Sve je izraženije nasilje hrvatskih graničara prema migrantima duž granice sa Bosnom i Hercegovinom. Prvo su počele pristizati glasine, pa puluinformacije, da bi se u javnost prelilo stotine svjedočanstava nesretnih ljudi. Činjenica je da postoje objekti u pograničnim mjestima poput Korenice, gdje se ulovljeni migranti zatvaraju. Potom slijede metode mučenja, od klasičnog prebijanja do proizvodnje bola putem elektrošokera i pepper sprejeva. Mnogi nastradaju „nesretnim slučajevima“, okliznu se u nabujalu rijeku, padnu sa litice ili iskrvare u gustim šumama koje siječe nevidljiva sajla granice.
Piše: Semir Behram
Hrvatska, čuvar Evropske unije
Dvadesetak godina nakon rata na stotinjak kilometara od unutrašnjosti naše zemlje postoje minijaturni konclogori ili koncobjekti, gdje se dovlači ljudski plijen. Necivilizacijski postupci još uvijek traju. U moru bezličnih informacija glasovi aktivista za ljudska prava nemaju dovoljan broj decibela, zbog toga se terorisanje nastavlja. Riječ je o strategiji, nesumnjivo, skovanoj u kabinetima države koja predsjedava Vijećem Evropske unije.
Jelena Sesar, istraživač za Balkan i EU u Amnesty Internationalu sa sjedištem u Londonu, govori da su posljednji incidenti prilično šokantni. Prema njenim riječima riječ je o trendu koji se već godinama dešava ne samo na hrvatskoj granici, već i ostalim vanjskim granicama Evropske unije, kao što su Grčka, Mađarska, Bugarska.
Nicola Bay, direktor Danskog vijeća za izbjeglice u BiH, kaže da su samo tokom maja 2020. timovi Danskog vijeća za izbjeglice u Bosni i Hercegovini, zabilježili 1,361 slučaj vraćanja migranata i izbjeglica iz Hrvatske u BiH. Od tog broja, 833 osobe prijavile su da su bile predmetom nasilja ili fizičkog napada; 1,112 osobe su prijavile da su njihove lične stvari konfiskovane ili uništene (bačene u vatru)
„Organizacije koje se bave ljudskim pravima, aktivisti na terenu i mediji redovno izvještavaju o učestalim slučajevima nezakonitih vraćanja i kolektivnih progona koji su popraćeni nasiljem. Od kraja 2017., od kada sve više ljudi putuje tzv. Balkanskom rutom, Hrvatska je postala svojevrsni čuvar na vratima Evropske unije. Izvještaji koji upućuju na nezakonite prakse na hrvatskim granicama su tako mnogobrojni i učestali da to upućuje na sistemsku i namjernu politiku, a ne na incidente situacije“, ističe Sesar, te objašnjava kako je Amnesty International dokumentavao i brojne slučajeve prisilnog vraćanja u BiH izbjeglica i migranata čak iz Italije i Slovenije, preko Hrvatske.
„Izvandredna i učinkovita saradnja između policijskih službi tih zemalja je svakako postala sistemska praksa i govori nešto o službenoj politici Evropske unije kojoj je ključni cilj posljednjih godina da spriječi ulaske na svoj teritorij po svaku cijenu. U tom smislu, Evropska unija snosi odogovornost za dešavanja na granicama“, podvlači Sesar.
Jelena podsjeća da su razna tijela Evropske unije, a posebno Evropski parlament, vrlo često tražili da se podrobno ispitaju sve tvrdnje o zloupotrebama na hrvatskim granicama i da se zaustavi nasilje, kao i druge nezakonite radnje.
„Međutim, Evropska komisija ― koja je Hrvatskoj u proteklih nekoliko godina dodijelila više o 100 miliona EURA, od čega je značajan dio namijenjen za nadzor i upravljanje granice ― nije poslala jasnu poruku da represivne mjere, uključujući nezakonita vraćanja, nasilje, torture i ponižavanja, moraju prestati. Takve mjere jasno krše ne samo zakone, već i temeljne vrijednosti, Evropske unije“, stava je Sesar, koja utvrđuje da samim tim što Evropska komisija glasno ne osuđuje dešavanja na hrvatskoj granici i nastavlja da finansira aktivnosti hrvatske policije ― ona de fakto odobrava takvo ponašanje.
Da li će Hrvatska biti nagrađena za kršenje ljudskih prava?
