Fašizam je dobio na samopouzdanju. Više to nije stidljivi pogled koji se krije iza tradicije, obiteljskih vrijednosti i provincijalske neinformisanosti. Ne, fašizam je osjetio da je jači, da je dominantniji, da ga više ima. Osjetio je, on, fašizam, da se demokratijom može upravljati i zajahao je kao konjanik apokalipse, prizvan prorocima današnjice kroz humanoidne manifestacije zvane: Trump, Orban, Putin, Vučić i ostali. Tehnofašizam je zastrašujuće zamisliti a kamoli osjetiti sve osnaženiji mu rast sa poklicima zaljubljenih glasača.
Piše: Semir Behram za Proglas
Opna obiteljskog stida zavarava urbanu populaciju, onu kojoj je najveći problem nabavljanje domaćeg vina ili prljavog amfetamina dok se naivno udaljava od aktuelnosti. Opna obiteljskog stida kvasa kao svježa germa, kao napaljeni manijak u krilu Gotham Citya. Naš Batman je debeo i anksiozan, naš Robin meditira i daje časove yoge, naša kondicija je ugodno zamrla u krletki Sin Citya u kojem popušta opna obiteljskog stida u naletu krvoločnih fašista. Oni grizu željezne mate, oni gladni su toplog ljudskog mesa začinjenog limuntosom naivštine.
No, postoje, na svu sreću, pokreti otpora. Glasovi iz tunela što na temperaturi antifašizma prelaze u stanje svjetlosti. Aida Ćorović je prva domina, rekao bih, koja je pokrenula zahrđalu turbinu otpora na samome dnu, u srcu današnje Srbije, nesretne zemlje pod okupacijom. Krenuo je vjetar. Već drugačije je zamirisala noć u Mostaru, Gotham Cityu ovoga vremena, podijeljenom gradu; pojedenom korupcijom bošnjačkih gospodara ruševina sa jedne strane; zamračenim plaštom klerikalno-fašističkog mraka, sa druge, kojeg zatežu rebrendirane pijavice budakovo-francetičke ideje.
Iz Beograda su zaštrokali farovi i pozivi na pokret, dizanje i ustajanje; usporeni domino efekat što alarmira na trezvenost, makar. Teško je očekivati da se konfrontacija neće desiti, ali barem, budimo spremni, ne dozvolimo da nas iznenade sa svojim naoštrenim kukastim križevima. Prvo što treba jesu otvorene oči, širom, sa dignutim rukama u gard i licem koje očekuje rađanje embrija nacizma iz ljigave opne obiteljskog stida. Fašistička larva je, očigledno, u devetom mjesecu trudnoće, teška i razularena, gladna i spremna da propagandnim siktanjem zavede milione.
Mostarski javni prostor je kontaminiran ulicama nazvanim po fašistima iz “onog” rata, to je grad kojeg su dodatno otrovali murali ratnih zločinaca poput Slobodana Praljka, nakaze, koja je gradu Mostaru priuštila najtužniji dan u njegovoj višestoljetnoj historiji. Da bi vrag bio vrag on mora znati kako kreativno napraviti bol, a Praljak je bio režiser što je vješto umio pronaći Ahilovu petu duha Mostara; antifašističkog bastiona, muzeja na otvorenom; te ga granatama sa uzvišenja Stotina mrcvareći likvidirao. Hoću reći, Praljak je bio vrag.
A zidovi, Gotham Citya iz doline Neretve, oslikani su licem režisera što izgleda poput negativca iz animiranog Diznijevog uratka. Budakovština ovoga vremena je dobila suicidno-urbicidni simbol. Grad je unakažen, s lijeve obale ruševinama, a sa desne obale licima stotina bogova fašizma. Neretva je, recimo, zagađena PBC-om i arsenom, što, dakako, ovom gradu daje šarm lucidnog Jokera. Ne zaboravimo, gradonačelnik Kordić, koji dolazi iz profašističkog HDZ-a, kurvanjski je uklonio višedecenijski benigno mjesto novogodišnjeg okupljanja, Zimski grad, a instalirao klerikalni implantat zvani Advent.
I da li još neko vjeruje da masturbacije fašizma u Crnoj Gori, u Srbiji, S.Makedoniji, u Bosni i Hercegovini jesu samo predizborne kampanje, a ne sinhronizovane revolucije i pobune protiv ideja građanštine i multikulturalnosti, protiv principa zajedništva i antifašizma. Samo hipster sa kladioničarskim listićem, ili neki bosanki šaman što zavodi srednjovječne žene, može neviditi u sljepilu vlastitog ega očita revolucionarna pomjeranja novog poretka. Smrt pred našim vratima sa zašiljenom kosom kuca. Da li ćemo je dočekati u šlafruku sa cigaretom u ustima dok pišti pretis-lonac, ili ćemo je sa balkona gađati saksijom kaktusa dok crijep na potkrovlju poskakiva uz Ay Carmela. Do nas je.
Historija nije prestala devedesetih, one su bile, nažalost, početak, zagrijavanje, intro u turbulentnu budućnost. Vrijeme tranzicije nas je dovelo do vakta kada će fašizam ponovo pokušati. Ta ideologija je neumorna. Klerikalna zadrtost joj poboljšava fokus. Fašizam je čitanje svete knjige na kokainu. Fašisti su muške kurve koje vole glabat mošnje voljenog klerika, potom ljubiti ženu i djecu, ljubavnicu i njenog supruga pod opnom obiteljskog stida. Napravili su sebi slijepog boga, boga primata iz naroda, kumira što oprašta krv, strv i ljudsko meso.
Više nije pitanje da li će, nego, kada će domina otpora što je bacila jaja na mural ratnog zločinca Ratka Mladića, stići do Mostara i staviti znak stop na murale vragu Praljku. Ne treba pitati gradonačelnika Kordića, ta karijeristička pizda od čovjeka je samo provodnik naredbi iz pera (bivšeg) komuniste Čovića. Ne treba to tražiti od Velibora Milivojevića, ta provincijska stuha je spremna prodati čast za minutu predaha na šlicu Milorada Dodika. Ne treba to tražiti od SDA korupcionaša i nepotista, pa oni nisu sposobni da razumiju ovaj tekst. I ne, ne treba to tražiti od pogubljenih liberala, oni su za položaj spremni prihvatiti novi poredak, kakav god on bio.
Foto: RAS Srbija
