Rat u Ukrajini ma koliko to zvučalo surovo, spustio je istine na zemlju, u našoj zemlji, državi koja se još uvijek zove Bosna i Hercegovina. No pitanje je, zaista, da li će se ova teritorija Zapadnog Balkana u skorijoj budućnosti i dalje zvati svojim imenom ili će kao posljedica agresivnog putinizma, uz preporod bijelog fašizma – koji, uvjerili smo se, svoje buđenje doživljava i u našoj zemlji – dobiti nove granične konture, nove podjele, stvarnosti jarke kao opasnost.
Piše: Semir BEHRAM za Proglas
To i nije toliko nemoguće, zapravo postaje sve izglednije nakon zločina sa potpisom genocida u Buči, sa raskomadanim tijelima na željezničkoj stanici u Kramatorsku, sa izgladnjivanjem branilaca i civila, naročito djece, u katakombama čeličane Azovstal u Mariupolju. Svako penetriranje agresora prema i kroz Sjeverodonjeck stvara jezu u jednom dijelu Bosne, dok potpiruje zlokobnu nadu u drugoj krišci, među onima koji priželjkuju nastavak uspješne bijelo-pravoslavne revolucije.
I kako rekoh u prvoj rečenici: cijepanje životȃ u Ukrajini je spustilo zavedene istine iz propagandnog limba, vakuma manipulativne atmosfere krojene u kvarnim umovima; iz visina u blato, u lokve pune punoglavaca sa licima čarobnjaka Dragana Dabića, u mulj gdje istini lovci na činjenice otvaraju kapke, ali vidjeti ona baš previše i ne može jer glasovi olujnog neba već lome krošnje.
I kao da su naše istine čitavo vrijeme bile u rukama naivne djece poput kartonskih zmajeva gdje plavetnilom lebde svezani kanafama, dok im vjetar okreće emotikon lica prema suncu, nasmijana i sretna, zaboravljajući na mladu ruku što ih drži za konop koji tako lako može da pukne. Ali avaj, ako na početku ne reagujete na lažnu dobronamjernost tada sami snosite ono što se zove posljedica, mučna lekcija, bol. Ono što slijedi jesu posmatranja daljina kada sunce propadne za klanac.
Pojedine istine su puštene iz ruku, da bi praćene nedužnim pogledima nestajale u informacijskim oblacima. Kasnije bi munje udarale po stotinama lokacija sa masovnim grobnicama. Postoje i zaboravljeni zmajevi, njima su vrane iščokale oči, praveći od lepršave istine tminu predskazanja. Vrisak zapleten na grani kao plastična kesa. Strašila nad Bosnom što predosjećaju novi povratak vozača apokalipse na esembe transporteru sa trobojkom.
Lovci na zmajeve su prvo zapalili orijentalne police sa imenima Halida Huseinija, da bi potom vozilima prenosili skalpove iz sekundarnih u tercijarne, grobnice istinȃ. Kao rekonkvista u Andaluziji. Pjer Kiri je svojevremeno rekao da je sačuvano 30 knjiga iz Andaluza i to nam je omogućilo da cijepamo atom, a da je ostalo pola miliona djela koja su spaljena, pa sada bismo putovali svemirom između galaksija.
Rat u Ukrajini svojim je urlikom, jaukom, krvlju svojom, dakako, spasio preostale zmajčeke istine spuštajući ih na tle. Sada je jasno, nedvosmisleno, da je Sjeverodonjeck brana za Sloviansk, dok će njegove zgrade braniti Dnjepropetrovsk i Zaporožje. Naši zmajevi sada znaju da lovci na njihove duše i tijela ispred sebe imaju Mikolajev, a ako on padne tu je Odessa.
Ne smijemo ni zamisliti kakav bi ushit dobile horde bijelih fašista ako bi crnomorska ljepotica bila oskrvnavljena. I kako ova priča govori: istine su pale na tjeme. Vjeđe iz prašine magle na granatiranje civilnih područja pod krinkom tzv. denacifikacije, uz obilje, svakako, smijeha lokalnih licemjera što navijaju za golijate na tenkovima. Prosjek po nepisanom pravilu slavi neispravnost.
Često su jači narodi mrcvarili slabije. Uvijek su bili neki alanfordovski manifesti rasizma, fašizma, aktuelne istrage poturica, glorifikacije genocida i negiranje pokolja. Svaki narod jeste potomstvo rođeno za zločinu, između ostalog. Nismo uspjeli kao civilizacija da prevaziđemo etničko, stoga nam dolaze sa istoka religijski lunatici s dehumanizirajućim, srednjovjekovnim, idejama o antimodernizaciji i antidemokratiji. No Istok ne može polučiti uspjeh da unutar zidina slobodnog svijeta ne postoje antihumanisti.
