Napetosti između Sjedinjenih Američkih Država i Irana ponovo rastu uoči najavljenog nastavka pregovora, ali se diplomatski prostor ubrzano sužava pod pritiskom vojne eskalacije i političkih poruka koje dolaze iz Washingtona. Ključna tačka krize ostaje Hormuški moreuz, čija blokada ili djelimična destabilizacija ima direktne posljedice po globalno tržište energije i sigurnosnu arhitekturu šire regije.
Vanjskopolitički analitičar Damir Katulić upozorava da je odnos snaga trenutno pomjeren u korist Teherana. Prema njegovoj procjeni, Iran ne dominira samo politički, već i operativno – zahvaljujući sposobnosti da kontrolira ili ugrozi pomorski promet kroz jedan od najvažnijih svjetskih energetskih koridora. Postavljanje pomorskih mina i asimetrične prijetnje dodatno komplikuju djelovanje američke mornarice, koja je primorana držati distancu zbog rizika od raketnih napada.
U takvom odnosu snaga, konflikt više nije ograničen na pitanje nafte i plina. Katulić naglašava da se radi o širem resursnom nadmetanju, uključujući i strateške materijale poput helija, ključnog za industriju čipova. Upravo zato produžavanje krize, paradoksalno, može odgovarati Iranu – jer održava pritisak na globalno tržište i Zapad.
Istovremeno, politička dimenzija krize dodatno destabilizira odnose unutar NATO. Izjave Donald Trump o mogućem “izbacivanju” Španjolska iz Saveza otvorile su pitanje institucionalnih granica američke moći. Takav potez, upozorava Katulić, pravno je neizvediv – jer NATO ne poznaje mehanizam isključenja članica bez njihove vlastite odluke.
Reakcije evropskih saveznika bile su brze. Njemačka i Italija stale su uz Madrid, naglašavajući važnost jedinstva Saveza u trenutku globalne krize. Posebno je indikativan potez Italije, koja je suspendirala letove američkih aviona povezane s operacijama prema Iranu – signal koji jasno pokazuje rastuće neslaganje unutar zapadnog bloka.
Kriza se, međutim, ne zadržava samo na Bliskom istoku. Katulić upozorava da bi otvaranje novih geopolitičkih pitanja – poput statusa Falklandski otoci – moglo dodatno destabilizirati međunarodni poredak. U ekstremnom scenariju, takva pitanja mogla bi prerasti u direktne sukobe između velikih sila, uključujući Veliku Britaniju i Argentinu.
U središtu ove krize nalazi se, prema Katuliću, problem političke nepredvidivosti. Američka vanjska politika, kako tvrdi, sve više odstupa od ustaljenih međunarodnih pravila i mehanizama, što dodatno slabi povjerenje među saveznicima i otvara prostor za jačanje alternativnih centara moći.
Ključni problem nije samo u konkretnim odlukama, već u načinu donošenja tih odluka. Katulić smatra da utjecaj savjetnika na američkog predsjednika praktično ne postoji, što znači da se strateške odluke donose bez stabilnog institucionalnog balansa.
Takav pristup, zaključuje, vodi ka opasnoj dinamici: svijet u kojem se odluke donose unilateralno, bez jasnih pravila i uz stalno testiranje granica – kako vojnih, tako i političkih. U takvom okruženju, svaka kriza ima potencijal da preraste u mnogo širi i teže kontrolisan sukob.
TEHERAN PREUZIMA KONTROLU: Iran planira naplaćivati prolaz kroz Hormuški moreuz
