“Nema tu nikakve teorije zavjere. Sve je jasno. Dodik želi nezavisnost RS-a. Čović želi treći entitet-za početak. Trumpov Heritage Foundation želi geopolitičku pobjedu kršćanski konzervativaca. Iza svakog “kršćanskog fronta” koji brani “vrijednosti” od “muslimanske opasnosti”, stoji ista agenda: da Bosna i Hercegovina nestane.“
Piše: Dragan BURSAĆ Plenum
Kad religija postane oružje
U zemlji u kojoj su i voda i gora podijeljene po etničkim linijama, ništa ne može biti bezazleno — pa ni nanovije pozivanje na “kršćanske/hrišćanske vrijednosti” na relaciji SNSD-HDZ.
U rukama i glavama Milorada Dodika i Dragana Čovića, taj pojam nije simbol duhovnosti, ljubavi i oprosta, već ideološka toljaga kojom se udara po svemu što ne pripada njihovom “sv(ij)etu” — po Bošnjacima, po građanskoj državi, po samoj ideji građanske Bosne i Hercegovine.
Ono što se trenutno događa u političkoj pozadini BiH, od lobiranja kod Trumpove administracije do plaćenih kampanja koje pozivaju na “zaštitu hrišćana od islamskog fundamentalizma”, jeste najopasniji oblik političke mimikrije — pretvaranje lažne i izmišljene ugroženosti u temeljni argument za razaranje države.
Dodik i Čović: sinhronizovani orkestar
Milorad Dodik, već dobro poznat po svom političkom performansu između prijetnji i pjesama o Vrlikoj Srbiji, danas koristi globalni narativ američke desnice: kršćani su ugroženi, muslimani su prijetnja, Zapad treba stati u zaštitu “civilizacijskih vrijednosti”.
Na drugom kraju iste matrice stoji Dragan Čović nekdašnji kolega iz socijalističkog saveza, koji uz osmijeh “desnog europskog umjerenjaka” ponavlja gotovo istu priču: Hrvati su majorizirani, islamizacija prijeti, a jedini lijek je dabome – treći entitet.
Njih dvojica, iako formalno zastupaju različite narode, zapravo su jednojajčani blizanci iste ideološke matrice. I jedan i drugi koriste religijsku retoriku kao geopolitičku valutu, pozivajući se na “kršćanske vrijednosti” samo onda kad im treba da prikriju pljačku, korupciju i pozovu na otvorenu destrukciju države.
Trumpizam na Balkanu
Upravo se tu otvara prostor za novi val trumpizma – balkanske verzije pokreta “Make America Great Again”. On se u BiH ne manifestira kroz crvene kape, nego kroz mitove o “ugroženim narodima” i “prirodnom pravu” na teritorijalnu samostalnost.
Dodik je već platio milione dolara američkim lobistima, uključujući i osuđene kriminalce poput Roda Blagojevića i propagandiste poput Lare Logan, kako bi se u Washingtonu predstavio kao “borac protiv islamskog ekstremizma”.
Poruka koju oni serviraju republikanskom establišmentu je prosta: “Bosna i Hercegovina je muslimanska zemlja na granici s EU, a mi – Srbi i Hrvati – branimo kršćanski Zapad.”
To je retorika koja ima odjeka kod onih koji u Evropi i Americi već godinama sanjaju o novim zidovima i čistim nacijama. I zato nije slučajno što Dodik i Čović danas sinhronizovano pričaju o “unutrašnjem dogovoru konstitutivnih naroda”, “ukidanju stranih sudija” i “eliminaciji OHR-a”. Sve je to zapravo eho iz think-tank laboratorija američke MAGA ultradesnice.
Heritage Foundation i balkanski lobisti
U toj priči posebno mjesto zauzima Max Primorac, Amerikanac hercegovačkih korijena i “istraživač” u Heritage Foundationu, najuticajnijem konzervativnom think tanku bliskom Donaldu Trumpu.
Primorac u svojim analizama Bosnu opisuje kao “propali projekt međunarodne zajednice”, “umjetnu državu koja favorizira Bošnjake” i “bazu za islamski ekstremizam”. Njegovo rješenje? Tri etničke jedinice – po uzoru na kantonalnu Švicarsku, Belgiju ili, realnije, na Južnu Afriku iz vremena aparthejda.
U suštini, Primorac ne predlaže preustroj BiH, već njenu disoluciju u tri zasebna etnička rezervata. Time bi Srbi i Hrvati dobili institucionalnu kontrolu nad teritorijama, a Bošnjaci bi ostali zatvoreni u centralni “muslimanski kanton” – kao opomena Evropi šta se dešava kad se “vjerske razlike zanemare”.