Njima je bitniji efekat privida pomirenja preko prestravljenog lica žrtve. Oni žele pomiriti fašizam i antifašizam. A budala svaka u ovoj zemlji zvanoj Bosna jasno zna da koristi od pomirenja fašizma i antifašizma ima samo neistina, laž i obmana. Fašizam uvijek profitira iz dijaloga sa antifašizmom. Fašizam zna od antifašizma napraviti pudlicu koja zapišava spomenike vlastitih ideala. Antifašizam u svojoj nutrini je isključiv, baš kao i istina, oni ne mogu razvijati toleranciju na fašizam.
Ta tolerancija i jeste najveći adut fašizma s kojim igra. Obzirnost ono koristi da bi dokazalo liberalnom svijetu da je liberalnije u suštini, a da su konzervativizmi njegovi samo mehanizmi za čuvanje tradicije, poluge za održavanje vrijednosti. Preko (ne)tolerancije na fašizam ono pobija liberalni poredak. No to mu uspijeva samo uz podršku buržuja koji su izgubili dodir sa demokratskim vrijednostima kroz vlastite koruptivne rabote.
Svjedoci smo licemjernih projekata u našoj zemlji koji pokušavaju pomiriti fašizam i antifašizam, kao što je Pro-Budućnost, priča koja je recidiv trampističke agende, dok je plasiraju USAID i Catholic Relief Services. To je ista agenda koja umjesto multietničkog nudi etnički princip, pokvarena priča što zagovara Otvoreni Balkan i logiku prema kojoj bi uklanjanjem Željka Komšića prestao postojati hrvatski separatizam.
Elem, jedan postotak fašizma u tijelu antifašizma od istog pravi fašizam, dok koliko god naspete antifašizma u fašizam ovaj će i dalje ostati stameni stari zlikovac, fašista. Fašizam ima tu fleksibilnost da asimilira antifašizam, dok ovaj iz druženja za fašizmom postaje jedno veliko razočarenje koje će na kraju samo služiti neistini. Najbolji primjer je asimiliranje tekovina antifašizma u Rusiji, u svrhe bijelo-pravoslavne revolucije, u korist bijelog pokreta, ali su i jugoslovenska SABNOR udruženja klasičan odraz tupila i degeneracije iskazana tihom potporom putinizmu. Do sada nije poznato da je bosanski SABNOR ili neko drugo “antifašističko” udruženje iz regije osudilo, saopštenjem za javnost, agresiju Kremlja na Ukrajinu.
Živimo vrijeme u kojem je kapitalizam od revolucionarnog duha napravio stotinu i jedan brend za suvenir radnje po turističkim destinacijama, dok je fašizam od zvaničnog antifašizma napravio KUD idiote. Primjerice, da nije NATO intervenisao Kurdi u sjevernim kantonima Sirije bi bili izbrisani od ISIL-a. Sjetimo se deblokade Kobanea. Tu deblokadu je omogućio NATO član Rejep Tayyip Erdogan, kada je otvorio koridor iz sjevernog Iraka preko NATO teritorije, Dijarbakira, te pripomogao da se spase Kurdi. Ukratko, genocid nad Kurdima je spriječio NATO. Da li je brko Erdogan bio iskren? Vjerovatno nije. Ali je poslušao centralu i izvršio zadatak koji se od njega tražio.
Danas simpatizeri Rožave i PKK pokreta demonstriraju u Švedskoj protiv mogućeg ulaska Švedske u NATO. Na kraju, bez obzira što im je NATO spasio glave od nestanka, kapitalistički komunisti su postali korisni idioti bijelog pokreta. No, zamislite, barem polovina regionalnog NGO sektora su korisni idioti bijelog sljepila iz Kremlja. Crnogorski dodjeljivači grantova su u ime borbe protiv korupcije podržali fašističku vladu Zdravka Krivokapića; bosanski su, recimo, u ime apsurda i paradoksa, financirali i financiraju podcaste i tekstove ljudi koji direktno ili indirektno podržavaju agresiju Rusije na Ukrajinu.
Grantovi su naredili istini da se prilagođava u novinarstvu, da bi se stvorio populizam preko kojeg demokratija flertuje sa fašizmom. Moramo biti protiv pomirenja fašizma i antifašizma. Protiv relativiziranja. Ne mogu se separatističke vojske, osuđene za svoje zločinačke projekte na međunarodnim sudovima, stavljati u istu ravan sa ARBiH, legitimnom i legalnom armijom. Svo to izjednačavanje otvara vrata za nove zločine, novi genocid. Samo nas je pad Kijeva dijelio od nove agresije i novih ubijanja.
Naivnost počesto završi tragedijom. Ako zmajeve proguta nebo ili pojede oblak, istina polegne svoje tjeme na mokru humku. Tu, na zemljanom jastuku nema udobnosti. Djeca rata to znaju. Jastučnica krije sve ono što je ostalo u džepovima streljanih. A činjenice tada plaču kao farsa ili stiskaju pesnice kao spoznaja.