„Nakon posljednjih incidenata, Evropska komisija je najavila skorašnju misiju u Hrvatsku. Ono što mi očekujemo od Komisije je da uspostavi efikasan i nezavisan mehanizam monitoringa na granicama Hrvatske, u koji su uključene i nevladine organizacije i Ured pravobranitelja, da osigura da novac koji Evropska unija šalje Hrvatskoj nije potrošen na način koji rezultira kršenjima ljudskih prava“, očekivanja su Amnesty Internationala, koji za eventualna neostvarenja istih šalje upozorenje:
„Osim toga, pridruženje Hrvatske Schengen zoni bi trebalo biti suspendirano sve dok se ne zaustavi nasilje i ostale nezakonite prakse na granicama. Hrvatska ne smije biti nagrađena za ozbiljna kršenja ljudskih prava“.
Dvadesetak godina nakon rata na stotinjak kilometara od unutrašnjosti naše zemlje postoje minijaturni konclogori ili koncobjekti, gdje se dovlači ljudski plijen. Necivilizacijski postupci još uvijek traju. U moru bezličnih informacija glasovi aktivista za ljudska prava nemaju dovoljan broj decibela, zbog toga se terorisanje nastavlja. Riječ je o strategiji, nesumnjivo, skovanoj u kabinetima države koja predsjedava Vijećem Evropske unije
Dugoročno, prema mišljenju Jelene Sesar, jedini način da se zaustave učestala nasilna vraćanja i kršenja ljudskih prava je da se postigne sporazum na nivou Evropske unije kojim se osiguravaju sigurni i zakoniti načini za sticanje statusa, izbjegličkog ili migrantskog, za ljude koji bježe od ratova ili siromaštva.
„Kontekst u kome se dižu utvrde na granicama i uvode drakonske mjere kako bi se zaustavili ulasci u EU je samo povećao krijumčarenje, doveo do nasilja na granicama i stvorio humanitarnu krizu u državama van EU u kojima je praktično ‘zaglavljen’ veliki broj migranata i izbjeglica ― u BiH, Libiji i Turskoj ― a koje nisu u stanju da osiguraju elementarne uslove za smještaj i podršku ljudi“, konstatuje istraživačica za Balkan i EU Amnesty Internationala sa sjedištem u Londonu.
Nicola Bay, direktor Danskog vijeća za izbjeglice u BiH, kaže da su samo tokom maja 2020. timovi Danskog vijeća za izbjeglice u Bosni i Hercegovini, zabilježili 1,361 slučaj vraćanja migranata i izbjeglica iz Hrvatske u BiH. Od tog broja, 833 osobe prijavile su da su bile predmetom nasilja ili fizičkog napada; 1,112 osobe su prijavile da su njihove lične stvari konfiskovane ili uništene (bačene u vatru); 370 osoba je tvrdilo da su im lični dokumenti konfiskovani ili uništeni od strane hrvatske policije; 335 osoba je reklo da im je bio uskraćen pristup informacijama o procedurama za dobijanje azila u Hrvatskoj, iako su to izričito tražili.
Krst na glavu kao “lijek za koronu”
„Kada je u pitanju konkretan slučaj, predstavnici Danskog vijeća za izbjeglice, razgovarali su s 33 osobe, a njih 29 izjavilo je da su bili pretučeni policijskim palicama. Porodica koju čine otac i sin prijavila je da su bili prisiljeni da stave glave na način da ih je policija udarala vratima policijskog automobila. Porodica je, također, izjavila da je hrvatska policija pucala na njih (7 pucnjeva), nakon što su prešli preko rijeke u Bosnu i Hercegovinu“, pojašnjava Bay, te nastavlja sa formulacijom da su sve izbjeglice i migranti, koje je Dansko vijeće za izbjeglice intervjuiralo, izjavile da je hrvatska policija napravila križ na njihovim glavama koristeći narandžasti ili crveni sprej, prije nego što su ih prisilili da pređu granicu prema Bosni i Hercegovini.
„Četiri intervjuirane osobe izjavile su da su im policajci prilikom nanošenja spreja rekli „ovo je lijek za koronu“ te da su ih ismijavali. Grupa od četiri osobe rekla je da se zlostavljanje dogodilo s druge strane granice u selu Glinica, dok je dvočlana porodica rekla da je zlostavljana s druge strane granice u selu Šturlići“, dodaje Bay.
Razumljivo je da Dansko vijeće za izbjeglice ne može nagađati o razlozima koji stoje iza prijavljenih zlostavljanja. No, kako kažu, „brendiranje“ ljudi s oslikanim križevima ekstremni je primjer zlostavljanja i ponižavajućeg postupanja prema osobama koje pokušavaju preći granicu prema Hrvatskoj. Iako su ovi incidenti zaista šokantni, izgleda da su postali obrazac zlostavljanja koji se stalno ponavlja u izjavama izbjeglica i migranata koji pokušavaju preći granicu između Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Dražen Rozić, IOM koordinator za upravljanje migracijskom situacijom u BiH, kaže kako je Međunarodna organizacija za migracije – IOM nositelj aktivnosti humanitarnog smještanja migranata i izbjeglica koji u Bosnu i Hercegovinu od Turske preko Grčke uglavnom dolaze iz pravca Srbije na svom putu prema zemljama EU.