A što je najopasnije, taj plan se ne rađa u Banjoj Luci ni Mostaru, nego u klimatiziranim lobističkim kancelarijama u Washingtonu, pod okriljem think tankova koji već deceniju šire paranoju o “ugroženim kršćanima”.
Religija kao politički štit
Taj narativ nije nov. Još su devedesetih srpski i hrvatski nacionalisti ubijanje Bošnjaka pravdali “odbranom kršćanstva od džihada”. Danas se ista priča vraća – sofisticiranija, skuplje plaćena, ali suštinski ista.
Naime, kada Dodik govori o “muslimanskom Sarajevu koje smrdi”, on ne govori kao političar, nego kao ideolog mržnje koji pokušava legitimirati segregaciju. Kad Čović govori o “legitimnom predstavljanju Hrvata”, on zapravo traži institucionalni alat za etničku separaciju.
A kada obojica zajedno, uz pomoć američkih lobista, pozivaju Trumpovu administraciju da “vrati izvorni Dayton”, to znači samo jedno: da žele zaustaviti svaku ideju građanske Bosne i vratiti zemlju na model etničkog aparthejda.
Politička teologija propasti
Ono što čini ovaj trenutak posebno opasnim jeste činjenica da se sve to odvija pod maskom “vraćanja vjeri”. Politički radikalni hrišćanski klerikalizam, koji je u regionu već metastazirao, danas postaje oružje geopolitike.
Umjesto da religija bude prostor mira, ona je pretvorena u ideološku rovovsku liniju. U njoj popovi, fratri i episkopi više ne propovijedaju o milosrđu, nego o teritorijama i “ugroženom narodu”.
Zato nije slučajno što se Dodik poziva na Rusku pravoslavnu crkvu, a Čović na konzervativni katolicizam iz Heritageove kuhinje. Jer i jedan i drugi vuku inspiraciju iz istog izvora – ideje da je kršćanska vjera oružje, a ne put prema pomirenju.
Bosna kao ogledalo
Bosna i Hercegovina je idealno ogledalo za tu vrstu politike. Ona ima tri religije, tri naroda, tri historije – i svaka može poslužiti kao eksponat u geopolitičkom muzeju straha.
Ali BiH je istovremeno i dokaz da je moguć suživot bez ideološke hegemonije. Da ljudi mogu živjeti zajedno i kad se “veliki” dogovaraju da ih razdvoje. Upravo zato nacionalističke elite čine sve da unište to ogledalo, jer ono razotkriva njihovu laž.
Jer ako postoji ijedna zemlja na svijetu koja pokazuje da je multietničnost moguća – to je Bosna. A ako postoji ijedna zemlja koja je najviše platila cijenu religijskog nacionalizma – opet, to je opet Bosna.
Zavjera bez misterije
Nema tu nikakve teorije zavjere. Sve je jasno. Dodik želi nezavisnost RS-a. Čović želi treći entitet-za početak. Trumpov Heritage Foundation želi geopolitičku pobjedu kršćanski konzervativaca nad “liberalnim globalizmom”.
Svi oni, zajedno, vide u Bosni i Hercegovini eksperiment: ako se razbije ova mala zemlja, može se razbiti i evropski model multietničnosti. Ako se pokaže da Bošnjaci ne mogu živjeti u zajedničkoj državi s “kršćanima”, onda se može opravdati i podjela Ukrajine, i dominacija Izraela, i svaki budući etnonacionalni projekt.
Zato je Bosna više od lokalne priče. Ona je simbol. I zato je napad na nju globalni projekat.
Ne odbrana “vjere”, nego poziv na rušenje države
Bosna i Hercegovina neće propasti zato što je neko voli manje, nego zato što je neko mrzi previše. A ta mržnja danas se oblači u plašt “zaštite kršćanskih vrijednosti”.
Da budemo jasni: kršćanstvo, kao i svaka religija, u svojoj suštini propovijeda ljubav. Ali ono što Dodik, Čović i njihovi zapadni mentori rade, nema veze s vjerom — to je brutalna politizacija religije, pretvaranje oltara u govornicu za nacionalizam.
I zato, kad sljedeći put čujete priču o “ugroženim kršćanima” u Bosni, znajte da to nije vapaj vjere, nego urlik moći.
Jer iza svakog “kršćanskog fronta” koji brani “vrijednosti” od “muslimanske opasnosti”, stoji ista agenda: da Bosna i Hercegovina nestane.
Ali Bosna neće nestati. Jer ona nije samo država. Ona je dokaz da se može voljeti i bez mržnje, vjerovati i bez isključivosti, živjeti i bez entiteta.
I to je, zapravo, ono što ih najviše plaši.
