Mirovni pregovori između Rusije i Ukrajine, koji su nakon dugih napora nakratko otvorili prostor za mogući napredak, ponovo su zapali u potpuni zastoj. Sve je izvjesnije da se rješenje neće postići u skorije vrijeme, što znači da se otvara prostor za novu eskalaciju prema već uhodanom obrascu. U središtu spora ostaju dva ključna pitanja: teritorij – prije svega Donbas – i sigurnosne garancije.
Rusija očajnički želi Donbas, ali cijena je ogromna
Moskva nastoji na najjednostavniji način preuzeti kontrolu nad Donbasom. Iako se bilježi postupan napredak ruskih snaga, jasno je da dinamika sukoba ni izbliza ne odgovara ruskim očekivanjima.
Primjer je bitka za Pokrovsk, započeta još u augustu 2024. godine. Ruske snage ušle su u centar grada, ali on i danas nije potpuno zauzet. No, fokusiranje isključivo na osvojene kvadratne kilometre predstavlja pogrešnu sliku – glavna logika ovog rata nije teritorij, nego iscrpljivanje.
U ovom ratu teritorij nije presudan – presudna je iscrpljenost
Rat se vodi oko toga ko će prvi ostati bez ljudi, opreme, volje, novca ili društvene podrške. Donbas je ključan upravo zato: ni Ukrajina ga može prepustiti, niti Rusija može obustaviti ofanzivu.
Gubitak Donbasa Ukrajini ne bi donio stratešku katastrofu, ali bi je ozbiljno oslabio. Riječ je o najutvrđenijoj liniji odbrane, čiji bi pad pogoršao ukrajinski položaj na drugim dijelovima fronta.
Ko se brže iscrpljuje? Za sada – Ukrajina
Rusija trenutno iscrpljuje Ukrajinu brže nego što sama trpi gubitke. Zato je Kijev pokazivao veći interes za pregovore nego Moskva, posebno s obzirom na mogućnost smanjenja zapadne pomoći.
Međutim, Ukrajina ne može pristati na predaju Donbasa bez čvrstih sigurnosnih garancija – a članstvo u NATO-u ili bilateralni sporazum sa SAD-om koji bi imao snagu člana 5. nisu izvjesni. Washington nudi oružje i obavještajne podatke, ali ne i automatsku vojnu intervenciju.
Trumpov napad na Kijev i nova politička taktika Washingtona
Budući da SAD ne mogu snažnije pritisnuti Moskvu bez rizika otvorenog rata, američki predsjednik Donald Trump ponovo je usmjerio pritisak na Ukrajinu, optužujući Kijev za „nedemokratičnost“ zbog neodržavanja izbora tokom ratnog stanja.
Time se, tvrde analitičari, nastoji:
-
oslabliti legitimitet Zelenskog,
-
oblikovati očekivanja prema budućoj ukrajinskoj administraciji,
-
pripremiti teren za moguće smanjenje američke vojne pomoći.
Zelenski odgovara: Izbori su mogući samo uz izmjene zakona i elementarne uvjete
Zelenski je brzo reagirao, podsjećajući da se izbori po Ustavu ne mogu održati tokom ratnog stanja te da je potrebno osigurati uslove za glasanje i na okupiranim područjima i među vojnicima na prvoj liniji – što je bez primirja nerealno.
Putin nastavlja „tihu mobilizaciju“
Istovremeno, ruski predsjednik Vladimir Putin potpisao je dekret o obuci rezervista tokom cijele 2026. godine – prvi put i u zimskom periodu. Riječ je o 100.000 do 150.000 ljudi godišnje. Novi zakon omogućava i raspoređivanje rezervista na „posebne zadatke“ bez formalne mobilizacije.
Rusija time nastavlja „tihu mobilizaciju“ i osigurava dovoljno snaga za nastavak ofanzive najmanje još godinu dana.
Ukrajina je iscrpljena – ali ne odustaje
Ukrajina je pod ogromnim pritiskom, vojno i politički, ali Kijev i dalje odbija pristati na ruske uvjete, smatrajući ih ponižavajućim i dugoročno opasnim. Iako je svjesna da će na kraju morati prihvatiti kompromis, Ukrajina insistira da se uvaže i njeni minimalni zahtjevi.
Evropa podržava Kijev, ali nema ni kapacitete ni resurse da nadomjesti SAD. To Washingtonu daje mogućnost da pojača pritisak i u nekom trenutku od Ukrajine zatraži povlačenje iz Donbasa – što je potpuno neprihvatljivo i za Kijev i za većinu evropskih država.
Moskvi odgovaraju tenzije Washington–Kijev
Ipak, ni eventualno ukrajinsko povlačenje ne znači da bi Rusija automatski pristala na mir. Za Moskvu su trenutne tenzije između Washingtona i Kijeva vrlo korisne jer zadržavaju inicijativu na bojištu.
Zapad, s druge strane, iscrpio je većinu mogućih oblika pritiska na Rusiju. Svaki novi korak zahtijevao bi ekonomske ili sigurnosne žrtve koje zapadna društva teško prihvataju.
Rat može trajati još godinama
I uz smanjenu američku pomoć, rat se može nastaviti još dvije do tri godine, uz spor ruski napredak. Rusija također može izdržati, posebno ako SAD ne uvedu sekundarne sankcije Kini, Indiji i Turskoj – što je ekonomski malo vjerovatno.
U suštini, globalna politika oko Ukrajine ulazi u novi „reset“. Položaji se vraćaju na početak Trumpovog mandata – samo što je sada Ukrajina u mnogo nepovoljnijoj poziciji, dok Rusija polako, ali stabilno, napreduje.
