značajno zaostaje za ostatkom Zapadnog Balkana.
Potencijal ovih ulaganja dolazi u osjetljivom trenutku: Rusija se povlači iz dijela energetskog sektora u regionu, kineski utjecaj raste, a Evropska unija nameće sve strožije ekološke standarde. U tom kontekstu, američki kapital se vidi kao sredstvo diversifikacije, ali i kao politički signal jačanja zapadnog okvira u BiH.
Ipak, prepreke ostaju ozbiljne. Složena ustavna struktura, podijeljene nadležnosti i spora administracija godinama koče velike projekte. Za realizaciju ovakvih investicija potrebne su koordinirane odluke entiteta, kantona i države, uz usklađivanje s pravilima EU.
Uprkos tome, analitičari ocjenjuju da BiH ima realnu šansu. Kao dugogodišnji politički i sigurnosni garant stabilnosti zemlje, SAD u ovim projektima ne vide samo profit, već i dugoročno pozicioniranje BiH unutar zapadnog ekonomskog i energetskog prostora. Ako se najave pretoče u konkretne ugovore, riječ bi mogla biti o najvećem investicijskom zaokretu u zemlji od Daytona.
JUŽNA INTERKONEKCIJA KAO AMERIČKI PROJEKAT: Federacija BiH mijenja plinsku mapu zemlje
