“A stabilnost je po Čoviću, pazite sad, kad Srbi imaju svoj entitet, Hrvati svoj “izborni mehanizam” koji liči na entitet, a Bošnjaci ostanu da gledaju u plafon – pod uslovom da ne budu previše građanski nastrojeni. I onda neko kaže: “To nije treći entitet.” Pa šta je, pobogu? Šoping zona?!”
Piše: Dragan BURSAĆ Radio Sarajevo
Kako sad ovo, majka mu stara, kad ideolozi Trojke kažu da nije moguće?! Otkud “odjednom” Čoviću priča o “trećoj izbornoj jedinici”???
Kad sam spominjao Čovićevu nakanu kreiranja Trećeg entiteta, svi su se dizali na zadnje noge. A sad taj isti Dragan Čović “šef iz Mostara” mrtav-hladan za Hrvatski tjednik kaže: “Tri federalne jedinice su budućnost BiH.”
Jel’ to neko čuo iz Trojke? Jel’ barem jedan intelektualni skrušeni uzdah ispušten iz sarajevskih kabineta “građanske pristojnosti”? Jok, ni mukajet. Ide vikend, ide Prvi maj pa se šuti. Umjesto da se makar zgroze – oni pripremaju Zakon. I to kakav! Takav da Dragan Čović može samo da digne dva prsta i kaže – hvala, braćo!
Jer ono što Dodik radi s mitinzima, vulgarnostima i secesionizmom na TV Happy, Čović radi perfidno, kroz rečenicu, intervju, kaficu sa europarlamentarcima i osmijeh od uha do uha, dok potpisuje sopstvenu verziju Bosne po mjeri HDZ-a. I dok on to radi, Trojka – potpisuje. I pristaje. I dogovara uz klimoglav. U tišini. I pod parolom “evropskog puta.”
Građanska salveta za nacionalistički objed
I sad da se ne lažemo – ovo što radi Trojka nije koalicija, nego saučesništvo. Nije politički kompromis, nego historijska predaja. Jer ako u amanet daješ izmjene Izbornog zakona koji cementira etnički ključ, koji legalizuje treći entitet bez da se tako zove – onda si ti, brate, potpisao kapitulaciju. Sa sve mašnicom.
Zna Čović da ne može formalno dobiti treći entitet. Ali zato će dobiti:
1. teritorijalnu zatvorenost,
2. izbornu ekskluzivnost,
3. HDZ kao doživotnog čuvara “hrvatskog interesa” – kojeg niko nije ovlastio, ali što bi sad cjepidlačili, jel’.
A Trojka? Ona tobož’ ne vidi. Ili ne želi vidjeti. Jer “euroatlantski put”, jer “Brisel”, jer “pregovori”, jer “tehnički zakon”.
Ma kakav tehnički!
To je tehnički udar na ostatke političke Bosne. To je tehnička amputacija svega što nije po mjeri etnokratije.
Od Dodika bez Zakona do Čovića sa Zakonom
Haj'mo pošteno: Milorad Dodik bi najradije BiH stavio na kladionici u Laktašima, ali mu ne ide. Čović je lukaviji. On je Bosnu sve sa Hercegovinom stavio na rendgen u Mostaru, dijagnosticirao izmišljeni tumor “bošnjačke dominacije”, i odlučio: treba operacija. Izborni zakon kao skalpel, Trojka kao anestezija, Schmidt kao nevidljivi hirurg. I tako pacijent ide na sto.
I gle čuda – niko ne viče.
Dodik bi za ovakav inženjering bio optužen za rušenje ustavnog poretka. S razlogom!
Ali Čović? On je “europski umjerenjak”. On ne viče. On samo traži “legitimno predstavljanje”.
Znate ono kad vam lopov kaže da želi “legitimno posjedovanje vaše kuće”, a vi mu date ključ, jer ste koalicioni partneri?
Trojka kao transportni mehanizam HDZ-a
Nisu problem samo Čovićeve ideje. On ih ima otkako je skinuo uniformu i prešao iz ratne ekonomije u političku trgovinu. Problem je to što mu se Trojka sve više ponaša kao transportni mehanizam: oni utovaraju njegove zakonske zahtjeve, voze ih do Sarajeva i tamo ih serviraju “radi stabilnosti”.
A stabilnost je, pazite sad, kad Srbi imaju svoj entitet, Hrvati svoj “izborni mehanizam” koji liči na entitet, a Bošnjaci ostanu da gledaju u plafon – pod uslovom da ne budu previše građanski nastrojeni, jer to vrijeđa osjećaje ostalih.
I onda neko kaže: “To nije treći entitet.”
Pa šta je, pobogu? Šoping zona?!
Umjesto zaključka: Pitanje za Trojku
A vi iz Trojke, ako vam ostane trunke integriteta, odgovorite narodu:
Ako nije treći entitet ono što Čović hoće,
ako nije Dodikova šahovska figura ono što postajete,
ako nije državni udar u rukavicama ono što se sprema – onda šta je, zaboga, ovo sve?
Je li ovo kompromis ili kolaboracija?
Je li BiH država svih ili entitetski spavač pod perfidnom anestezijom?
I najzad – kad se sve sabere:
Jeste li vi Trojka… ili Trojanski konj?
