Politički analitičar Haris Imamović komentarisao je na svom Twitter profilu načela kojih se Sjedinjene Američke Države vode u kreiranju svoje politike prema Bosni i Hercegovini te zašto, uprkos očekivanjima velike većine građana u BiH, ta politika nije fokusirana na progres prema građanskom društvu.
“Cilj State Departmenta je disciplinirati SDA i transformirati je u zagovornika ‘konstitutivnih naroda’ (=bošnjačka verzija HDZ-a). A istovremeno izolirati Komšića od SDA i politički ga uništiti kao personifikaciju ideje građanske države”, ističe Imamović na početku.
“Prema stavovima Sjedinjenih Država, ideja građanske države je nemoćna. Bošnjaci i ostali građani koji su odani ideji građanske države, nemaju dovoljno oružja, ekonomske i diplomatske moći da je provedu/odbrane, pa je u očima američke vlade građanska ideja je samo (plemeniti) faktor destabilizacije”, dodaje Imamović.
On smatra da Sjedinjene države ne žele ulagati svoje vojne, ekonomske i diplomatske resurse da provedu ideju građanske države.
“Bosna i Hercegovina nije Katar, Južna Koreja ili Njemačka da to može financirati. Američka vlada pruža mir na zapadnom Balkanu, a nije pružatelj demokratije. Često se koristi antidemokratskim sredstvima da zaštiti Daytonski sporazum”, konstatira Imamović.
Imamović naglašava da će Amerikanci svoje napore u Bosni i Hercegovini smatrati uspješnim sve dok nema sukoba.
“Smatrat će odgovornim domaće lidere za nedostatak napretka i ignorisati činjenicu da lokalni lideri koriste okvir Daytonskog sporazuma da blokiraju napredak. Stvarni napredak u Daytonskom okviru je nemoguć. Sistem je pun mehanizama veta i (nakon mandata Ashdowna) nema primjene mehanizama odgovornosti”, zaključio je Imamović.
Sa ovakvim stavovima složio se i američki profesor i ekspert za Balkan Daniel Serwer
This 🧵strikes me as accurate, much as I dislike admitting it: https://t.co/buee8ufSoR
— peacefare.net (@DanielSerwer) May 1, 2023
.Serwer je i ranije upozoravao da se američka politika u regionu nastoji osloniti na tri najjača centra – Beograd, Zagreb i Tiranu – kako bi stabilizirala region, te da će u tom projektu najviše ispaštati, uvjetno rečeno, slabiji centri političke moći – Priština, Podgorica i Sarajevo.



