Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izjavio je 17. avgusta da država neće uvoditi vanredno stanje kao odgovor na antivladine proteste koji već sedmicama potresaju zemlju.
„Ta mjera je krajnja i veoma komplikovana u proceduri. Ne razmatramo je i ne bih voleo da je razmatramo“, rekao je Vučić na vanrednoj konferenciji za novinare.
Istovremeno je najavio da će u naredna „tri ili četiri dana država donijeti iznenađujuće odluke“ kao odgovor na proteste:
„Biće vam kao da smo se povukli, da smo se uplašili – ali reakcija države neće biti uobičajena.“
Nije precizirao o kakvim se potezima radi.
Protesti i sukobi
Protesti u više gradova Srbije, koji su počeli zbog događaja u Vrbasu i Bačkoj Palanci 12. avgusta, prerasli su u višednevne nerede i sukobe sa policijom. Tog dana su pristalice vlasti pirotehničkim sredstvima napali demonstrante, dok su demonstranti optužili policiju da nije reagovala. Policija, s druge strane, tvrdi da je spriječila veće sukobe.
U narednim danima protestima su se paralelno priključivale i grupe pristalica Srpske napredne stranke, što je dovodilo do novih incidenata.
Tokom protesta 16. avgusta, najviše incidenata zabilježeno je u Valjevu i Beogradu. U Valjevu su demonstranti demolirali prostorije SNS-a, a oštećene su i zgrade gradske uprave i tužilaštva.
Vučić je naveo da je u prethodnim neredima povrijeđeno 137 policajaca.
Kritike tužilaštva i „terorizam“
Predsjednik je oštro kritikovao tužilaštvo, optuživši ga da ne primjenjuje zakon:
„Pitam vas, gospodo tužioci, zašto se pravite da ne znate da čitate zakon“, rekao je, dodavši da napade na državne i javne objekte smatra „terorizmom“.
Prema njegovim riječima, „sve maske su pale“ jer je protestni pokret, kako tvrdi, nastao pod izgovorom zahtjeva za pravdu nakon tragedije u Novom Sadu, a sada se koristi u političke svrhe.
Širi kontekst protesta
Podsjetimo, protesti u Srbiji traju više od devet mjeseci, od nesreće 1. novembra u Novom Sadu, kada je urušavanje nadstrešnice novoizgrađene željezničke stanice odnijelo 16 života.
Studenti u blokadi tada su pokrenuli masovne proteste, zahtijevajući krivičnu i političku odgovornost. Vremenom su zahtjeve proširili i na raspisivanje vanrednih parlamentarnih izbora, uz obrazloženje da vlast nije preuzela odgovornost za tragediju.