„Od samog početka susrećemo se sa problemom ‘push-back’ na zapadnoj granici BiH, konkretnije na području Unsko-Sanskog kantona, gdje se svakodnevno veliki broj migranata vraća u prihvatne privremene centre kojima upravlja IOM sa neuspjelog pokušaja prelaska granične linije sa Hrvatskom“, navodi Rozić, koji za Preokret govori kako bi moguće rješenje ovog problema trebala biti kontrola granice, tj. nezvaničnih prelaza koje koriste migranti, od strane neovisnih promatrača, koji bi ukazivali na postupanje hrvatskih policajaca.
Iz AYS-a upozoravaju kako smo svjedoci nezanemarivog broja smrtnih slučajeva na našim granicama, a koji su rezultati katastrofalne evropske politike fokusirane na agresivno čuvanje granica. Te su katastrofalne politike, podsjetimo se, dovele do toga da je grupa međunarodnih pravnika u maju 2019. godine Međunarodnom kaznenom sudu predala tužbu kojom zahtijeva procesuiranje EU zbog smrti na Mediteranu, tj. kreiranja najsmrtonosnije migrantske rute na svijetu
„IOM je protiv bilo kakve vrste nasilja, IOM poziva na poštivanje međunarodnih zakona, kao i bh. zakonodavstva, te u potpunosti poštivanje ljudskih prava“, egzaktan je Rozić.
Tajana Tadić, ispred organizacije Are You Syrious?, potvrđuje kako prema iskustvima te organizacije, kao i iskustvima partnerskih organizacija na terenu, ne postoji razlog za sumnju u navode o nasilju nad izbjeglicama i migrantima. To nasilje kao i ilegalni pushbackovi odvijaju se, osim na samoj granici, i u dubini teritorija RH.
„Ovaj trend onemogućavanja pristupa teritoriju i sustavu azila te nekažnjenog policijskog nasilja nad migrantima i izbjeglicama u RH, počeo je još zatvaranjem humanitarnog koridora 2016. godine. Mnoge nacionalne, kao i međunarodne organizacije poput Amnesty International i Human Rights Watch upozoravaju na sustavno kršenje ljudskih prava na granicama, no nažalost nezavisne i učinkovite istrage navoda i svjedočanstava o nasilju te sankcioniranje odgovornih i dalje izostaju“, smatra Tadić, koja dodaje kako tokom ilegalnih protjerivanja (pushbackova) kojima se potencijalnim tražiteljima azila onemogućava pristup međunarodnoj zaštiti, česti su slučajevi korištenja fizičke prisile, kao i psihološko nasilje, ponižavanje te slučajevi ranjavanja vatrenim oružjem prilikom pokušaja prelaska državne granice ili prolaska kroz teritorij RH.
„Mreža Border Violence Monitoring Network, čiji je AYS suosnivač, u svojem je repozitoriju izvještaja o nasilju prikupila više od 700 slučajeva i više od 6500 žrtava. Više od 80% svjedočanstva prikupljenih tijekom 2019. godine sadrže navode o policijskoj brutalnosti. U siječnju 2020. BVMN je objavila izvještaj u kojem prikazuje kako sustavno nasilje na granicama RH uključuje i slučajeve mučenja i drugih okrutnih, neljudskih ili ponižavajućih postupaka“, ističe Tadić.
EU ubija ljude na mediteranu, Plenković zna sve
Iz AYS-a upozoravaju kako smo svjedoci nezanemarivog broja smrtnih slučajeva na našim granicama, a koji su rezultati katastrofalne evropske politike fokusirane na agresivno čuvanje granica. Te su katastrofalne politike, podsjetimo se, dovele do toga da je grupa međunarodnih pravnika u maju 2019. godine Međunarodnom kaznenom sudu predala tužbu kojom zahtijeva procesuiranje EU zbog smrti na Mediteranu, tj. kreiranja najsmrtonosnije migrantske rute na svijetu.
„EU žrtvuje ljudske živote, kako na Mediteranu, tako i na našim granicama, u rijekama, kako bi dugoročno odbila druge ljude od traženja utočišta u Europi. Ovaj model zaštite europskih granica dugoročno je neodrživ, kako s humane i humanitarne, tako i s logističke strane“, ocijenjuje Tajana Tadić.
