Povijest će kazati, dana 25. na 26. august 1992. godine zapaljena je zgrada Vijećnice, a u požaru je nestao Katalog Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, sa oko 80 posto knjižnog fonda i dokumenata koji svjedoče o historiji BiH. a ja bih dodao, nije „zapaljena“ nego su je četničke snage smišljeno i organizirano zapalile u barbarskom, piromanskom sladostrašću-željnom uništenja svega onog što jeste civilizacija.
Piše: Dragan BURSAĆ Radiosarajevo.ba
Povijest će opet, nakrivit olovku pa zapisati, kako je Aida Buturović heroina i bibliotekarka u Nacionalnoj biblioteci te kobne noći granatiranja Vijećnice spašavala što se spasiti moglo. Kada s vraćala kući, pogodio ju je četnički geler ubijena je gelerom i ona je ubijena. Aida je, dakle, budimo jasni i glasni, život dala za spas knjiga. Knjiga ili život, Aida je odabrala dati svoj život za knjigu.
I možda sad gore sa plavih nebesa promatra Aida sve nas, kako se koprcamo u ovom nazovi životnom blatu. Možda i ona kao i mi vidi jedan mali, posve mali novinski napi, koji će slabo ko osim njene obitelji i primijetiti u kome stoji, između ostalog i ovo:
„Podiže se spomen ploča Aidi Buturović, heroini koja je spašavala knjige iz Vijećnice.“
A i taj naslov, ako bolje pogledate, tu je više zbog političara i političarki čija se imena lijepe kao mušice uz istinske heroje, ne bi li im se digla ionako devalvirana cijena. Jer? Jer predizborni je vakat. Valja se spojiti, makar u rečenici sa Aidom, valja makar patetikom ukrasti koji glas, jer-hej, na lokalu se svaki glas broji. Svaki glas stvara razliku između 8 hiljada i nula maraka.
Pa pomislite samo, trideset i kusur godina je Aida čekala svoju spomen ploču, trideset i kusur godina je se sjetimo samo krajem augusta na par dana, ma šta na par dana, na par sat i onda muk. Da je Aida rođena, živjela i umrla u kakvom civiliziranom društvu imala bi ne svoju spomen ploču, nego spomen sobu, dan, biblioteku, imala bi film, preciznije filmove dokumentarne i igrane-ovjenčane nagradama svjetskim.
Imala bi svoju biblioteku…
A kad smo kod biblioteke, Aida Buturović sa onog-rajskog svijeta može pogledati dalje u naslove naše nasušne, novinske i pročitati sljedeću vijest:
„Nacionalna biblioteka BiH najavila zatvaranje: Razlog – finansijska situacija. „
Pa stoji dalje, jer uvijek ima dalje:
„Ranije ovog mjeseca (jula) održan je kolektivni sastanak uposlenika Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine. Povod sastanka je nepovoljno finansijsko stanje ove institucije zbog nedostatka finansijske podrške nadležnih organa za njen rad, što onemogućava normalno funkcionisanje….S obzirom da radnici NUBBiH ulaze u četvrti mjesec bez plate i odgovarajućih uslova za rad, traže i mole predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića, ministricu civilnih poslova BiH Dubravku Bošnjak, premijera Federacije Nermina Nikšića, federalnu ministricu obrazovanja i nauke Jasnu Duraković, federalnu ministricu kulture i sporta Sanju Vlaisavljević, premijera Kantona Sarajevo Nihada Uka, kantonalnog ministra kulture i sporta Kenana Magodu i kantonalnu ministricu visokog obrazovanja, nauke i mladih Adnu Mesihović za hitan i konkretan angažman, u skladu sa nadležnostima, te jasniju i temeljitiju analizu cjelokupne situacije.“
Gleda tako Aida, heroina Aida iz nekih boljih svjetova ove gomile smeća koje liče na vijesti. Znači ona je dala život za knjige, najbukvalnije- dala je svoj život za instituciju koja će biti koliko sutra zatvorena jer današnji političari, isti oni koji joj podižu spomen-ploču nemaju volje, želje niti civilizacijskog dostojanstva da produže život Nacionalne biblioteke Bosne i Hercegovine?
Gospodo i drugovi, je l’ vas makar malo sramota? Znam da nije, jer srama nemate, ali eto, red je da se zabilježi!
