Vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine vode intenzivne razgovore s američkim partnerima o realizaciji projekta Južne plinske interkonekcije po koncesijskom modelu, uz aktivno posredovanje Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Sarajevu. Prema tom modelu, privatni američki investitor – čije ime još nije javno objavljeno – finansirao bi, izgradio i određeni period upravljao plinovodom, nakon čega bi infrastruktura bila vraćena Bosni i Hercegovini.
Riječ je o projektu koji se, u energetsko-sigurnosnom smislu, smatra jednim od najvažnijih strateških poteza Bosne i Hercegovine u posljednjih nekoliko decenija.
Potpuna ovisnost o jednom pravcu i jednom dobavljaču
Bosna i Hercegovina danas nema vlastitu proizvodnju plina i u potpunosti je ovisna o ruskom plinu koji dolazi Turskim tokom preko Srbije, jedinim postojećim plinovodom iz pravca Zvornika prema Sarajevu. Taj plinovod, izgrađen još 1979. godine, star je više od 40 godina i predstavlja jedinu energetsku arteriju za industriju i domaćinstva u glavnom gradu.
Dodatni rizik predstavlja najava Bugarske da bi mogla obustaviti transport ruskog plina već 2028. godine. U takvom scenariju Bosna i Hercegovina, bez alternativnog pravca snabdijevanja, mogla bi se suočiti s potpunim prekidom isporuke plina – što bi imalo direktne posljedice po industriju, grijanje i energetsku stabilnost zemlje.
Ukupna dužina postojeće plinske mreže u BiH iznosi oko 240 kilometara, što je čini jednom od najnerazvijenijih u regiji. Tokom 2024. godine BiH je uvezla oko 225 miliona kubnih metara plina, pri čemu najveći dio otpada na Federaciju BiH, dok Republika Srpska troši oko 30 miliona kubnih metara godišnje.
Za poređenje, Hrvatska raspolaže s oko 2.700 kilometara glavnih plinovoda i više od 15.000 kilometara distribucijske mreže, dok Srbija ima oko 2.600 kilometara glavnih i čak 20.000 kilometara distributivnih plinovoda.
Šta donosi Južna plinska interkonekcija?
Južna interkonekcija je planirani plinovod koji bi Bosnu i Hercegovinu povezao s hrvatskim plinskim sistemom i LNG terminalom na otoku Krku, jednim od ključnih projekata Evropske unije za diversifikaciju opskrbe plinom i smanjenje ovisnosti o Rusiji.
Planirana trasa počinjala bi u Travniku, prolazila kroz Tomislavgrad i Posušje, prelazila granicu kod Imotskog i povezivala se s hrvatskom mrežom na području Makarske, s nastavkom prema Splitu. Predviđen je i poseban krak od Posušja prema Mostaru, čime bi se prvi put otvorila ozbiljna mogućnost gasifikacije Hercegovine.
Hrvatska bi, s druge strane, morala izgraditi dodatnih oko 75 kilometara plinovoda od Dugopolja kod Splita do Imotskog, kako bi se omogućilo spajanje s bosanskohercegovačkom trasom.
Dionica Južne interkonekcije na teritoriji BiH bila bi duga oko 170 kilometara, a procijenjena vrijednost projekta danas se kreće između 405 i 810 miliona eura, zavisno od konfiguracije terena i tehničkih rješenja.
Kod Travnika bi se novi plinovod vezao na postojeći sistem prema Zenici i Sarajevu, čime bi se otvorila i mogućnost transporta plina prema Srbiji. Paralelno s tim, u ranoj fazi razmatra se i projekt Sjeverne interkonekcije, koji bi Zenicu povezao sa Slavonskim Brodom.
Pravne i političke prepreke
Da bi radovi mogli započeti, Federacija BiH mora dodijeliti koncesiju američkom investitoru i izmijeniti poseban zakon (lex specialis) usvojen početkom 2025. godine, koji trenutno kao investitora eksplicitno navodi BH-Gas i oslobađa ga troškova eksproprijacije zemljišta. U slučaju privatnog investitora, pitanje naknade vlasnicima zemljišta mora biti dodatno pravno uređeno.
Osim toga, Bosna i Hercegovina i Hrvatska morale bi potpisati međunarodni sporazum o projektu, koji bi zatim morao biti ratificiran u Predsjedništvu BiH, oba doma Parlamentarne skupštine BiH, kao i u Vladi i Saboru Republike Hrvatske.
Prema informacijama iz krugova uključenih u pregovore, cilj je da se kompletna administrativna i pravna dokumentacija završi do jeseni 2026. godine, nakon čega bi mogla započeti izgradnja.
LNG Krk i širi regionalni kontekst
Putem Južne interkonekcije BiH bi se povezala s LNG terminalom na Krku, udaljenim oko 600 kilometara. Terminal, otvoren 2021. godine, trenutno ima kapacitet od 2,6 milijardi kubnih metara godišnje, koji se proširuje na 6,1 milijardu. Do sada je primao plin iz SAD-a (oko 60 posto), Katara, Nigerije, Egipta i drugih zemalja.
Paralelno s tim, plinovod prema Splitu dio je šireg Jadransko-jonskog plinovoda (IAP), koji bi u budućnosti povezao Hrvatsku, BiH, Crnu Goru i Albaniju s Transjadranskim plinovodom (TAP), kojim plin iz Azerbajdžana stiže do Italije.
Strateški zaokret nakon pola stoljeća
Ako projekt bude realiziran, Bosna i Hercegovina bi nakon gotovo 50 godina dobila alternativni pravac snabdijevanja plinom, čime bi prvi put ozbiljno smanjila potpunu ovisnost o jednom izvoru i jednoj ruti. Južna interkonekcija tako nije samo infrastrukturni, nego i duboko geopolitički i sigurnosni projekt, s dugoročnim posljedicama po energetsku stabilnost zemlje.
(Proglas)