Porodica koju čine otac i sin prijavila je da su bili prisiljeni da stave glave na način da ih je policija udarala vratima policijskog automobila. Porodica je, također, izjavila da je hrvatska policija pucala na njih (7 pucnjeva), nakon što su prešli preko rijeke u Bosnu i Hercegovinu“, pojašnjava Bay, te nastavlja sa formulacijom da su sve izbjeglice i migranti, koje je Dansko vijeće za izbjeglice intervjuiralo, izjavile da je hrvatska policija napravila križ na njihovim glavama koristeći narandžasti ili crveni sprej
Tea Vidović, ispred Centra za mirovne studije, za Proglas analizira da se nasilje prema izbjeglicama i drugim migrantima na hrvatskim granicama, koje su vanjska granica EU, provode svakodnevno i sistemski posljednje 4 godine. U to vrijeme, nasilje je postalo sve brutalnije te se proširilo i na one najranjivije ― djecu i djecu bez pratnje; o čemu govori posljednji izvještaj o pushbackovima koji su objavili mreža Border Violence Monitoring, Centar za mirovne studije, Društvo za psihološku pomoć i Inicijativa Dobrodošli.
„Anonimna svjedočanstva hrvatskih policajaca potvrdila su kako naredbe za provođenje ovih praksi dolaze sa najviših instanci i da su ministar unutarnjih poslova Božinović i premijer Plenković vrlo dobro upoznati s time što se događa na terenu. U posljednjem Guardianovom članku, zaštićeni izvor iz Europske komisije govori kako je od 300 000 € namjenjenih za uspostavu neovisnog nadzora granice, Hrvatska odlučila izdvojiti svega 102 000 € za nadzorni mehanizam, od kojih nije sasvim jasno koliko je utrošeno na uspostavu nadzora koji bi osiguravao humano postupanje prema izbjeglicama i drugim migrantima na granici“, precizira Vidović.
Brutalnosti, premlaćivanja, elektrošokovi…
Analize Centara za mirovne studije govore da ne samo da je Hrvatska plasirala pogrešne informacije kada je komunicirala da UNHCR Hrvatska i Hrvatski pravni centar provode nezavisni nadzor granice, već se i pokazalo kako je Evropska komisija bila spremna zataškati propust Hrvatske i oglušiti se na hiljade svjedočanstava izbjeglica i drugih migranta kako ih muči hrvatska policija. Smatraju kako je ovo politički skandal koji se mora što prije temeljito istražiti, a svi uključeni u ove prakse, kao i njihovo zataškavanje trebaju biti sankcionirani.
EU žrtvuje ljudske živote, kako na Mediteranu, tako i na našim granicama, u rijekama, kako bi dugoročno odbila druge ljude od traženja utočišta u Europi. Ovaj model zaštite europskih granica dugoročno je neodrživ, kako s humane i humanitarne, tako i s logističke strane“, ocijenjuje Tajana Tadić
„Izbjeglice i drugi migranti trpe nasilje hrvatske policije u trenutku dok ovaj tekst nastaje i to je za nas neprihvatljivo. Hrvatska policija mora prestati s brutalnostima koje uključuju premlaćivanje, elektrošokove, ponižavanje (poput sprejanja glava autolakom, skidanje do gola), nečovječno postupanje u policijskim vozilima, proizvoljnu detenciju, pa čak i upotrebu vatrenog oružja. Hrvatska je usvojila zakone i međunarodne konvencije koje izbjeglicama i drugim migrantima daju pravo da zatraže međunarodnu zaštitu.
Hrvatska policija im to pravo uskraćuje čime krši zakon, a u cijeloj situaciji je najgore što naredbe za ta nezakonita djelovanja dolaze iz vrha (o čemu su i sami policajci svjedočili). Nasilje moramo zaustaviti!“, poručuju iz Centra za mirovne studije iz Zagreba.
„Anonimna svjedočanstva hrvatskih policajaca potvrdila su kako naredbe za provođenje ovih praksi dolaze sa najviših instanci i da su ministar unutarnjih poslova Božinović i premijer Plenković vrlo dobro upoznati s time što se događa na terenu
Pred kapijama Evropske unije se nalazi čistilište. Rijetki ga prođu neokrznuti. Horde bosanskih vergilija su krijumčari bliskoistočnih od mesa nesreća što u sumrake civilizacije mjesecima tumaraju prema tminama jedine šanse. Vjeruju da se na mjestu gdje sunce zalazi prostire raj. Na istoku je pakao. Na tijelima su ožiljci, u srcima je nada. Hiljade prehodanih kilometara je uzalud, a možda i nije. To „možda“ je slamka za koju se hvata otac bolesnog djeteta iz Balučistana, dezerter iz Kurdistana, gej iz Pakistana, ali i čovjek sa običnom pričom i ništa običnijim željama za boljim životom sa Magreba, Sahela i Čada.
Duž granice sa Hrvatskom su mučilišta. Tu je tuga, strepnja, strah i smrt.. Robovima konformizma svaka tuđa nevolja je Ruanda i daleki svijet sa televizora koji po potrebi ubija dosadu i povremeno zagolica znatiželju.
Da li će Hrvatska zatvoriti koncobjekte?
